LOVAC NA ZMAJEVE

Spajki, Bred i Ervin - nemoguća misija

Spajić sada treba da odradi apostolski posao i sastavi stabilnu vladu. Djeluje kao nemoguća misija, ali vrijedi pokušati

49204 pregleda55 komentar(a)
Foto: Bošnjačka stranka

Bio je to veliki dan za Apple, Džobsu je bilo puno srce na nebu, gledajući fotografiju lidera građanske Bošnjačke stranke Ervina, u društvu Edine Dešić (lijevo) i Admira Šahmanovića (desno) kako preko Appla Pro 17, čija je velika crna jabuka bila u prvom planu, informišu javnost Crne Gore, regiona i čitave Evropske unije, uključujući i Tursku, o istorijski važnom “Zoom” razgovoru sa poslanikom Bilčikom. Stiv Džobs se pitao ko je sad taj Bilčik, neki inovator poput njega, ili zastupnik Applea a ne samo srpskog Telekoma pred Evropskim parlamentom, dok je babo od Tajipa (Erdogana) glavnom savjetniku za tumačenje Kurana dao nalog da istraži otkud sada poslanik tako čudnog imena u našim svetim knjigama. Paralelno, kandidat za crnogorskog premijera, apostol Milojko, nervozno je čekao ishod tih razgovora. Strahujući da će ga odmah nakon istorijskog “Zooma” pozvati glavom i bradom poslanik Bilčik, u društvu harizmatičnog kolege Tonina (Picule) i saopštiti mu rezolutan stav EP da Ervin mora ući. Kao što je Prozor nekad davno pao, dodao je Picula, ekspert za partizanski pokret, Bljesak i Oluju. Spajića je još više zabrinula mogućnost da njegovog zamjenika Jakova, istovremeno zove i babo Erdogan, ubjeđujući ga da je Ervin dobar čovjek, da odlično nosi godine, i da bi bio bolji ministar vanjskih poslova od njegovog Čavušoglua! Plus nema brkove! Kao Mevlut! I kao Milan (Roćen), dok je bio ministar.

Eto belaja, i prije nego što je sklepana 44. vlada, svjedočimo i mi sa zemlje i Stiv Džobs sa nebesa, koliko je mandataru Mickeyu teško da se odupre svim zahtjevima, željama i diskretnim prijetnjama. Šta će tek biti kada nas Ibrahimović, lider građanske BS, obavijesti o “Zoom” razgovoru sa Daliborkom, Momom i Zlajom, najvećim promotorima evropske i multietničke Crne Gore, a ne mafije i njenog političkog krila, kako im spočitavaju zlonamjerni oponenti, poput Borisa Raonića. Koji bi volio da je na njihovom mjestu. Da mu, dakle, ne visi krivična prijava SDT-a za vratom i da može, kao pomenuta trojka, da direktno gazi Spajkija, u ime Kvinte, Evropske komisije, EP, Bilčika, Picule i nekog Romana Jakiča, za koga nikad niste čuli osim ako ne čitate Pobjedu i ne gledate E televiziju. Kao ja, u povjerenju.

Koliko će neiskusnom Milojku biti teško, govori njegov razgovor sa Pitom i Kirbijem, tim prije što Bred nije taličan za Srbe - čim se pojavio na jednom Novakovom meču, ovaj je izgubio. Još kada je potencijalni premijer čuo Milana, ješćemo luka i 'ljeba s narodom ali Srbija se saginjati neće, shvatio je (Spajić, dakle) da ni ponuda silnih nekih ministara, pomoćnika, direktora po dubini i širini, neće biti dovoljna jer je to triput više od onoga što su zaslužili. A oni su, kao i njihov babo AV, više nego skromni - ZBCG hoće samo duplo manje nego što su osvojili. A to malo, čime bi Knežević i Mandić, a posebno Vučić, bili zadovoljni jeste mjesto šefa Skupštine, što bi im bio najbrži put u razgradnju ostatka Montenegra, nakon petnaestogodišnje pohare “kavčana” i DPS-a, njihovog političkog krila. Sa kojima Bilčik, Tonino, Bidon, Dada, Zlaja i Momica nemaju ništa, ja sam im svjedok, tako da Dritanu ne preostaje drugo nego da se navikne na njihove kritike, koje dijele Tigar, Oficir, Lomi i njihova glasila. Da ih ne nabrajam, jer bi oduzelo dosta prostora.

