Dirigentska palica je naš čarobni štapić

Raspalićemo maštu i ostaviti bez daha, poručuje u razgovoru za “Vijesti” dirigentkinja Natalija Mićić uoči nastupa na Operosa Montenegro festivalu koji počinje danas.

Pod palicom upravo maestre Mićić u četvrtak trećeg avgusta će biti upriličen gala koncert povodom proslave 10. izdanja Operosa Montenegro Festivala. Na Kanli kuli u 21 čas, u izvođenju Operosa Montenegro Festival Orkestra, uz mlade regionalne operske zvijezde: Petru Radulović, Slavicu Božić, Stevana Karanca i Lazara Parežanina, prisutni će biti u prilici da uživaju u izvedbi nekih od najljepših operskih arija...

Mićić u razgovoru za “Vijesti” otkriva više o programu, čarima i izazovima svoga poziva, prisjeća se početaka koje jednim dijelom veže i za Operosa Montenegro Festival čiji program ove godine planira da isprati...

Festival će večeras na tvrđavi Forte Mare otvoriti komad koji je crnogorska publika već ranije imala priliku da vidi u nekoliko gradova. Pergolezijeva ”Služavka Gospodarica” u režiji Vladana Đurkovića, biće izvedena u 21 čas, a narednog dana se igra i u kompleksu odmarališta Luštica Bay...

Dirigovaćete Operosa Montenegro orkestrom koji čine talentovani operski solisti, a sve u sklopu Operosa Montenegro festivala... Da li ste se i koliko pripremali za ovu priliku, jeste li ranije sarađivali s umjetnicima i kako je sve proteklo?

Članovi Operosa Montnegro orkestra su ugledni muzičari s kojima je izuzetna čast sarađivati. Operski solisti su moje drage kolege, s nekima sam dijelila scenu prije već deset godina i puno se radujem ponovnom susretu... Pripreme su uvijek temeljite, od pažljivog odabira programa, preko samostalnog rada, analize i osmišljavanja, zatim rada na probama. Često je nezamislivo koliko rada i truda stoji iza jednog koncerta, ali je rezultat uvijek vidljiv i publika zna to da prepozna.

S kojim repertoarom nastupate na Operosa festivalu u Crnoj Gori, kakva su Vaša očekivanja, a šta biste najavili da publika može očekivati?

Program čine najljepše arije Mocarta, Donicetija, Verdija, Bizea i Pučinija. Pružićemo čitav spektar emocija i očekujemo da svako iz publike prepozna sebe u nekom djelu, možda u buđenju ljubavi poput Verdijeve Đilde, možda u duhovitom Mocartovom Guljelmu ili zavodljivom Eskamilju, raspalićemo maštu strašnom pričom Verdijeve Acučene i ostavićemo bez daha tragičnom sudbinom Karmen i Don Žozea... Svaka numera nosi neki svoj plamen tako da su moguće i suze i smijeh, ali svakako niko neće ostati ravnodušan.

S obzirom na to da je u pitanju Operosa jubilarni gala koncert na tvrđavi Kanli kula u Herceg Novom, jeste li već bili na Kanli kuli i kako taj ambijent pod otvorenim nebom može uticati na kompletan nastup i utisak?

Kanli kula je moćna, visoka i prelijepa građevina okružena mnogim mističnim tajnama i legendama i kao takva predstavlja vrlo romantično mjesto za koncert poput našeg. Sviranje na otvorenom nosi svoje izazove koje Operosa festival već dugi niz godina zna da iskoristi na najbolji način i pruži vrhunsko iskustvo. Na Kanli kuli sam ispekla zanat kao asistent dirigenta upravo Operosa festivala prije nekih osam godina na operi “Cosi fan tutte” i odatle nosim divne uspomene.

Inspiraciju pronalazite u stvaranju snažne zajedničke umjetničke vizije s orkestrom, piše u Vašoj biografiji, između ostalog. Kakva je Vaša individualna umjetnička vizija i koliko se ona mijenja pri susretu s orkestrom?

