Kako je prije 90 godina u Tivtu dočekan danas najvredniji i najznačajniji brod mornarice VCG – jedrenjak "Jadran"
Cijela varoš bila je okićena državnim zastavama. Ulazak broda u luku bio je pozdravljen sviranjem vojne i građanske muzike uz razdraganost i srdačnost Bokelja koji su listom izašli na obalu da dočekaju i pozdrave prinovu naše Ratne mornarice
Kako to i dolikuje predivni stari jedrenjak će svoj takozvani Dan broda, koji se obilježava u spomen na 19. avgust 1933. kada je novosagrađeni jedrenjak “Jadran” zvanično upisan u Flotnu listu tadašnje Kraljevske Mornarice Jugoslavije (KrMJ), obilježiti u prvoj svojoj luci u koju je taj brod i doplovio nakon što je u Jugoslaviju stigao iz Njemačke gdje je sagrađen – u Tivtu.
Posebna i sudbinska veza ovog broda i grada Tivta traje već decenijama i bez obzira što, kao i svaki drugi ratni brod, “Jadran” nikada nije imao klasičnu matičnu luku koju imaju trgovačka plovila, Tivat je uvijek bio i ostao nešto najbliže jedinom pravom domu ovog unikatnog i specifičnog broda.
Prema “papirima” koje brod ima, odnosno Flotnoj listi koja se vodi u sjedištu Ministarstva odbrane, a to je u Kraljevini Jugoslaviji bio Zemun, te kasnije Beograd u socijalističkoj Jugoslaviji, SRJ i SCG, odnosno Podgorica u Crnoj Gori, “Jadran” je zvanično svojevrsni “kontinentalac”. Međutim, brod koji je nastao u neku ruku kao morsko ovaploćenje jugoslovenske ideje i pomorske energije svih jugoslovenskih naroda, tokom dvije trećine svog vijeka bazirao je u više mjesta i gradova na istočnoj obali Jadrana, a gdje su od 1933. do 1991. funkcionisale Vojno-pomorske akademije i učilišta jugoslovenske Mornarice: Dubrovniku, Puli, Šibeniku, Divuljama, Splitu.
Remont jedino u Tivtu
Od 1990. “Jadran” je u Tivtu gdje se brod zatekao na generalnom remontu u ovdašnjem Arsenalu u vrijeme kada se u krvavom građanskom ratu, raspadala Jugoslavija – zemlja za koju je taj jedrenjak originalno osmišljen, projektovan i izgrađen. Od tada do danas, “Jadran” iz Tivta nastavlja svoju ulogu školskog broda – prvo za učenike ovdašnje Mornaričke srednje vojne škole, odnosno Mornaričke akademije iz Beograda, a potom i Srednje pomorske škole iz Kotora, odnosno Bara, te Pomorskog fakulteta u Kotoru.
Za svih ovih devet decenija “Jadran” je (s izuzetkom posljednjeg i, ispostavilo se, prilično problematičnog generalnog remonta 2013-2017. u Bijeloj) održavan i remontovan isključivo i jedino u Tivtu – u nekadašnjem tivatskom vojnom brodogradilištu Arsenal koje je ovom brodu zapravo bilo svojevrsna majka i brižna njegovateljica. Vješte ruke tivatskih inženjera i meštara vidale su rane koje su more, so i vjetar tokom njegove upotrebe neminovno nanosili elegantnom bijelom jedrenjaku i do prefekcije održavale svaki njegov djelić – bez obzira koliko on to iz perspektive kraja 20. i početka 21. vijeka tehnološki izazovan ili pak, arhaičan bio – od zakovicama spajanog, a ne varenog čeličnog trupa “Jadrana”, preko dobre stare prekretne mehanike, a ne moderne hidraulike koja mijenja korak propelera a time i smjer kretanja broda, do tikovinom presvučene manevarske palube i drvenih elemenata snasti izrađenih od najkvalitenijih vrsta odležalog (stađonatog) drveta.
