Šetnja pod budnim okom Etne
Uvijek budna, sa malim dimnim stubom kao parabrod, vulkan Etna ne spava. Na energiju kojom ta planina odiše niko ne ostaje ravnodušan. Njeno prisustvo je konstantno, uvijek nadzire, motri i vri
Svako putovanje počinje prvim korakom. Tako i ulaz kroz kamenu kapiju Uzeda, koji otvara širinu glavnog gradskog trga u Kataniji, gradu na istoku Sicilije. Sredinu ovog prostora poznatiju kao Piazza del Duomo krasi fontana sa Slonom, simbolom koji nosi ime “Liotru”. Prema lokalnim vjerovanjima, slon napravljen od vulkanske stijene je zaštitnik grada u kome živi malo više od 300 hiljada duša i pod kontrolom drži Etnu, jedan od rijetkih aktivnih vulkana u Evropi, koji se nalazi neposredno izvan Katanije.
Izlaskom pred fontanu, leđa okrećete katedrali Svete Agate. Ulaz u ovo jedinstveno, misteriozno, visoko i jako zdanje se ne naplaćuje, dijelom zbog velike količine lokalnih vjernika koji svakodnevno u nju dolaze na molitvu. Poseban doživljaj se stiče u jutarnjim časovima, kada iz kapele u unutrašnjosti katedrale sunce baca zrake i jake boje kroz jednu od rozeti. Osim toga za ljubitelje klasične muzike tu je i grobnica najpoznatijeg kompozitora Katanije Vinćenca Belinija.
Stepenice na lijevoj strani trga oni slabijeg stomaka moraju izbjegavati. One vode do riblje pijace Katanije, lokalne atrakcije, koja svako jutro vrvi od ribara, turista i domorodaca koji se prepiru, smiju i pregovaraju o cijenama i količini. Školjke veličine nokta, prstaci, sabljarke, tune od više stotina kila, škampi u svim duginim bojama, alge i začini istaknuti su na policama prodavaca, bez osvrtanja na to što se neke od njih i dalje koprcaju. Lično najjači utisak ostavio je čovjek srednjih godina, krupan sa tompusom u ustima, zavrnutih rukava, koji satarom filetira tunu. Scena u kojoj bi bilo koji fan serijala Sopranovi vidio glavnog lika Tonija Soprana kojeg tumači legendarni Džejms Gandolfini.
Na ničije iznenađenje, ovaj dio grada je dom najboljoj hrani, ribljim restoranima i prepoznatljiivim kišobranima koji vise iznad trotoara. Noćni život vrvi od turista i lokalaca, ulice su prepune malih automobila, motora i skutera, dok su alkohol i pasta najtraženije stvari na meniju. Gostoprimstvo Italijana ovog Perspektivu o načinu života mijenja i neobično radno vrijeme, kojeg faktički nema. Gostoprimstvo u Kataniji je praktično opipljivo, svaki od njih će učiniti sve da sjedite u njihovom objektu i ostavite novac.
Sa druge strane, table sa radnim vremenom praktično ne postoje, šopovi rade u nasumičnim terminima bez pravila. Takođe, uži centar Katanije iz nekog razloga ne krase čiste i oprane ulice, već je to rezervisano za ostatak grada, koji je čist kao i tipični evropski gradovi.
Konstantno vrenje Etne
Uvijek budna, sa malim dimnim stubom kao parobrod, vulkan Etna ne spava. Na energiju kojom ta planina odiše niko ne ostaje ravnodušan. Njeno prisustvo je konstantno, uvijek nadzire, motri i vri.
Za posvećene avanturiste cjelodnevni odlazak na vulkan koštaće vas oko 120 eura, dok neke agencije nude i prilazak lavi. Odlazak na manje aktivnu južnu stranu planine koštaće 45 eura po osobi, što je iskustvo koje se više nego isplati. Vožnja do dva kilometra nadmorske visine traje oko sat vremena, ali konstantne promjene pejzaža ne daju da mislite o putu. Uz obalu sve pršti od zelenila, ulaskom u brda žute boje ima na pretek od cvijeća koje miriše na mimozu, dok posljednji dio čini drveće lješnika.
Vožnjom pored vrhova koji su prije mnogo godina eruptirali, ulazi se u vulkansku zonu. Ovo područje više liči na crnu pustinju ili površinu Marsa. Iz automobila izlazite na dva kilometra nadmorske visine, tačno iznad neaktivnih kratera Silvestri koji su stvoreni erupcijom 1892. godine. Penjanjem simbolično nazvanom kozjom stazom odmah iznad ovih kratera, dolazi se i do druge uvale nastale erupcijom iz 2001. Sa Etne, pred očima imate cijelu Kataniju, njenu obalu i dobar dio okolih gradića. Perspektiva se u potpunosti mijenja kada shvatite da vulkan uopšte nije daleko od naseljenih mjesta, da ona konstantno motri i bukti. Pa ne čudi da Etnu tretiraju kao boginju. Ili kako je lokalni vodič Fabio opisao, kao ženu.
“Ona je prava žena, mirna, lijepa ali nekada histerična”, kazao je šaljivo Fabio.
Hod po, za Italijane, svetoj planini zbog vulkanskog stijenja više zvuči kao hod po staklu, nego po zemlji.
Sitna, ali mafijaški značajna Savoka
Boravak u Kataniji je idealan jer na dlanu daje sve turističke tačke istočnog dijela ostrva. Za dva sata se stiže na svaku lokaciju, tako i do male Savoke na sjeveroistoku. Religiozni gradić praktično nasađen na litice krase brojne crkve i popločane, strme, uske ulice ali je od prošlog vijeka njegovo glavno obilježje kinematografija. Iako je u stvarnom životu Palermo tretiran kao kralj kriminala na Siciliji, u Savoki je sedamdesetih dijelom snimano filmsko ostvarenje Frensisa Kopole “Kum”.