Muzička interpretacija orkestra je izuzetno delikatna stvar. Prije zajedničkog susreta svaki muzičar ima neku svoju ideju o tome kako konkretno muzičko djelo treba da zvuči. Dirigent je tu da pruži viziju ka kojoj ćemo zajednički ići. Kada dirigent i članovi orkestra nauče da govore istim jezikom i da koriste ista sredstva u dostizanju cilja, to stvara poseban osjećaj zajedništva.

Dio smo jednog novog svijeta oslobođenog rodnih ograničenja, smatram da nas u umjetničkom pozivu pol ni na koji način ne ograničava. Ne samo u dirigovanju, žene su prije samo 50-ak godina bile uskraćene i za mogućnost da budu članovi orkestra. Drago mi je da su predrasude prevaziđene i da svako ko ima kvalitet bez obzira na pol ima mogućnost da to podijeli sa svijetom.

Pozicija dirigenta laičkoj publici ponekad djeluje jednostavna. Koliko je zapravo važna, odgovorna i zahtjevna funkcija dirigenta, odnosno dirigentkinje?

Često ljudima nije baš najjasnije koja je uloga dirigenta... Tu su neke bazične stvari poput zadavanja i održavanja tempa, zajedničkog počinjanja i završavanja muzičke fraze, određivanja dinamike, tj. jačine sviranja. To su sve zapravo komponente koje zajednički čine jednu mnogo veću priču, dirigent je tu da osmisli ili “izrežira” djelo, dakle da upotrijebi svoje poznavanje stila, muzičkog jezika epohe i kompozitora, da shvati sve muzičke komponente i ideju djela i da kroz tehničko poznavanje instrumenta ili glasa metodološki organizuje orkestar za ostvarenje te ideje. Pored tehničkih zahtjeva dirigentskog posla, dirigent je tu i da nadahne ili inspiriše i da pruži iskru energije koja će lančano da se prenese na sve članove orkestra.

Šta Vam je najvažnije da postignete svojim radom i palicom, šta da izvučete iz orkestra ili pojedinaca u njemu, a šta da prenesete publici?

Dirigentska palica je naš čarobni štapić kojim prenosimo poruke... Iz pokreta ruku treba da bude sve jasno: i tempo i dinamika i artikulacija, kao i generalno karakter djela. Dirigovanje je poput plesa, poruka se prenosi cijelim tijelom, a dirigent je katalizator moćne energije ritma i melodije.

Poziv dirigenta često je kroz istoriju bio rezervisan za muškarce, no i to se mijenja kroz brojne primjere velikih ženskih imena i njihovih dostignuća. Kako Vi gledate na takvu stereotipizaciju/podjelu i koliko Vam je to bilo izazovno prilikom obrazovanja?

Dio smo jednog novog svijeta oslobođenog rodnih ograničenja, smatram da nas u umjetničkom pozivu pol ni na koji način ne ograničava. Ne samo u dirigovanju, žene su prije samo 50-ak godina bile uskraćene i za mogućnost da budu članovi orkestra. Drago mi je da su predrasude prevaziđene i da svako ko ima kvalitet bez obzira na pol ima mogućnost da to podijeli sa svijetom.

Šta biste rekli, koje epitete, sposobnosti/vještine i karakteristike, profesionalne ali i lične, je poželjno da posjeduje dirigent/dirigentkinja? Čime se Vi vodite u svom radu i na čemu posebno radite?

Dirigent treba da bude energičan, da posjeduje liderske vještine, ali prije svega da mu prija komunikacija i saradnja s drugima, da bude temeljan, da ima sposobnost i želju da ostvari svoje ideje, da bude siguran u sebe i da bude spreman na konstantan rad na sebi. Profesionalno, dirigentska profesija je vrlo izazovna i kompleksna, potrebno je “dobro uvo”, poznavanje harmonije i muzičkih oblika, tehnike sviranja svih instrumenata, poznavanje muzičke istorije i stila...

Koliko je potrebno da muzika, teatar i umjetnost generalno referiše na aktuelne pojave i problematike u društvu?

