Ko još pamti jagnjetinu, AB revoluciju, Miloševića...
Ko ima kratko pamćenje: Bivši šef države proziva oponente za stvari na kojima je temeljio vladavinu
Iako doskorašnji šef države Milo Đukanović optužuje političke protivnike da u djelovanju računaju “na kratko pamćenje Crnogoraca”, upravo on svojim političkim angažmanom pokazuje da se oslanja na vjeru u postojanje toga.
To je za “Vijesti” ocijenila direktorica NVO Akcija za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović, ističući da Đukanović to radi i kad se poziva na političko nasljeđe generacije koju je, kao jedan od vođa antibirokratske (AB) revolucije, smijenio s vlasti 1989. godine.
On je prekjuče, u reagovanju na autorski tekst premijera Dritana Abazovića povodom godišnjice potpisivanja Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), spočitao čelniku Vlade da računa “valjda na plitkoumnost i kratko pamćenje Crnogoraca”. Naveo je da je Abazović parafiranjem ugovora sa SPC poništio “herojsku tekovinu odbranjenog prava na slobodu i nezavisnost naših predaka, od Petrovića, preko komitskog pokreta, trinaestojulskih ustanika i partizana do političke generacije (Blaža) Jovanovića, (Veljka) Milatovića, (Veselina) Đuranovića, (Vidoja) Žarkovića, (Radivoja) Brajovića, (Marka) Orlandića... koji su se u vremenu socijalističke Jugoslavije promišljeno i hrabro suprotstavljali asimilatorskim nastojanjima iz susjedstva”.
Pozivanje na te ljude ne bi bilo sporno da dio njih Đukanović, kao jedan od predvodnika tada nove garniture mladih komunista, nije srušio s vlasti i to uz pomoć režima Slobodana Miloševića.
Karijeru je nakon toga gradio mijenjajući “dresove” i idući ideološki iz krajnosti u krajnost - od “mrzitelja šahovnice” do izvinjenja Hrvatskoj za napad na Dubrovnik, od odlaska na Gazimestan do priznanja nezavisnosti Kosova, od velikosrbina do crnogorskog suvereniste...
Ines Mrdović kaže da se dijelu generacije na čije se nasljeđe Đukanović poziva, kao “grijeh” isticalo prekomjerno korišćenje “jagnjetine” na račun novca građana. Naglašava, međutim, da se vrijeme vladavine tih državnika pamti kao ekonomski kvalitetno, za razliku od Đukanovićeve trodecenijske vlasti.
“Brojne generacije Đukanovićevu vladavinu neće upamtiti kao period dostojanstvenih i ekonomski kvalitetnih života, za razliku od njegove porodice i prijatelja. Stoga, koliko god da se danas govori i računa ili ne računa na ‘kratko pamćenje’ građana, vremena su neumoljiva i istorija svakoga smjesti na pravo mjesto, kad tad”, navodi Mrdović.
Ona ocjenjuje da je Đukanović sigurno u dobroj mjeri tokom karijere računao i na “kratko pamćenje” građana, ali da je njihova krivica veća jer su mu kroz to dozvolili da tri decenije upravlja Crnom Gorom na način na koji je to činio. To, prema njenim riječima, za rezultat ima državu trulih institucija sistema, duboke socijalne nepravde i podijeljenosti i značajno siromašnu, “s mladima koji imaju samo želju da odu što dalje odavde”.
“Vijesti” su Đukanovićevom kabinetu uputile pitanja da li on smatra da je uvrijedio Crnogorce kad je rekao da Abazović računa valjda na njihovu “plitkoumnost i kratko pamćenje”, te da li se on oslanja na “kratko pamćenje” kad se poziva na Jovanovića, Milatovića, Đuranovića...
U Đukanovićevom reagovanju više je spornih ocjena koje se odnose na premijera Abazovića. Njega doskorašnji predsjednik, što direktno, što indirektno, naziva “veleizdajnikom”, “patološkim lažovom”, čovjekom “bez trunke morala”, “šarlatanom”...
Građanski aktivista Stefan Đukić kazao je “Vijestima” da je bila očekivana nada, “iako izgleda uzaludna”, da će Đukanović, nakon i formalnog napuštanja pozicija moći, odustati od jezika mržnje, podjela, širenja konstantne zle krvi među ljudima. Da će, kako je rekao, možda raditi ono što je s namjerom propuštao, te kad ne mora da juri za glasovima, činiti dobre stvari za svoj imidž, pa i za Crnu Goru.
