Rušenje brane na Dnjepru otkrilo "Kozačku Atlantidu"

Moćna rijeka Dnjepar decenijama je postojano tekla pored drevnog riječnog ostrva sve dok u julu nizvodno nije srušena velika brana otkrivajući slojeve mulja i školjki posute ostacima prošlosti, one nedavne ali i vrlo daleke, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Unštavanje brane Kahovka 6. juna koja je pod kontrolom Rusije dovelo je do izlivanja ogromne količine vode nizvodno što je uzvodno uzrokovalo povlačenje rijeke izazvavši ogromnu humanitarnu i ekološku katastrofu.

Pucanje brane je možda usporilo kontraofanzivu Ukrajinaca onemogućavajući mogući napad na njihove položaje na istočnoj obali Dnjepra. Kijev je za uništavanje brane okrivio Rusiju pod čijom kontrolom je bio objekat 16 mjeseci, a novinarska istraživanja sugerišu da je brana raznesena iznutra.

Voda koja se povukla otkrila je područje koje se naziva "Kozačka Atlantida", pojas zemlje koji je bio dom zaporoških Kozaka, stepskih ratnika koji su između 16. i 18. vijeka formirali državu poznatu kao Zaporoška Sič, mnogo prije nego što je to područje potopljeno kada je 1959. godine Sovjetski Savez izgradio branu Kahovka.

"Arheološki bum"

Brana Kahovka bila je dio sistema brana, rezervoara i hidrocentrala koje je izgradio Sovjetski Savez duž Dnjepra kako bi se spriječile nekontrolisane poplave, popravio saobraćaj na rijeci koja presijeca Ukrajinu i proizvodi energiju. Mnoga sela, crkve i istorijska mjesta potpuno su potopljena vodom zbog izgradnje sistema brana.

Izvođen uglavnom za vrijeme Hladnog rata, projekat je uključivao i djelimično vojno planiranje jer bi raznošenje brana u bilo kojem trenutku moglo da stvori tešku prepreku za potencijalnog napadača.

Tokom Drugog svjetskog rata desilo se dva puta da su u vojne strategije uključeni objekti na Dnjepru: Sovjeti su 1941. razrušili hidroelektranu u Zaporožju kako bi usporili napredovanje nacista, Nijemci su je ponovo izgradili i opet porušili 1943. u pokušaju da zaustave sovjetsku kontraofanzivu.

Nakon pucanja brane 6. juna, kada se voda povukla do četiri metra, avanturisti poznati kao "crni arheolozi" ili "kopači", ljudi koji ilegalno sakupljaju artefakte sa namjerom da ih prodaju, našli su lobanju sa nacističkim šljemom i druge predmete iz posljednjeg oružanog sukoba koji tutnji ovim područjem od februara 2022. kada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu što je izazvalo najveći konflikt u Evropi od Drugog svjetskog rata 1945.

Ostaci privremenog mosta 1944. pojavili su se iz vode u gradu Zaporožju.

Isušivanje rezervoara Kahovka u budućnosti bi moglo da donese "arheološki bum", rekao je za Radio Slobodna Evropa Oleg Tubolcev, istraživač u nacionalnom rezervatu Korticja i osnivaču Nove arheološke škole u Zaporožju.

Za sada je većina novootkrivene teritorije nedostupna istraživačima jer su ruske snage okupirale veći dio lijeve ili istočne obale rezervoara, ali svaki dan dolazi do novih otkrića.

Ukrajinska vlada je već odobrila rezoluciju za ponovno izgradnje brane Kahovka, što je korak koji je neophodan da se region napuni vodom, međutim to bi bilo moguće tek nakon povlačenja ruskih trupa. Arheolozi kažu da nemaju vremena za gubljenje i pozivaju da naučna istraživanja treba da budu uključena u projekat.