Dakle, više je nego očito da nema nove 44. vlade, još manje građanske, evropske i multietničke Crne Gore, bez amina i avaza (glasa) Erdogana i Vučića. Ako mandatar Spajić odbije Tajipa, eto problema za čitav NATO, Ankara će spriječiti ulazak Švedske u Alijansu. Ako kaže njet Vučiću, ništa od auto-puta Bar-Beograd, pruge i velike fabrike u srpskim Beranama, od koje smo zasad dobili samo Beogradski sindikat. I kapelu na Lovćenu.

Baš mi je žao Spajića, iako je sam najviše kriv za opisanu situaciju. U kojoj ga dva stara, iskusna vuka, Vučić i Erdogan, razvlače svako na svoju stranu, dok mu, iza ćoška, “kavčani” i DPS spremaju sačekušu. Političku, naravno, jer one prave smo već vidjeli, u vrijeme Đukanovićeve demonkrature.

Da je prije 3-4 mjeseca Milojko poslušao mudrog Jakova, već bismo imali vladu, a premijer Spajić bi mrvicama pridobio podršku i Vučićevih i Erdoganovih povjerenika u parlamentu. Mnogo hteo, mnogo započeo - tako je izgledala vizija PES-sa o samostalnom izlasku koja ih je dovela u situaciju da im i formiranje, a još više funkcionisanje vlade, ako je sastave, zavisi u većoj mjeri od drugih činilaca nego od njih samih. Takozvana velika koalicija, PES, DCG, URA, i par malih partnera, obezbijedila bi, najvjerovatnije, apsolutnu većinu, i onda bi se mnogo lakše došlo do poželjnih 49 ili čak 54 poslanika.

Ali, za prosutim mlijekom ne vrijedi plakati, rekao bi uvijek optimistični Spajki, što je tačno, ali iz svega treba izvući pouke, jer samo budala triput ponavlja istu ili sličnu grešku.

Milojko zato sada treba zaista da odradi apostolski posao i sastavi stabilnu vladu. Djeluje kao nemoguća misija, ali vrijedi pokušati. Tim prije što se još jednom potvrđuje da Vučića u Crnoj Gori ne zanima toliko ova ili ona vlada koliko najviše - nestabilna vlada. I zato će on i njegovi ići na nove izbore. Što je jasno nakon odbijanja Spajićeve ponude, koja im je davala duplo više nego što zaslužuju ili triput manje nego što su osvojili. Neće jesti luka i 'ljeba, još manje korijenje, već će se spremati za nove izbore. Na kojima bi bez sumnje još bolje prošli, na račun PES-a najviše.

S druge strane, ako Mickey uvede u vladu dobrodržećeg Ervina, rođenog za MVP, širom otvara vrata DPS-u, Lomiju i Tigru, iz čijih prostorija se koordinira i jedno i drugo krilo mafije. Posljednji sastanak PES-a i BS-a je Spajiću više nego jasno pokazao da bi ulazak Ibrahimovića, Vuksanovića i Nimanbegua značio povratak vlade na fabrička podešavanja. Na skoro svaki princip PES-a, BS je imala amandman, koji je jasno iskazivao žal za Katnićem, Medenicom, Jovanićem, Veljovićem, i ostalim prvacima njihove vlasti, dok je Crna Gora bila evropska, građanska i nadasve mafijaška država. Sa najdužim statusom kandidata za članstvo u EU.

Ispada za Spajkija: šta god uradi - kajaće se. Zasad se drži dobro, ali moraće vrlo brzo da prelomi. Ako ga mali Milović, najveći intelektualac među političarima i najveći političar među intelektualcima, ne ubijedi da su novi izbori najbolji za PES.

U tom slučaju, sumnjam da bi i kontroverzni Korlet, za koga na RTCG i u PES-u nikad nisu čuli, mogao da nađe agenciju koja bi Spajiću dala 44 odsto podrške. Zbog čega su se, ne tako davno, odrekli pomenute velike koalicije.

Uredničkom greškom, u prvobitnoj verziji teksta pogrešno su navedena imena Edine Dešić i Admira Šahmanovića. Izvinjavamo se gospođi Dešić i gospodinu Šahmanoviću i čitaocima.