Tako dolaskom u Savoku prvo vidite mali bar “Vitelli”. Magija kafića u kojem u filmu Majkl Korleone prosi ruku Apolonije i sjedi sa naoružanim kolegama i dalje traje, posebno uz makijato i lišćem natkrivenu terasu. Mjesto uvijek vrvi od turista, a unutrašnjost zgrade je vremenom pretvorena u muzej sa brojnim predmetima korišćenim u snimanju filma.
Dalje tijesnim kaldrmastim ulicama se nailazi na crkvu Svetog Nikole. Ona je takođe ovjekovječena u filmu, kao mjesto vjenčanja za Majkla i Apoloniju. Iako je Savoka malo mjesto i obilazak kratko traje, njenog uticaja se ne možete riješiti. Osjećaj sjedjenja u jednoj od manjih lokalnih pekara, uz sicilijanski sendvič koji čine samo hljeb, sir, ulje i povrće uz vlasnika koji zviždeći na gitari svira muzičku temu “Kuma” je neopisiv.
Do Savoke je lako doći, ali kako je riječ o malom mjestu autobusi za povratak nisu redovni pa treba obratiti pažnju!
Kompaktni barokni Noto
Dva sata južno od Katanije, zainteresovani mogu naći baroknu prijestonicu Sicilije, Noto. Turistički najkompaktniji gradić za razgledanje je mješavina baroknih zdanja, sunca, sladoleda i kulture.
Većinu svoje ponude Noto pruža u svega dvije gradske ulice, za čiji obilazak ne treba više od dva sata. Glavna Vitorio Emanuelle je centralna žila grada, sa svih strana opasana žućkastom arhitekturom koja praktično upija sunce.
Dva sata u Notu su najbolji atak na čula zbog same gustine katedrala, muzičkih dvorana, sadržaja i istorije koja izbija iz svake pore krečnjaka.
Mostom do ljepota Ortiđe
Na jugoistoku se osim Nota nalazi i Sirakuza. Grad koji sam po sebi ostavlja utisak raštrkane kulture, do koje nije lako doći ni pristupiti, ali krije glavni detalj ovog dijela obale - Ortiđu.
Malim mostom spojena sa Sirakuzom, Ortiđa je pravi priobalni dragulj. Riječ je o ostrvu na kojem je napravljen stari grad, koji je sa svih strana oivičen zidinama o koje more ujednačeno udara. Ortiđa je po prirodi slična Notu, kompaktna, izuzetno bogata ponudom ali je izdvaja što je za jedan dio grada potpuno posvećen posjetiocima dubljeg džepa. Jedna od prvih ulica pršti od glamura, radnji za garderobu, “Rolex” i druge satove, skupocjeni nakit, knjižare i neprocjenjivo murano staklo.
Ostrvo istorijski baštine uske ulice koje su nervni sistem Ortiđe, pulsiraju turistima, crkvama, arhitekturom i malim kafićima. Iako je u odnosu na jaku žutu Nota, Ortiđa prilično siva, to ni najmanje ne umanjuje ljepotu ostrva, čim se obodom mogu vidjeti rijetke plaže, većinom pune u ovo doba godine.
Za one sa manje kondicije i vremena postoje i ture motorcikom sa kabinom, kojima se obilaze ključna mjesta.
Turistički udar Taormine
Autoputem sjeverno od Katanije, sa lijeve strane ostaje Etna koja se konstatno puši. Sat vremena kasnije stiže se u turističku meku istočnog dijela Sicilije - Taormine. Strmi gradić usađen u brdo iznad mora je glavna tačka za one koji žele pravi doživljaj ljetovanja. Dragulj Taormine je svakako Isola bella, malo ostrvo-rezervat do kojeg pješice stiže kroz pola metra vode.
Ova zaštićena zona je istovremeno i arheološko nalazište, koju krase brojne table i zabrane uzimanja kamenčića i fosila. I sa dobrim razlogom, pijesak pod nogama čine razni oblici kamena, šare i minerali.
Iz podnožja Taormine do ostalih turističkih tačaka, turisti obično biraju žičaru. Gro posjetilaca mami i drugi najveći teatar na Siciliji, Grčki teatar.
Istorijski korišćen za predstave, koncerte i glumu, njegovim kamenom danas kroče i neke od najvećim svjetskih zvjezda jer se koristi za Filmski festival Taormine.
Za ljubitelje prirode nezaobilazan je Gradski park. Jednostavn u dizajnu, sa ogromnom raznovrsnosti biljnog svijeta, ukrašen opekom, savršen je za odmor na klupi i fotografisanje.
Problemi u raju
Dobro raspoloženje i ljepote mediteranskog ostrva pri povratku zakomplikovao je požar na aerodromu u Kataniji. Zapaljeni terminal, otkazani letovi, nervozni turisti, neogovornost nadležnih i rasprodate avio-karte, kao jedinu mogućnost za povratak kući ostavili su let iz Barija. Deset sati vožnje autobusom do tog grada, prelijepi pejzaži, nebrojena polja naranadže, maslina, loze i limuna, vožnja trajektom od Mesine do Kalabije i jug Italije, ublažili su probleme sa povratkom. Melem je bilo i noćenje u Bariju, šetnja starim gradom i prepunim živim ulicama.
Kašnjenje leta Bari-Tirana, odlaganje dolaska kući i ostale muke, ublažio je svega jedan korak preko graničnog prelaza Božaj.
( Mirko Kotlaš )