Rano otkrivanje i liječenje hepatitisa produžava život
Iz Instituta za javno zdravlje upozoravaju na to da infekcija može biti asimptomatska ili sa slabo izraženim simptomima tako da osoba i ne zna da je inficirana. Programska direktorica NVO CAZAS Sanja Šišović ističe da u Crnoj Gori ne postoji nacionalni registar za hepatitise
U 2022. godini registrovano je 13 slučajeva virusnog hepatitisa B (HBV), kao i dva slučaja virusnog hepatitisa C (HCV).
Iz Instituta za javno zdravlje (IJZ) “Vijestima” su kazali da je u šest mjeseci ove godine, registrovano je 11 slučajeva hepatitisa B (10 akutnih i jedan hronični), a da nije prijavljen nijedan slučaj hepatitisa C.
Iz civilnog sektora, pak, upozoravaju da Crna Gora dočekuje još jedan Svjetski dan borbe protiv hepatitisa bez nacionalnog registra.
Svjetski dan borbe protiv hepatitisa obilježava se sjutra.
Hepatitis B (HBV) i hepatitis C (HCV) pripadaju familijama virusa koji izazivaju zapaljenske bolesti jetre i mogu dovesti do hronične bolesti, kao i komplikacija poput oštećenja funkcije i karcinoma jetre, kao i ciroze”, kazali su iz IJZ.
Iz IJZ su upozorili na to da infekcija može biti asimptomatska ili sa slabo izraženim simptomima tako da osoba i ne zna da je inficirana.
“Veoma je važno otkriti svoj hepatitis status što ranije, jer rano započinjanje liječenja poboljšava kvalitet života i produžuje očekivano trajanje života kod hroničnog hepatitisa B, a kod infekcije hepatitisom C može dovesti i do izlječenja. Takođe, liječenje smanjuje mogućnost prenosa infekcija na neinficirane osobe”, istakli su iz IJZCG.
Testiranje bez knjižice i uputa
Iz IZJ naglašavaju da je jedini način da se utvrdi da li je osoba pozitivna na hepatitis testiranje, koje je u Savjetovalištu za HIV moguće brzim testovima.
“Osim obaveznog testiranja koje se sprovodi kod dobrovoljnih davalaca krvi, tkiva i organa, testiranje na hepatitis B i hepatitis C se preporučuje kod osoba sa simptomima i kliničkim znacima hroničnog hepatitisa, kao i osobama koje su više pogođene hepatitisom B i C, pojedincima koji pripadaju populacijama u kojima je registrovana viša prevalencija hepatitis B i C infekcije ili su, usljed rizičnog ponašanja, više izložene ovoj infekciji”, objasnili su.
Kako je rečeno “Vijestima”, za testiranje nije potrebna knjižica, kao ni uput, a rezultat je gotov za, otprilike, 20 minuta.
Iz IJZ objašnjavaju da edukacija spada u osnovne nespecifične mjere prevencije, kao i da društvo mora uložiti dodatne napore kako bi opšta populacija, a posebno mladi, imali pristup adekvatnim informacijama koje predstavljaju preduslov za bezbjednije ponašanje i formiranje ispravnih stavova.
Potrebno uspostavljanje sistema testiranja u zajednici
Programska direktorica NVO CAZAS Sanja Šišović upozorava na to da u Crnoj Gori ne postoji nacionalni registar za hepatitise i podaci o broju oboljelih i težini bolesti mogu se procijeniti isključivo na osnovu podataka iz epidemiološkog sistema, obaveznih prijava zaraznih bolesti, prema broju liječenih pacijenata na Klinici za infektivne bolesti Kliničkog centra (KC), kao i ciljanim istraživanjima.
Šišović je kazala da seroepidemiološke studije prevalencije hepatitisa B i hepatitisa C do sada nisu rađene, te da je jedini mogući način otkriti ih testiranje davalaca krvi.
“Ono što mi kao NVO koja radi na terenu možemo zaključiti jeste da osobe koje su pogođene virusnim hepatisima imaju pristup testiranju i liječenju, ali da je taj put dosta dug i nedovoljno inovativan i prilagodljiv promjenama. Nije uspostavljeno testiranje u zajednici zbog čega se jako često pristup testiranju odlaže, a samim tim i dijagnoza kasno uspostavlja. Postoji dio pacijenata koji zbog nedovoljne svijesti o pristupu terapiji i liječenju i dalje nije ušao u proces liječenja”, kazala je ona.
Prenos hepatitisa na više načina
Iz Instituta su kazali “Vijestima” da se ovi virusi, uglavnom, prenose nezaštićenim seksualnim odnosom s inficiranom osobom, putem krvi (dijeljenjem zaraženih igala i špriceva, kao i druge opreme za injektiranje, korišćenjem kontaminiranog pribora za tetoviranje i pirsing, kontaktom s krvlju ili otvorenim ranama inficirane osobe, ubodom kontaminiranom iglom ili povredama oštrim predmetima, dijeljenjem brijača ili četkice za zube sa inficiranom osobom) i sa inficirane majke na dijete tokom porođaja.
Nadzor nad njima se, kako ističu, zasniva na pasivnom prijavljivanju slučajeva akutnog i hroničnog hepatitisa od ljekara koji utvrđuju dijagnozu.
Unaprijeđen pristup liječenju i terapiji
Šišović ističe da se, u posljednjih pet godina, pristup liječenju i terapiji u odnosu na virusne hepatitise značajno unaprijedio i prilagodio potrebama pacijenata.
“Upravo s tim ciljem NVO CAZAS u saradnji sa udruženjem pacijenata sa bolestima jetre ‘HEP Crna Gora’ kreirao je hodorame tj. smjernice za pristup liječenju sa svim koracima. One su kreirane u saradnji sa Infektivnom klinikom na kojoj se liječenje i sprovodi”, kazala je.
Ona pojašnjava da je pomak u tretiranju pacijenata primjetan, i da fokus treba staviti na testiranje, odnosno otkrivanje onih slučajeva koji su pozitivni, a to ne znaju.
“Ne posjedujemo podatke o dokumentovanim slučajevima stigme i diskriminacije, ali možemo reći da je u odnosu na hepatitis C stigma veoma izražena ka populaciji osoba koje koriste droge, a koje jesu u povećanom riziku”, rekla je.
Infekcija može biti asimptomatska ili sa slabijim simptomima
Infekcija, kažu iz Instituta, može biti asimptomatska ili sa slabo izraženim simptomima tako da osoba ni ne zna da je inficirana.
“U akutnoj infekciji mogu se javiti sljedeći simptomi: povišena tjelesna temperatura, malaksalost, gubitak apetita, mučnina, povraćanje, bol u stomaku, žutica, taman urin, svjetlija stolica, bolovi u zglobovima”, objasnili su.
( Nikola Saveljić )