INTERVJU Vanja Krgović Šarović: Održivi turizam promoviše odgovorno ponašanje prema prirodi

U okviru festivala Wild Beauty Art održava se poseban segment programa pod nazivom Durmitorski razgovori, koje vodi magistarka zaštite životne sredine Vanja Krgović-Šarović. Zamišljeni su kao doprinos javnom dijalogu o temama koje se tiču ekologije, zaštite životne sredine i turizma.

Do sada je Krgović-Šarović razgovore vodila s ekološkim aktivistom Milošem Lazarevićem i ministrom ekonomskog razvoja i turizma Goranom Đurovićem. Durmitorski razgovori će narednih dana biti nastavljeni sa prof. Univerziteta Crne Gore dr Radom Šarovićem i princom Nikolom Petrovićem Njegošem.

Sa Vanjom Krgović-Šarović, ranije angažovanom u Nacionalnom parku Durmitor i dugogodišnjom direktorkom Turističke organizacije Žabljak, razgovarali samo o aktuelnim temama iz ovih oblasti.

Sa višegodišnjim iskustvom na ove dvije pozicije, kakvo je Vaše mišljenje o značaju i važnosti turizma i životne sredine?

Turizam ima značajan uticaj na zaštitu životne sredine i održivost prirodnih resursa, posebno ukoliko se razvija održivi turizam. Turizam je razvojna, ekonomska djelatnost i obično se smatra da ima negativan uticaj na životnu sredinu. Međutim, ukoliko se planski upravlja, turizam može doprinijeti zaštiti životne sredine. Takođe, turizam može podstaći svijest o vrijednosti prirodnih resursa i ekosistema. Mnoge turističke destinacije zavise od netaknute prirode, pa briga o ovim područjima postaje prioritet. Održivi turizam promoviše odgovorno ponašanje prema prirodi, što uključuje reciklažu, štednju vode i energije, zaštitu biodiverziteta i smanjenje emisije štetnih gasova.

Održivi turizam donosi različite prednosti?

Svakako, može biti izvor finansiranja za programe zaštite životne sredine. Zatim, povećanjem svijesti o ekološkim problemima i promovišući očuvanje prirodnih bogatstava, turisti mogu biti spremniji da podrže lokalne projekte za zaštitu okoline kroz dobrovoljne donacije ili takse namijenjene očuvanju prirode. Takođe, turizam pruža priliku za edukaciju turista o prirodnim i ekološkim vrijednostima određenih destinacija. Osvijestiti turiste o važnosti očuvanja prirodnih resursa može stvoriti dugoročne pozitivne efekte jer će turisti postati ambasadori očuvanja životne sredine i dijeliti svoja iskustva s drugima. Održivi turizam može donijeti ekonomske benefite lokalnim zajednicama i ojačati njihove napore ka očuvanju okoline. Održivi oblik turizma, poput ekoturizma, podstiče posjete netaknutim prirodnim područjima s minimalnim negativnim uticajem na okolinu. Upravljanje ekoturizmom obično uključuje male grupe posjetilaca, edukaciju o ekologiji i lokalnoj kulturi, kao i podršku lokalnoj zajednici.

Ali, turizam može imati i negativne efekte na životnu sredinu, posebno ako se ne sprovodi na održiv način?

Slažem se, prekomjerna izgradnja infrastrukture, masovni turizam i nesavjesno ponašanje turista i građana mogu dovesti do degradacije ekosistema, zagađenja i gubitka biodiverziteta. Stoga je važno da turizam bude planiran i sprovođen uz poštovanje principa održivosti kako bi se balansirali pozitivni i negativni uticaji na životnu sredinu.

Prema Vašem iskustvu, koliko su turizam i zaštita životne sredine komplementarne oblasti?