“Vidimo da od toga nema ništa i da diskurs na koji smo navikli od njega i mržnja koju je generisao nije nešto čega ima namjeru da se odrekne. Targetiranje bilo koga kao izdajnika, ali i vrijeđanje svih građana Crne Gore kao plitkoumnih s kratkim pamćenjem, već je standardni rječnik na koji smo navikli. Dobra stvar, ako je ima, je ta što to sad govori iz pozicije, iako veoma privilegovanog, ipak samo jednog običnog građanina”, naglašava Đukić.
Zato se, prema njegovim riječima, i ne treba trenutno previše osvrtati na “građanina Đukanovića”.
“Jer ako on sam nije bio svjestan da kao predsjednik treba da predstavlja sve građane i da bude tu za svakog od njih, glasali ga ili ne, taj vid širine nikako ne možemo očekivati danas kad nije na poziciji. Mržnja i sijanje zle krvi nikad nisu dobre, pa zato nekome ko to radi ne treba davati veliki prostor. Taj prostor smo morali davati nekad, kad je bio na pozicijama moći, a danas bolje da fokus okrenemo ka pozitivnijim porukama, boljim govornicima, talentovanijim tekstopiscima. Mržnje nam je ionako preko glave”, poručuje Đukić.
Đukanović je u saopštenju, govoreći o Abazoviću, naveo i da “ozbiljne teme naših istorijskih nesporazuma”, ne treba miješati “s političkim djelovanjem jednog lakosjenastog, vlastohlepnog, izdajničkog marginalca”. Dodao je da je “jedino što u njemu (Abazoviću) vrijedi, to što je Albanac”.
Komentarišući Đukanovićev jezik, Mrdović kaže da je očito da on teško podnosi svoje političke poraze, koji dolaze nakon tri decenije neprikosnovene vladavine, i da je posebno “politički kivan” na Abazovića, kojeg je upravo on postavio u premijersku fotelju, kroz podršku svoje Demokratske partije socijalista (DPS) manjinskoj vladi.
Objašnjava da je Đukanović tokom duge vladavine lako kontrolisao političke saveznike, a da se pokazalo da Abazovića nije uspio “da stavi u džep”.
“Pa, moguće da u tome treba tražiti jezički izraz Đukanovića, koji koristi neke od onih termina, koje su baš za njega nekadašnji saveznici i/ili protivnici koristili. Međutim, i Đukanoviću i Abazoviću su građani na izborima jasno rekli da su i jedan i drugi političari prošlosti i da ih ne žele na ključnim pozicijama vlasti u zemlji, tako da postaje u neku ruku irelevantno kakav jezički izraz koriste u ophođenju”, poručuje sagovornica.
Mrdović: Da li je na vidjelo izašlo pravo mišljenje o građanima?
Mrdović kaže da je nedopustivo za bilo kojeg političara, bez obzira da li to adresira drugom, pominjanje “plitkoumnosti” kod građana.
“To otvara dilemu da li negdje skriveno iz vas ‘probija’ ono što zaista mislite o tim građanima. Šta god da je posrijedi, svaki političar i državnik treba da zna - nikada niko od njih nije, niti će ikad biti jači od građana. Mogu dolaziti manje ili više mračnija ili svjetlija vremena, ali su građani ti koji nose najveću snagu ove države”, zaključuje ona.
Dragićević: Zaboravili na deportacije Bošnjaka i progon Albanaca
Na Đukanovićeve poruke osvrnuo se i građanski aktivista Aleksandar Dragićević, koji je na Fejsbuku napisao da su mnogi zaboravili da su pod Đukanovićevom dirigentskom palicom devedesetih vršeni progoni i deportacije Bošnjaka, da su njegovi najbliži saradnici “rezali uši i prebijali ljude samo jer su druge vjere”, a da su potom isti progon doživljavali i Albanci.
“Sama činjenica da bivši lider ‘građanske’ partije (DPS-a) više puta kao odrednicu pominje etničku pripadnost kao poteškoću pri izboru ili kao pozitivnu stranu nečije ličnosti, dovoljno govori o prethodnih 30 godina”, ocijenio je on.
( Nikola Dragaš )