Jedno od najspektakularnijih otkrića do sada je drveni brod star približno 500 godina. Teškim naporima je izvučen iz rijeke uz pomoć pomorskih arheologa koji su putovali u Zaporožje tokom pauze od vojničkih obaveza na frontu, rekao je Tubolcev.

Vjekovima je rijeka Dnjepar bila centralna ruta trgovačkih puteva koji su povezivali Skandinaviju, Kijevsku Rusiju i Istočno Rimsko Carstvo. U rano-moderno i moderno doba, najveća ukrajinska rijeka odredila je velik dio njene istorije zbog svog ekonomskog i vojnog značaja. Ostrvo je igralo važnu ulogu za narode koji su ga nastanjivali tokom posljednjih pet milenijuma.

Korticjia, najveće ostrvo na rijeci, istorijski se nalazilo ispod brzaka Dnjepra koji su omogućavali prelaz rijeke i iznad takozvanog Veljkog luaa ili Velike livade, koja je nudila gostoljubivu mikroklimu u inače suvom stepskom okruženju. Ostrvo je igralo važnu ulogu za narode koji su ga nastanjivali tokom proteklih pet milenijuma.

Od probijanja brane, arheolozi koji rade na ostrvu našli su keramiku iz bronzanog doba i vremena Stare Grčke koja je najvjerovatnije tu donešena sa Krima, artefakte koji se povezuju sa trgovinom Kijevskih Rusa i Krimskih Tatara, kao i djelove brodova i oružja iz vremena Kozaka i Ruskog Carstva, rekao je z RSE Anatolij Volkov, istraživač u Nacionalnom rezervatu Korticja.

Preispitivanje uloge Kozaka

Povlačenje vode iz rezervoara, dugom, širokom potezu na Dnjepru, otkrilo je područje Velikog Luga, gdje su Zaporoški kozaci od sredine 16. vijeka do kraja 18. vijeka izgradili najmanje osam utvrđenih naselja, zvanih sičevi. Ali sve dok borbe u regiji ne budu završene, rekao je Volkov, ta i druga obećavajuća arheološka nalazišta, poput tatarskih naselja i skitskih kurgana ili grobnih humki, neće biti dostupna za istraživanje.

U ovoj važnoj istorijskoh regiji 1648. je počeo Kmelnjicki ustanak protiv dominacije Poljaka, a mnogi vjeruju da su tu Kozaci napisalo njihovo ozloglašeno pismo u kojem odbijaju odanost Otomanskom Carstvu i sultanu Mehmedu IV. Ova scena je zabilježena na slici Ilje Repina iz 19. vijeka.

Ostavština Zaporoške Siče, proto-države organizovane kao vojna demokratija koju su stvorili Kozaci koji su se borili protiv krimskih Tatara, osmanskih Turaka, Poljaka i Rusa, postaje sve važnija za ukrajinski nacionalni identitet, rekao je za RSE istoričar Mikola Svidran, koji radi u Muzeju zaporoških Kozaka.

Izgradnja muzeja bila je moguća zbog labavije politike tokom perioda poznatog kao "otopljavanje" u kojem je na čelu Sovjetskog Saveza bio Nikita Hruščov, ali, kasnije njegovi direktori su se našli na udaru kritika sovjetske vlasti zbog optužbi za nacionalizam.

Danas, agresija Rusije na Ukrajinu mijenja popularnu percepciju zaporoških Kozaka, koju su prije rata uveliko oblikovali ruski istoriografi, rekao je Svidran. "Umjesto da se na njih gleda kao na branitelje pravoslavlja, sada razumijemo duboke veze koje su imali sa poljskom i tatarskom kulturom, i vidimo ih, prije svega kao očeve ukrajinske nezavisnosti."

Zaporošku Siču je raspustila ruska carica Katarina Velika 1775. godine, a njena teritorija je uključena u rusku pokrajinu Novorosiju. Od tada su Kozaci, koji su izgubili autonomiju, učestvovali u ruskim ratovima, ponajviše protiv Otomanskog Carstva.