Umjetnost je uvijek imala komentar na krupna dešavanja u društvu... Sjetimo se Betovenove Eroike koja je bila odraz kompozitorovog stava prema Napoleonu... Sibeliusova Finlandija, Šostakovičeva Peta simfonija... Sve su to djela koja su odražavala unutrašnje kompozitorove stavove. Zatim imamo djela koja su naprosto odraz promjena i modernizacije društva, takva su npr. djela Stravinskog, Šenberga. Pa opet, ogroman opus raznih stvaralaca čiji je cilj bio isključivo politizacija i instrumentalizovanje muzike zarad propagiranja političkih stavova pao je u zaborav. Po mom mišljenju, umjetnost ne smije da degradira i bude isključivo poslušnik aktuelnih političkih trendova. Umjetnost treba da bude čuvar vrijednosti i stožer kulture jednog društva...

Da li ćete ispratiti i druge programe Operosa festivala i kakvi su planovi za dalje?

Operosa Montenegro Operski festival ove godine slavi 10 godina postojanja i od prvog do šestog avgusta organizuje bogat program na nekoliko fantastičnih lokacija, među kojima su i ostrvo Mamula, Luštica Bej, tvrđava Forte Mare koji ću s radošću ispratiti.

U različitim žanrovima osnova je ista, ali je drugačiji pristup

Kada ste se i kako upoznali s dirigentskom palicom, a kada ste spoznali da time želite i da se bavite u budućnosti? Koliko su se stvari i okolnosti na sceni promijenile od tada pa do danas?

Muzikom sam počela da se bavim od malih nogu, najprije je moje opredjeljenje bio klavir, međutim, na studijama sam se opredijelila za dirigovanje. Voljela sam izazove, a kao dirigent sam ih imala uvijek jako puno. Put je zanimljiv i nepredvidljiv, svako djelo je podvig za sebe, svaki instrument u orkestru je različit, mora puno da se radi na sebi i pretpostavljam da su dirigenti kao vino - svakom godinom dobijaju jednu novu aromu i kvalitet.

Dirigujete orkestrima, redovno uzimate učešće i u operama, a sarađivali ste i sa Goranom Bregovićem na njegovom projektu. Koje su razlike takvih zadataka, ali i prednosti raznovrsnih iskustava? Šta biste posebno izdvojili u dosadašnjem radu i kako različiti žanrovi doprinose Vašoj profilaciji kao dirigentkinje?

Imala sam zadoljstvo i sreću da imam raznovrsna iskustva kao dirigent. Naravno da me je to obogatilo i pružilo šire razumijevanje muzike, ali i inspirisalo za izlaženje izvan uobičajenih okvira u tumačenju određenog djela. U različitim žanrovima osnova je ista, ali je ipak drugačiji pristup i odgovornost. Na primjer, ukoliko je u pitanju operska arija, uloga dirigenta je pored svega navedenog i ta da osluškuje i podrži pjevača, orkestar je u ovoj situaciji kao jedan prateći instrument, ne smije da požuruje pjevača niti da ga koči, trebalo bi da naglasi baš ona mjesta koja pogoduju interpretaciji pjevača i da pruži prostor kada je potrebno, a dirigent je tu da suptilno povlači konce i obezbijedi savršeni balans.

Umjetnost ne ide zajedno s vještačkom inteligencijom

Da li je klasična muzika, umjetnost uopšte, pa i izvođačka djelatnost, ugrožena vještačkom inteligencijom i kako korespondiraju te sfere međusobno, da li su u sukobu ili se nadopunjuju?

Umjetnost ne ide zajedno s vještačkom inteligencijom. Ma koliko da je tehnika uznapredovala, za sada se nije otkrilo kako da se proizvede spontanost i senzibilitet. Umjetnost je sve samo ne kalkulisana i predvidljiva, a kompjuterski program to ne može da postigne, osim nasumično. Nedavno su mi prijatelji pustili kompoziciju koja je komponovana putem vještačke inteligencije. Naravno, nisam odmah shvatila da je u pitanju plod vještačke inteligencije, ali sam već nakon prvih par taktova imala utisak da je kompozitor epigon i slab imitator klasičnog stila. Na vještačku inteligenciju u sferi stvaralaštva ili izvođaštva klasične muzike gledam samo kao na zanimljivost.

( Jelena Kontić )