Japan umire, novac ne pomaže

Nove brojke produbljuju japanski demografski košmar. Vlast odvaja novac za podršku roditeljima, ali to nije dovoljno

11233 pregleda29 komentar(a)
Banka Japana u Tokiju, Foto: Reuters

Posljednji podaci o broju stanovnika Japana nikoga u toj zemlji ne ostavljaju ravnodušnim. Prošle godine je preminulo 1,56 miliona Japanaca što je dvostruko više nego što ih se rodilo – 771.000.

Prema kancelarijama za prijavu stanovnika i ako se dodaju oni koji su se odselili, stanovništvo Japana se prošle godine smanjilo za oko 800.000 ljudi.

Doduše, to je zemlja koja još uvijek ima preko 122 miliona stanovnika, ali već i to je daleko od broja prije samo petnaestak godina kad ih je bilo više od 128 miliona.

Za Japanace to nije nešto novo. Još od devedesetih sve tamošnje vlade pokušavaju nešto da učine protiv negativnog demografskog trenda. Ali ova brzina smanjenja stanovništva je iznenadila čak i stručnjake.

Na primjer, 2017. je Nacionalni institut za istraživanje populacije i socijalne njege procijenio da sve do 2030. broj novorođenčadi neće pasti ispod 800 hiljada. Ali kako stvari stoje, za sedam godina bi mogao pasti i ispod 700.000...

Je li novac rješenje za djecu?

Sa sve lošijim vijestima je i vlada premijera Fumija Kišide sve odlučnija da opsežnim mjerama promijeni trend. Ovog januara je upozorio da je nacija „na rubu“ krize i da će njegova vlada odvojiti 20 biliona jena (oko 128 milijardi eura) za podršku mladim parovima koji žele da imaju više djece.

To je golem iznos (oko četiri odsto BDP-a) i gotovo je dvostruko od onoga što je za tu svrhu bilo u budžetu za 2021. Osim novca, premijer je u julu i lično u Tokiju pokrenuo nacionalnu kampanju podrške djeci i njihovim porodicama.

Vlada će tako povećati dječji dodatak i povećati napore suzbijanja siromaštva i zlostavljanja mališana. I očevi će se podsticati da uzmu roditeljski dopust, a dodatni izdaci su predviđeni za podršku dječjim vrtićima kako bi se roditelji mogli vratiti na posao. Isto tako će se roditeljima dati i veće olakšice pri plaćanju poreza na prihod.

Japanski premijer je rekao da je cilj kampanje da se poveća pažnja cjelokupnog društva prema djeci i njihovim roditeljima: „Nadamo se da će se cijelom zemljom proširiti društvo koje će se radovati dječijem plaču“, izjavio je Kišida u Tokiju.

No i taj najnoviji pokušaj Vlade su stručnjaci dočekali sumnjičavo. Već i prije se novcem pokušavalo, ali demografija je sve gora. Što je najgore, sve je manje mladih koji bi uopšte i mogli imati djecu: japanska populacija starijih od 65 godina rapidno raste i već čini gotovo 30 odsto stanovništva.

"Vlada se previše usmjerava na ekonomska rješenja. To jeste mnogo novca i sve zvuči jako dobro, ali još ćemo vidjeti da li će pokazati nekakav efekat“, kaže Masataka Nakagava iz Instituta za istraživanje populacije.

Stega društvenih normi

Ovaj demograf kaže da treba motriti i na sve manje sklopljenih brakova. Parovi se u Japanu vjenčavaju sve stariji jer osjećaju pritisak da najprije ostvare karijeru i finansijsku sigurnost da bi uopšte osnovali porodicu.

Sociološkinja Čisato Kitanaka baš kod toga ističe i jednu osobinu japanskog društva: „U Japanu, imati djecu znači da je par vjenčan. Samo dva odsto djece je u ovoj zemlji rođeno van braka, ali druge zemlje su mnogo fleksibilnije u poimanju porodice.“

Društvo nameće mnoge prepreke mladim parovima koji bi željeli da imaju djecu, ne samo što se tiče novca i obrazovanja, nego i čitavo društvo očekuje da se „najprije srede“ pa da tek onda imaju djecu. A to znači da su i parovi stari – ponekad i prestari da bi imali djecu.

"Tu postoje jasna predubjeđenja šta je društveno prihvatljivo, tako da je život jedne majke bez supruga i više nego težak“, kaže ova profesorka sociologije sa univerziteta u Hirošimi. „Od takve majke se očekuje i da radi i zarađuje, a istovremeno je isključena iz društva.“

Kitanaka misli kako bi upravo drastično trebalo povećati dječji dodatak svim porodicama, a istovremeno bi trebalo i značajno smanjiti troškove, posebno visokog školovanja.

A stranci?

Posebnost Japana je i njegova zatvorenost prema došljacima: izuzetno je teško dobiti državljanstvo, a praktično je nemoguće ući u hermetički zatvoreno društvo čak i ako se već generacijama živi u toj zemlji.

Ipak, prema statistikama, gotovo tri miliona stranaca živi u Japanu, čak 289 hiljada više nego što ih je bilo prošle godine.

Je li izlaz u doseljenicima? Za mnoge Japanace je to pilula koju ne mogu progutati: „To je teško“, priznaje i Kitanaka.

"Očito je da sad ima više stranih državljana u Japanu, ali mi kao društvo na njih ne računamo na duge staze. I još je mnogo ljudi u Japanu koji nisu spremni da prihvate strance. Moramo ozbiljno da razgovaramo o obliku Japana u kojem želimo živjeti u budućnosti.“