Osvajanje obale Azovskog mora i Krima iz 18. vijeka više puta su koristili ruski propagandisti i predsjednik Vladimir Putin kako bi opravdali rusko zauzimanje Krimskog poluostrva 2014. i djelova regija Zaporožja, Hersona, Luganska i Donjecka.

Arheolozi i istoričari koji rade na ostrvu Korticja otkrili su i restaurirali neke od kozačkih brodova koji su korišteni u ovim pohodima.

Andrij Denisenko istraživač i restaurator koji radi na očuvanju drvenih konstrukcija, pokazao je za RSE top od 10 tona iz 18. vijeka, najveći takav model u Ruskom Carstvu u to vrijeme, koji su njegove kolege pronašli ispod pijeska na dnu rijeke.

"Oni gađaju naš grad projektilima, a mi obnavljamo istorijsku flotilu na Dnjepru", rekao je.

Ratna arheologija

Grad Zaporožje, udaljen svega 35 kilometara od prve linije fronta, na udaru je projektila i dronova od prvog dana 17-mjesečne ruske invazije. U napadima je ubijeno na desetine ljudi a brojne zgrade su oštećene ili uništene. Ostrvo Korticja je pogođeno sa 21 projektilom, prema navodima zaposlenih u nacionalnom rezervatu.

Većina regije Zaporožje i dalje je pod kontrolom Rusije uprkos ogorčenim borbama koje se vode oko gradova Orihiv i Huljajpole. Ukrajinski istražioci su otvorili 2.430 slučajeva koji uključuju sumnju na ratne zločine Rusije i njenih vojnika protiv Ukrajine, njene vojske i stanovništva.

Rusija je izgradila ekstenzivni sistem utvrda i minskih polja na okupiranoj teritoriji koje usporava napore Ukrajinaca da je ponovo osvoje. Prema riječima Tubolceva, koji je proučavao satelitske fotografije, ova mreža je mnogo veća od one iz 1943., a na stotine arheoloških lokacija uključujući "gotovo sve velike skitske kurgane", uništeno je tokom postavljanja ruske odbrane.

Rusko uništavanje kulturnog blaga Ukrajine ogromnih je razmjera. Prema ukrajinskom ministarstvu kulture, pokradeno je gotovo 40 muzeja u Ukrajini od kada je počela invazija a na hiljade artefakata odneseno.

Među artefaktima je tijara stara 1.500 godina, jedan od najvrijednijih svjetskih artefakata iz 5. vijeka i vremena vladavine Atile Hunskog. Ukradena je iz muzeja u južnom gradu Melitopolju zajedno sa 1.700 drugih predmeta. Iz muzeja u Mariupolju je ukradeno više od 2.000 predmeta, kada su grad na obali Azovskog mora osvojile ruske snage u maju 2022. nakon mjeseci brutalnih napada.

Kada je Rusija pokrenula invaziju, Tubolcev, koji sada ima 55 godina, nije napustio svoj rad. Strahujući da su "decenije rada ugrožene", odlučio je da dovrši katalog arheoloških artefakata pronađenih u regiji. Sin ruskog inženjera i, prema ukrajinskom pasošu, etnički Rus, odlučio je da govori samo ukrajinskim jezikom, i u poslovnom i privatnom životu.

Mnogi njegovi studenti su otišli u vojsku, a neke kolege su pod okupacijom. Rekao je da je više puta za ukrajinsku vojsku pravio korekcije za artiljerijske mete u dva okupirana grada i jednom selu, oslanjajući se na svoje neposredno poznavanje regionalne geografije i veza unutar okupiranih zajednica.

"Prije invazije bilo je dosta proruskog raspoloženja u regiji", rekao je Tubolcev, "ali za sve progresivne krugove u Zaporožju već je mnogo godina jasno da budućnost pripada Ukrajini, njenom jeziku i kulturi."

( Radio Slobodna Evropa )