Stigma i stereotipi: Uznemiravanje žena u ukrajinskoj vojsci

Eleonora Malceva, 34-godišnja pukovnica ukrajinske vojske, talentovana fudbalerka i majka 14-godišnjeg Timofija, je među 12 vojnika koji su prošle nedjelje poginuli kada je ruski avion bombardovao petospratnicu u kojoj je radila u mjestu Orihove na jugoistoku Zaporoške oblasti, polaznoj tački za ukrajinsku kontraofanzivu.

Više od 100 pripadnica ukrajinske vojske je ubijeno otkad je Vladimir Putin pokrenuo invaziju. Ukrajina ne regrutuje žene i sve one su se dobrovoljno prijavile za borbu, piše “Gardijan”.

“Ona je bila plamen koji sam slijedio, svijetli plamen koji je uvijek postupao ispravno i potrebno nam je više žena poput Elje u našoj vojsci”, rekao je narednik koji je zamoljen da kaže nekoliko riječi na sahrani Malceve u Kijevu. Ipak, kako je drugi vojnik priznao u intervjuu za “Gardijan”, dok su Malcevu kao organizatorku operacija poštovali i slušali oni oko nje, “ne mogu to reći za one na višem nivou komande.”

“Imamo NATO standarde, ali sovjetski sistem i mentalitet”, dodao je.

U Ukrajinskim oružanim snagama služi oko 60.000 žena, od kojih pet hiljada na liniji fronta. Ukrajinsko ministarstvo odbrane smatra vrlo značajnim to što se žene i muškarci bore zajedno, ali iz razgovora sa samim vojnicima i organizacijama koje im pomažu, uključujući “Veteranku” i “Zemljački”, koja je donirala oko dva miliona dolara opreme, stiče se utisak da je nedostatak poštovanja za stavove pripadnica armije jedan od problema koji ometa borbenu efikasnost ukrajinskih snaga, piše “Gardijan”.

Rekla bih da se moramo boriti protiv dva neprijatelja odjednom. Jedan je Rusija, očigledno. A drugi su stereotipi i stigma s kojima se suočavamo svaki dan

To je uzrok frustracije i bijesa za narednicu voda Nađu Haran (27), koja je u vojsku došla 2017. kao radio-tehničar. Ona je željela da bude prevodilac, ali sve dok dekret br. 256 nije ukinut kasnije te iste godine, ženama je zakon onemogućavao da preuzimaju visoke uloge, uključujući one na borbenim položajima.

Ravnopravnost danas postoji na papiru, ali su oskudni dokazi o tome u praksi, kazala je Haran. Potrebe žena u smislu uniforme, pancira, sanitarnih uslova i razvoja karijere ne tretiraju se kao prioriteti i mnogi muškarci koji se bore uz njih to vide gotovo kao oblik provokacije.

“Rekla bih da se moramo boriti protiv dva neprijatelja odjednom. Jedan je Rusija, očigledno. A drugi su stereotipi i stigma s kojima se suočavamo svaki dan. I jedino mjesto za koje sam mogla da kažem da ne vidim tu stigmu bila je stvarna nulta tačka (na liniji fronta) jer su svi bili prokleto zauzeti borbom za svoju zemlju.”

Kada je riječ o uniformama, žene se moraju zadovoljiti nošenjem onih koje su dizajnirane za muškarce, da ih kupe za sebe ili da traže donaciju. Haran, koja se zatekla u najtežim borbama u mjestima kao što su Bahmut i Soledar u Donjeckoj oblasti, rekla je da je zadobila povredu koljena jer nije mogla da se pravilno kreće u uniformi koju je dobila. Pancir koji obezbjeđuje vojska nije dizajniran za ženski oblik, tako da ili steže grudi ili se izboči u stomaku, izlažući vitalne organe povredama.

Katerina Mirončuk (26), starija poručnica u 36. brigadi, koja je rekla da dvije godine nije uspijevala da se pridruži vojsci zbog svog pola, bila je prinuđena da sama kupuje pancire i jaknu jer je od vojničke opreme dobijala bolove u leđima.

Problem predstavlja i obuća. “Veoma je veliki problem pronaći vojne čizme manje veličine za žene”, rekla je Olena Bilozerska (44), proslavljeni snajperista.

Lista nedostataka se nastavlja: ​​ne postoji kontracepcija na prvoj liniji fronta, niti pomagala koja omogućavaju ženama u rovovima da ustanu prilikom mokrenja kako bi izbjegle infekcije.

Ljekari na terenu nisu obučeni za ginekologiju, a kada vojnikinji istekne ugovor, mora da se podvrgne ljekarskom pregledu da bi ih ponovo primili. Mnogi sumnjaju da je to pokušaj provjere jesu li trudne i traže li plaćeno odsustvo.

Mentalitet mora da se mijenja

Pored svih tih poniženja svaka od žena je rekla da je mentalitet ono što mora hitno da se promijeni. Haran, koja je nedavno prešla iz svoje stare jedinice nakon što nisu uslišene njene formalne pritužbe na ponašanje starijih muškaraca, rekla je da joj je viši oficir u bivšoj brigadi rekao da joj je “mjesto u kuhinji” nakon što se vratila s uspješne rotacije na liniji fronta. Mnoge druge žene su imale isto iskustvo, kazala je.

“Juče sam morala da razgovaram s djevojkom koja zna da sam bivši savjetnik za rodna pitanja u vojsci, i ona je smještena u psihijatrijsku ustanovu bez saglasnosti njenog komandanta, samo zato što se prijavila za premještaj u borbenu jedinicu”, rekla je Haran. “To je baš loše. A moja bivša podređena, djevojka, bolničarka, podnijela je prijavu za seksualno uznemiravanje i bilo je svjedoka, ali su svi muškarci odbili da svjedoče u njeno ime i njen komandir je zaprijetio da će i nju smjestiti u ustanovu, samo zato što je prijavila da je bila seksualno uznemiravana.”

Ima onih koji preziru ideju o ženama u vojsci, a zatim i onih koji žele da to iskoriste, ispričala je za britanski list.

“Napustila sam svoju brigadu jer je postojala jedna osoba visoko pozicionirana u hijerarhiji koja je maltretirala žene, i ja poznajem te žene. Neke od njih su moje podređene za koje sam ja odgovorna. Uznemiravala ih je ista osoba koja im je u suštini rekla da ako odbiju da imaju seks s njim, on će njihove muževe, koji su takođe bili u brigadi, poslati u smrt. Rečeno mi je da ćutim jer me nije lično maltretirao.”

“Gardijan” je uputio poziv Ministarstvu odbrane da razgovara sa Haran i istraži ove tvrdnje, ali nije dobio odgovor.

Haran je rekla da je bilo puno razloga da se odustane, ali da je takođe sve veći broj žena na višim pozicijama i budućnost za koju se Elja borila je i dalje na vidiku.

“Uprkos svim ovim stvarima, svakog dana se borimo protiv toga i nešto postižemo, prolazimo kroz ovo, bolje nam je”, rekla je Haran putem Skajpa iz vojne baze.

( A. Šofranac )