Vrijeme za pitanja

Dojaviše mi ovi što vode računa da sve što treba dojaviti bude dojavljeno kome treba - da Fiko Aleksić, najstariji drug bivšeg gradonačelnika Vukovića, nije više prvi arhitekt Podgorice. I još vele da je preuzela, ima tome i dva mjeseca, stanovita Duška Mačić - o kojoj ne znam(o) ništa.

Što reći o Fiku? Sama činjenica da je ovima trebalo dva mjeseca da mi prenesu vijest o Fikovom razrješenju - svjedoči o tome da su i Fiko i Fikovo činodejstvovanje odavno lanjski snijeg. Nekima jeste valjao Fiko, ne velim - Fiko je bio vrlo sklon da pomogne svima koji su zasluživali da im se pomogne - ali što se tiče tzv. općeg interesa - kad se podvuče linija, sve u svemu, Fikov doprinos je ravan nuli. A nije, istini za volju, napravio ni mnogo štete...

Dakle, Duška Mačić? Dadoh se, u to ime, u potragu za informacijama. Na oficijelnoj stranici Glavnog grada Podgorice - podgorica.me/lokalna-samouprava/8 - stvarno veli Duška Mačić - ali nema biografije, a nema ni slike... Pretraživač (podgorica.me) na upit “Duška Mačić” izbacuje tri - čak tri - rješenja o saglasnosti na idejno rješenje koja je potpisala gospođa Mačić - ali ni traga o bilo kakvim informacijama o njenom liku i djelu.

A kako Skupština GGPG potvrđuje razrješenja i imenovanja - pokušah, na adresi skupstina.podgorica.me, da iskopam rješenje o Fikovom razrješenju i rješenje o imenovanju gospođe Mačić na čelo kancelarije Glavne PG arhitektice - ali ne iskopah ništa.

Pokušah i na adresi sluzbenilist.me - opet bezuspješno - uz napomenu da je izlistavanje brojeva Službenog lista Crne Gore - Opštinski propisi - nemoguća misija - jer nema sadržaja brojeva - a pretraživač na upite “gradski arh”, “gradskog arh”, “gradska arh”, “gradske arh” i u svim drugim varijantama - i to u obje verzije pisma (latinica i ćirilica) - nije izbacio informacije koje sam tražio.

OK, načuo sam ponešto o prvoj - ali ako neka arhitektica mlada - mnogo mlada, mnogo slatka - ili neki arhitekt mladi - jednako mlad i jednako sladak - poželi da se informiše o gospođi prvoj među nama, podgoričkim arhitekticama i podgoričkim arhitektima - sumnjam da će iskopati na Netu išta vrijedno pomena.

Skupština GGPG je konstituisana sredinom aprila mjeseca tekuće godine - što će reći da je od tada prošlo tih stotinjak dana - tako da je došlo vrijeme da počnemo polako da postavljamo (retorička) pitanja...

Drugo, glavni/glavna arhitekt/arhitektica bi morala biti osoba od nesumnjivog profesionalnog autoriteta i integriteta - osoba koja se u minulom periodu nije ustezala da se javno odredi i angažuje po svim gorućim pitanjima koja se tiču prostora GG i CG - zrela osoba, i profesionalno i personalno - osoba, dakle, koja je prebacila pedesetpetu - a što se tiče procesa izbora te osobe - u te procese bi morala biti uključena (i) struka (ugašena) - u protivnom, dešavaće nam se fikare, žižići, stevovići... Ali što da se radi kad struka, bog zna od kad, snom mrtvijem spava. Kladio bih se - i to u honorar od ovoga teksta - da su u Nacrtu novoga Zakona svi članovi koji se odnose na GDA i GGA - prepisani (copy & paste) iz mrskog nam aktuelnog krovnog dokumenta.

A našoj Duški Mačić - sve najbolje, za sad - u nadi da se ipak neće ispostaviti da je i ona nečija najstarija drugarica...

***

Što se tiče druga Stevovića (vojvode od Mogrena II) - u međuvremenu sam izgubio svaku nadu da će njegova biografija, dok je svijeta i vijeka, biti data javnosti na uvid - što i nije toliko bitno, naravno - uz opasku da je sasvim izvjesno da mi - struka (ugašena) - nikad ne bismo izabrali Stevovića za prvoga, da smo bili u prilici da biramo prvoga. Vjerovatno bismo izabrali nekoga ko je gori od Stevovića - ali taj neko bi barem bio u obavezi, za razliku od Stevovića, da polaže račune nama koji smo ga izabrali - barem formalno.

Nego da vidimo mi da se neko nije prevario, u međuvremenu, da se osvrne na Stevovićevu postavku kojom je, pod firmom Crna Gora - slava joj i milost - predstavio na desetke i desetke, u većoj ili manjoj mjeri opskurnih likova, na XVIII Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji - uz podrazumijevajuće čestitke svima koji su se zapljunuli na velikoj sceni - bez obzira na to što o njihovim uratcima opet ne znamo ništa. Na Internet stranici mirages.me/me/radovi nema ništa... Nekakav katalog postavke, možda? Negdje? Ne nađoh ništa što bi ličilo na katalog...

Kako bilo, na upit “Venice Biennale Montenegro”, Google izbacuje, između ostaloga... A da nije ovo... Kako se ono zvaše?

***

Jeste - Svetlana Racanović! Kakve veze ima, pitamo se sad mi, pomenuta gospođa Racanović, znamenita crnogorska istoričarka umjetnosti, kritičarka savremene umjetnosti i kuratorka, sa aktuelnom crnogorskom postavkom na Bijenalu arhitekture u Veneciji?

Ispostavilo se, srećom, da Racanovićka ipak nema nikakve veze sa Bijenalom arhitekture - ali stoji da je dva puta - ne jednom, dakle, nego dva puta - predstavila Crnu Goru - vazda joj slava i hvala - i Crnoj Gori i gospođi Racanović - na Bijenalima umjetnosti u Veneciji.

2023 | NYC | Curator/ Svetlana Racanović - RU/ Residency Unlimited - i još veli, citiram: “Support: Svetlana Racanović’s residency is made possible with support from the Ministry of Culture and Media of Montenegro” - što me razočaralo, unekoliko - draže bi mi bilo, moram priznati, da je gospođa Racanović, kao dokazana ekspertkinja na pomenuta tri polja, polučila residency u NY mimo MKiM - a da je MKiM pomoglo nekoj novoj nadi crnogorske istorije umjetnosti, crnogorske kritike savremene umjetnosti i crnogorskog kuratorstva - tu, do 35 godina, recimo...

Iskopah, u dva klika: Odluku o sufinansiranju programa i projekata u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva u 2023. godini - dokument je datiran 31. maja tekuće godine - i gle čuda, ne pominje se gospođa Racanović.

Milica, veli, Janković, rezidencijalni boravak u NY (Residency Unlimited USA)... 5.000 eura. Podsjetiću vas da je mlada Milica Janković laureatkinja Nagrade “Milčik” za 2022. godinu, “što podrazumijeva i dvomjesečni rezidencijalni boravak u Njujorku, u prostoru organizacije Residency Unlimited (www.residencyunlimited.org), pokrivene cjelokupne troškove puta i boravka, kao i organizovanje samostalne izložbe u Crnoj Gori, po povratku”.

A da nije gospođa Racanović, zapitah se, polučila Milčika za 2021. godinu?

Ispucah za danas, nastavak u sljedećem broju...

( Borislav Vukićević )