Mogu biti komplementarne, ali i suprotstavljene, u zavisnosti od načina na koji se turistička aktivnost sprovodi i upravlja. Održivi turizam, koji se zasniva na balansiranju ekonomske, sociokulturne i ekološke dimenzije, može biti ključni faktor u zaštiti životne sredine. S druge strane, prekomjerni masovni turizam, nekontrolisana izgradnja infrastrukture, zagađenje, pretjerano korišćenje vode i energije, kao i stvaranje velikih količina otpada, mogu imati negativan uticaj na prirodu i ekosisteme. Da bi turizam bio stvarno komplementaran sa zaštitom životne sredine, ključno je usvajanje održivih praksi i principa. Održivi turizam se zasniva na ravnoteži, na balansu između turističkih aktivnosti i zaštite prirode i kulture, uz uvažavanje interesa lokalne zajednice. Takođe, važno je da turisti budu ekološki svjesni i da praktikuju odgovorno ponašanje.

Za postizanje tog balansa važan je dijalog. Da li je upravo uspostavljanje dijaloga jedan od razloga, ali i ciljeva pokretanja serijala Durmitorski razgovori?

Dijalog je vrlo važan, suštinski je značajan za uspostavljanje balansa između turizma i zaštite životne sredine. Otvoren i konstruktivan dijalog omogućava da se različite strane - turisti, turistička industrija, lokalne zajednice, vladine agencije, nevladine organizacije i zaštitari životne sredine, uključe u proces odlučivanja i saradnje, kako bi se postigao održivi turizam koji poštuje prirodu i okolinu. Koristi dijaloga su višestruke. Dijalog omogućava svim učesnicima da razmijene svoje stavove, brige i ciljeve. Razumijevanje različitih perspektiva pomaže u identifikaciji mogućnosti za saradnju i iznalaženju rješenja koja će zadovoljiti interese svih strana. Kroz dijalog se mogu prepoznati potencijalni negativni uticaji turizma na životnu sredinu i identifikovati ključni izazovi. Na taj način, mogu se razviti strategije za smanjenje negativnih uticaja i očuvanje prirodnih resursa. Kroz “Durmitorske razgovore” zapravo želimo da omogućimo zajedničko planiranje i donošenje odluka o turističkim aktivnostima koje će biti održive i zaštititi životnu sredinu. Ovo je takođe dobar način da se stvori mogućnost za izgradnju partnerstava između različitih aktera, u cilju stvaranja održivih modela turizma koji ujedno promovišu zaštitu životne sredine. Bez otvorenog dijaloga rizik od degradacije prirode i ekosistema može biti veći što dugoročno može negativno uticati na turizam i ekonomije koje zavise od ovog sektora.

Koja je ključna ili najvažnija uloga Agencije za zaštitu životne sredine, posebno kada se radi o zaštićenim područjima?

Agencija je odgovorna za praćenje stanja i očuvanje životne sredine, uključujući vode, vazduh, zemljište, biološku raznolikost… To uključuje sakupljanje podataka, analize i procjene uticaja ljudskih aktivnosti na okolinu. U procesu poslovanja Agencije vrlo je važna saradnja i s međunarodnim organizacijama kako bi se postigla bolja zaštita okruženja. Kada su u pitanju zaštićena područja, posebno nacionalni parkovi, Agencija u skladu s postojećim zakonima donosi pravilnike i odluke, koji su u praksi neprimjenjivi ili imaju selektivnu primjenu. Vrlo često se ne vrši monitoring na terenu, kako bi se zaista utvrdio uticaj pojedinih aktivnosti na stanje životne sredine i biodiverzitet. S druge strane, nacionalni parkovi imaju značajnu ulogu u razvoju turizma, pa je jako bitno uspostaviti balans između pritiska koji je uslovljen posjetom turista i očuvanju prostora. Zato je važno institucionalno uključivanje i pravljenje strategija razvoja nacionalnih parkova, gdje će se poštovati principi održivog upravljanja, kako bi se zadovoljile obje strane. S jedne strane imamo nacionalne parkove, kao laboratorije očuvanih ekosistema i biotopa, a s druge strane turizam koji je sve više u ekspanziji. Ukoliko nemamo jasno definisane uslove razvoja, turizam može imati negativne efekte za održivost prostora i njegovu devastaciju.

