Tivat: U petak izložba filateliste Toma Katurića
Vrijedne kolekcije pomorskog kapetana Katurića podijeljene su u četiri edicije, i po prvi put se svjetskoj javnosti predstavljaju zajedno: Poštanska istorija Boke Kotorske 1809.-1875, Bokeška pomorska pisma 1830.-1890, Crna Gora i Boka Kotorska 1941.-1945. i Poštanska pisma austrougarske mornarice 1914.-1918.
Izložba najtrofejnijeg crnogorskog filateliste, dobitnika 12 svjetskih zlatnih medalja Toma Katurića, „Poštanska istorija Boke Kotorske u XIX vijeku“, biće svečano otvorena u petak 1. septembra u 20 sati u Zbirci pomorskog nasljeđa Porto Montenegra u Tivtu.
Vrijedne kolekcije pomorskog kapetana Katurića podijeljene su u četiri edicije, i po prvi put se svjetskoj javnosti predstavljaju zajedno: Poštanska istorija Boke Kotorske 1809.-1875, Bokeška pomorska pisma 1830.-1890, Crna Gora i Boka Kotorska 1941.-1945. i Poštanska pisma austrougarske mornarice 1914.-1918.
Katurić je počeo da izlaže 2001. godine, ali se filatelijom bavi od još od 1974. godine kada mu je stric Lazar, inače građevinski inžinjer "predao" kolekciju kako bi nastavio tradiciju koju je počeo njegom pradjed Mato, koji je bio pomorski kapetan na jedrenjacima, a nastavio djed Tomo koji je bio trgovac žitom. Katurićeva kolekcija je unikatna i dobrim dijelom sastavljena je od pisama iz porodične prepiske. Od 2006. kada je osvojio prvu zlatnu medalju za nezavisnu Crnu Goru, Tomo Katurić je sa svjetskih takmičenja donio 12 zlatnih medalja. „Marke su najbolja promocija jedne zemlje, jer se na njima prezentuje, kultura, istorija, sport, flora i fauna, prirodne ljepote nekog kraja i turizam. Poštanski pečat je mnogo više od fizičkog dokaza da je poštarina plaćena - poštanske markice su minijaturna umjetnička djela, dragocjene uspomene i kolekcionarski rariteti.“- kaže Katurić. On podsjeća da je 1804. godine otvorena prva Pošta u Boki, godinu prije nego u Dubrovniku, a prije 142 godina štampana je prva crnogorska marka sa likom Knjaza Nikole.
Katurić posjeduje tri popisa posade sa jedrenjaka polovinom 19. vijeka u kojima se može vidjeti da, od tridesetak članova posade, a svi su bili iz naših krajeva, samo trojica nijesu znala pisati. Riječ je ne samo o oficirskom kadru već i o kuvarima, mornarima, što svjedoči o kulturi tog doba i kraja. Na osnovu njihovih pisama mogu se rekonstruisati običaji, kultura, a donekle i mentalitet bokeškog življa. Kada ulaziš u Boku s mora misliš da ulaziš u božanstveni hram kome je jedinio nebeski svod dostojan poštovanja, pjesnički tvrdi Katurić, i objašnjava da sve što je lijepo kazala o sebi, Boka je kazala najviše zahvaljujući pomorstvu.
( Siniša Luković )