Sprdanje s pravom
U Rimskom pravu je postojala maksima da ćutanje znači odobravanje (qui tacet consentire videtur). Neki savremeni pravni instrumenti sadrže odredbu da se ćutanje, pod određenim uslovima, može tumačiti kao saglasnost.
Nasuprot deklarativnom zalaganju Vlade za vladavinu prava, u praksi svjedočimo postupcima Vlade koji znače flagrantno kršenje tog temeljnog principa na kojem počiva demokratija. Radi se o ponovnoj nezakonitoj smjeni Zorana Brđanina sa mjesta direktora Uprave policije. Prethodno je Upravni sud u obrazloženju odluke kojom je odluka Vlade o smjeni Brđanina proglašena nezakonitom, između ostalog, naveo:
“Da je Zoran Brđanin legalno mogao biti smijenjen sa mjesta direktora Uprave policije, morala su biti ispunjena bar dva zakonska preduslova – da skupštinski Odbor za bezbjednost ne prihvati policijski izvještaj o rezultatima u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije ili da je osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora, za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje dužnosti u državnom organu…
S obzirom na to da se ništa od toga nije dogodilo, Vlada je donijela nezakonito rješenje o prestanku njegovog mandata na čelu policijskog aparata.”
U novoj odluci kojom je Brđanin ponovo smijenjen, Vlada je zasnovala odluku na, blagorečeno, pravno klimavom argumentu da se skupštinski odbor uopšte nije izjasnio o izvještaju policije o rezultatima u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije:
“Cijeneći da se radi o ovako esencijalnom i delikatnom pitanju, koje se na najozbiljniji način tiče nacionalne bezbjednosti i na nju direktno utiče, te uzimajući u obzir protek svakog razumnog roka za razmatranje ovih izvještaja, mora se uzeti pretpostavka da skupštinski odbor nije prihvatio ove izvještaje”.
U Rimskom pravu je postojala maksima da ćutanje znači odobravanje (qui tacet consentire videtur). Neki savremeni pravni instrumenti sadrže odredbu da se ćutanje, pod određenim uslovima, može tumačiti kao saglasnost. Vlada ovakvim obrazloženjem uvodi novo pravilo da ćutanje znači neodobravanje. Vlada se trebala bar malo potruditi da pojasni kako to da se nepostupanje skupštinskog odbora može tumačiti kao neodobravanje. Zasto se ne bi moglo tumačiti kao prećutno odobravanje? Najmanje što je Vlada morala uraditi je da navede okolnosti na osnovu kojih se moglo zaključiti da se nepostupanje skupštinskog odbora može tumačiti kao neodobravanje policijskog izvještaja.
Jasno je da Vlada nije ispoštovala zakonom propisanu proceduru, kršeći na taj način zakon i donoseći novu nezakonitu odluku. Ovakav stav Vlade se logički naslanja na izjavu koju je, ovim povodom, dao ministar Adžić: “Ne mislim da moramo da robujemo zakonima koji su nespretno napisani”. Nešto u stilu legendarne izjave koja se pripisuje Titu, da se “ne moramo držati zakona kao pijan plota”. Nevjerovatno je da je u 21. vijeku, u državi koja pretenduje da bude demokratska, ovo mogao izjaviti ministar policije. Jedan od fundamentalnih principa vladavine prava jeste “dura lex sed lex”. Zakon se MORA postovati, čak iako nije dobar. Ako zakon ne valja, treba ga promijeniti. Dok god je na snazi, mora se poštovati. Kakav god da je. Sve drugo vodi u pravnu anarhiju i haos. U kojem Vlada diskreciono i selektivno odlučuje koje će zakone poštovati. To može biti uvod u diktaturu. Ako Vlada smatra da neki zakon nije dobar, ima na raspolaganju mehanizam da podnese inicijativu skupštini da se taj zakon izmijeni. A ne ovako…
Nakon donošenja odluke Vlade o ponovnoj smjeni Brđanina, premijer Abazović je izjavio:
“Imali smo odluku Upravnog suda da donesemo nova rješenja. Mi smo donijeli novo rješenje i stavila se tačka. Ispoštovali smo odluku suda u roku od 30 dana”.
Upravni sud je trazio da se donese zakonito rješenje, a ne novo. Umjesto toga, Vlada je donijela novo nezakonito rjesenje, koje će izvjesno Upravni sud ponovo ukinuti kao nezakonito. Osim ako se desi neko čudo. Što u ovoj “zemlji čuda” i ne bi bilo neko čudo.
Nažalost, slučaj Brđanin nije i jedini. Sličan slučaj se desio u RTCG, kad je Savjet RTCG nedavno ignorisao odluku suda i ponovo izabrao Borisa Raonića za generalnog direktora RTCG. Kako ovakvo nepoštovanje suda ne bi postalo redovna praksa, tužilaštvo ne bi smjelo da ćuti, ma o kome da se radi. Inače bi se ćutanje moglo tumačiti kao odobravanje.
U demokratskim državama nepoštovanje odluka suda (contempt of court) povlači ozbiljne pravne posledice i sankcije, uključujući zatvorske kazne.
( Časlav Pejović )