Nikšić nije mjesto gdje se može podvaljivati

Do Lake festa ostalo je svega nekoliko dana, a frontmen jednog od najpopularnijih rok bendova nekadašnje Jugoslavije - niškog Kerbera jedva čeka da se u subotu ponovo druži sa publikom na Krupcu.

“Više i ne znam koji nam je put da sviramo na Lake festu(smijeh). Sjećam se da smo pred prošli nastup sadili drvo, te da je od tada prošlo četiri, pet godina, ako ne i više”, prisjetio se Goran Šepa Gale, frontmen grupe Kerber. Od tada su kaže, nastupali u Nikšiću na Trgu, u nadi da će ponovo dobiti poziv za Lake fest.

“Izvanredne utiske nosimo sa Lake festa. Pričamo mi kad se nađemo u bekstejdžu i sa ostalim bendovima i svi nosimo izvanredne utiske sa ovog festivala. Lake fest ima svoje mjesto mjesto među nama. Kao što su neki drugi festivali u regionu prepoznati, tako i Lake fest ima jedan respekt veliki od svih muzičara”, napominje on te ne krije da se zbog žive svirke, velike pozornice i produkcije, te puno raspoloženog svijeta kad svira na Krupcu osjeća kao na drugoj planeti.

“Krupac kao jezero i prostor je fantastičan. Inače Nikšićane baš volim. Ima puno razloga zašto je to tako. Volim takve ljude. Volim karakterne ljude, fajtere, ljudine, a to sve prepoznajem u Nikšićanima. Na kraju krajeva kad se svira rokenrol i kad se dobro svira i iz publike imamo tu kontra energiju. Radujemo se dolasku u Nikšić i krenućemo što radnije kako bi što duže bili tamo”, ističe, te tvrdi da mu ni put do Krupca ne pada teško.

“Gust nam je program cijelog ljeta, gužve su po putevima jer ljudi idu na more, a mi idemo da radimo pa se zadržavamo po tim granicama. Putevi nijesu dobri, avioni su škrti jer su polasci svedeni na određene dane, pa se vraćamo onom osnovnom rokenrol putovanju - kombijem. To je avantura, tako da je cilj što prije doći do Nikšića da uživamo zajedno u muzici, prijateljstvu, drugarstvu i susretima kojih nekoliko godina zbog korone nije ni bilo”, ispričao je Gale.

Nikšić je grad roka, te mu je drago što se festival drži osnovne koncepcije i ne podliježe aktuelnim trendovima.

“Rokenrol nije stvar koja se eliminiše. Mora da se napravi prostor i za novu generaciju koja želi nešto svoje”, svjestan je Gale, no Kerber nikad nije bio spreman na kompromise.

“Mi smo ono što jesmo. Ko dođe da nas sluša, očekuje rokenrol koji smo gajili svih ovih godina. Trudimo se da budemo dosljedni sebi. Imamo svoju publiku, svoju armiju, ne sumnjamo u ono što radimo”, napominje te dodaje da je Nikšić bio i ostao rokerski grad.

“To je grad koji će prepoznati i drugu dobru muziku. Nije Nikšić mjesto gdje se može podvaljivati. To ne znači da su tu samo Nikšićani. Ne smijemo zaboraviti i one koji dođu sa strane- čitava Crna Gora, Srbija, Bosna i Hercegovina, i iz ostalih ex-YU republika. Mislim da će na Lake festu biti zauvijek dobre muzike jer to je ono što se očekuje i ono što čini hepening većim. Ovo je prava rokerska priča - puno muzike, zabave, pića, pozitivne energije. Tu nikad nijesam zatekao ništa loše”, tvrdi Gale čiji bend za preko tri decenije na sceni ima i armiju hitova pa je teško napraviti set listu posebno za festival gdje su nastupi skraćeni.

“Uvijek postoji ta pjesma koju ne odsviramo. Ne razvlačimo pjesme već se trudimo da što više njih odsviramo kad smo već tu, a ja se trudim da ne pričam između pjesama. Imamo priliku da sviramo sat i po i radi kolegijalnosti ne idemo na bis, sem ako publika toliko ne poludi pa dobijemo zeleno svjetlo od organizatora. Nekoliko kolega kaže ‘kamo sreće da smo mi imali ovoliko hitova, znali bi šta da radimo sa koncertom’. Kad imaš dosta hitova može koncert lijepo da se odradi kako valja. Ne moraš imati posebno nove pjesme, to su velikani poput Čolića. Mada i on kaže da izdaje ploče i ploče ali pjeva one pjesme koje je snimio prije 30 i više godina i upravo sa njima pravi atmosferu. Od toga ne treba bježati jer pjesme su velike, a velike pjesme su vanvremenske, van prostorne i one će zauvijek da žive. Hvala bogu da ih i mi imamo”, napominje Gale.

U Nikšić dolaze na, kako kaže, “veliko finale”.

“Iza Nikšića imamo još svega nekoliko koncerata i onda nas čeka koncert u Nišu. Do Nikšića smo imali i Pariz, i Amesterdam, te će se ta mala evropska turneja završiti na jesen u Njemačkoj. Po Srbiji smo obišli mnoge gradove, svirali u Bosni i Hercegovini, te Nikšić, a samim tim i Crnu Goru nijesmo mogli da preskočimo. To je bio kratak poziv i dogovor. Srodili smo se sa Nikšićem, i naš grad kreće na Ni, ima manje slova. Sve ima smisla”, ističe on.

Kad su stvarali pjesme poput “Ratne igre”, “Kad ljubav izda”, “Hajde da se volimo”, “Medena” nijesu bili svjesni da stvaraju hitove za sva vremena.

“Da jesmo, bili bi kalkulatori i davno nas ne bi bilo. Sve se to dogodilo. Srećan sam što sam dio nečega što nije moglo da se planira. Sve što se planira kratkog je daha. Ako ćeš nešto da planiraš i misliš da si pametan, moraš shvatiti da postoji neka energija i nešto veće od tebe samog. Svaki naš korak je odavno isplaniran zato ne treba nigdje žuriti i treba uživati u svakom koraku i svakom trenutku života”, zaključuje Gale.

( Marija Vasić )