Kakvo je onda Vaše mišljenje o sistemu zaštite životne sredine Crne Gore?

Crna Gora ima niz zakona, politika i institucija za zaštitu životne sredine. Zakoni definišu okvir za zaštitu prirodnih resursa, upravljanje otpadom, zaštitu voda i vazduha, kao i mjere zaštite biodiverziteta. Agencija za zaštitu životne sredine je glavna institucija odgovorna za koordinaciju i sprovođenje politika zaštite životne sredine. Njena uloga obuhvata praćenje stanja životne sredine, razvijanje programa i mjera za zaštitu prirode, kao i saradnju s drugim institucijama i organizacijama. Crna Gora ima nekoliko nacionalnih parkova, parkova prirode i drugih zaštićenih područja koja imaju za cilj očuvanje prirodne i kulturne baštine. Nacionalni parkovi, poput Durmitora, Biogradske gore i Skadarskog jezera, predstavljaju važne biodiverzitetske oaze i turističke destinacije. Crna Gora ima strategije i planove održivog razvoja, kao što je Nacionalna strategija održivog razvoja do 2030. godine, koja uključuje ciljeve i mjere za zaštitu životne sredine, smanjenje emisije štetnih gasova i unapređenje ekološke svijesti. U Crnoj Gori postoji značajan broj nevladinih organizacija koje se bave zaštitom životne sredine. Ove organizacije igraju važnu ulogu u praćenju sprovođenja zakona i politika zaštite životne sredine, podizanju svijesti javnosti i zagovaranju bolje prakse zaštite životne sredine.

Postoji i saradnja s međunarodnim organizacijama?

Postoji, Crna Gora sarađuje s međunarodnim organizacijama i partnerima kako bi se ostvarila zajednička globalna agenda za održivi razvoj i zaštitu životne sredine. Učlanjena je u relevantne međunarodne sporazume i organizacije, što pruža mogućnost za dijeljenje iskustava i dobijanje podrške u ostvarivanju ciljeva zaštite životne sredine.

Da li je postojeći sistem dobra osnova za Crnu Goru kakvu želimo da vidimo, kao istinsku ekološku državu?

Crna Gora je prepoznata kao zemlja koja polaže napore ka zaštiti životne sredine, ali ima i izazove koje treba prevazići kako bi postala istinski ekološka država. Stvarna procjena o tome da li je Crna Gora zaista ekološka država može varirati u zavisnosti od kriterijuma i standarda koje koristimo za takvu ocjenu. Moj stav je da Crna Gora ima odlične preduslove da zadrži etiketu ekološke države, ali je potrebno jako puno uložiti, počev od svakog pojedinca, do krovnih državnih institucija, kako bismo imali istinsku ekološku državu, što može doprinijeti visokom pozicioniranju na globalnom nivou zelenih destinacija.

Crna Gora se suočava s brojnim izazovima u vezi sa zaštitom životne sredine

Iako postoji struktura i okvir za zaštitu životne sredine u Crnoj Gori, izazovi i dalje postoje.

Apsolutno, i oni uključuju održivo upravljanje otpadom, smanjenje zagađenja, zaštitu voda i biodiverziteta. Neprekidno poboljšanje i efikasna primjena zakona i politika, uz aktivno uključivanje svih relevantnih aktera, ključni su za ostvarivanje održive budućnosti Crne Gore. Kao i u mnogim drugim zemljama, Crna Gora se suočava s brojnim izazovima u vezi sa zaštitom životne sredine. Ovi problemi zahtijevaju dalje napore i efikasno sprovođenje zakona i politika kako bi se očuvala priroda i zaštitila životna sredina.

( Nataša Đačić Božić )