Školski brod “Jadran” građen je od 1931. do 1933. godine u brodogradilištu “H. C. Stülcken &Sohn” u Hamburgu – Njemačka, za potrebe mornarice Kraljevine Jugoslavije. Brod je projektovao jugoslovenski inženjer brodogradnje Josip Jozo Škarica. Svečano je porinut u more 25. juna 1931. kada mu je kumovala supruga komandanta KrMJ, kontraadmirala Nikole Stankovića, a završen 27. juna 1933. godine, kada je brod i predat na upotrebu tadašnjoj Kraljevskoj Mornarici Jugoslavije.
“Tip školskog broda `Jadran`, njegova konstrukcija, tehničke karakteristike, veličina i ostale osobine potanko su prethodno proučavane i konačno tako određene da objekat bude najbolje odgovarao specifičnim potrebama i zadaćama naše ratne mornarice. Brod je građen po tipu križne škune sa tri čelična jarbola. Ploština svih jedara iznosi 800 metara kvadratnih. Brod posjeduje i zasebna rezervna jedra, koja stalno sobom nosi. Za pomoćni pogon ugrađena je moderna Dieselova mašina od 380 KS na šest cilindara, fabrikata Linke-Hofmann-Busch, koja daje brodu brzinu od osam i po čvorova, čime je brod pretvoren u motorni jedrenjak, odgovarajući tako sadašnjem napretku tehnike u toj grani brodogradnje” – opisao je u tadašnjim novinama, svoju kreaciju konstruktor “Jadrana”, inženjer Josip Škarica.
Isplovljavanje iz Hamburga
Brod koji je on projektovao dug je preko 60 m, širok 8,9 m, a gaz mu iznosi 4,3 m. Jedrenjak čelične konstrukcije spajan je tehnologijom zakivanja, ima tri palube, a puni deplasman broda iznosi 761 t. Visina velejarbola je 39,1 m, ukupna dužina svih konopa u snasti potrebnih za upravljanje s ukupno 12 jedara je veća od 11 km, a “Jadran” je svojevremeno na jedra, povoljan vjetar i sa uvježbanom posadom, postizao zavidnu maksimalnu brzinu od čak 16 čvorova. Brod je originalno bio naoružan sa dva topa kalibra 47 mm za salutne svrhe, te dva mitraljeza M7/12 i 56 pušaka za posadu. Stalna posada sastojala se od 12 oficira, 36 podoficira i 16 mornara, dok je “Jadran” mogao ukrcati još 20 mladih oficira i 132 pitomca tokom njihove obuke u praksi. Osim smještajnih prostorija za stalnu posadu i ukrcane pitomce i mlade oficire, “Jadran” je imao posebne prostorije za ručavanje oficira, podoficira, pitomaca i mornara, kupatila, tuševe, praonice i sanitarne čvorove za sve njih, razna skladišta, garderobe, kancelariju, dvije kuhinje, pekaru za hljeb, ambulantu, lazaret i brodski zatvor.
Pod komandom kapetana fregate Nikole A. Krizomalija, i sa kombinovanom njemačko-jugoslovenskom posadom, “Jadran” je 27. juna 1933. isplovio iz Hamburga na 3.100 milja dug put prema domovini. Odredište novog školskog jedrenjaka, koga je sa nestrpjenjem čekala cijela javnost Kraljevine Jugloslavije s ozbirom na veliku akciju pomorsko-propagandne organizacije Jadranska straža iz Splita koja je još 1929. inicirala nabavku novog školskog broda za tada još mladu Kraljevskuu Mornaricu Jugoslavije, bio je Tivat - glavna vojnopomorska baza te države. Nakon 17 dana navigacije, a ukupno 20 dana trajanja tog svog prvog putovanja, novi jedrenjak se u nedjelju 16. jula 1933. ujutro, pojavio na pučini pred zalivom Boke Kotorske….
“Već rano ujutro izašli su nam u sustret hidroavioni iz 3. hidroplanske komande u Kumboru; kruže nisko iznad nas, a posade nam veselo mašu i pozdravljaju. Dočekalo nas je vedro i nasmijano bokeljsko nebo, razdraganost i srdačnost Bokelja koji su listom izašli na obalu da dočekaju i pozdrave prinovu naše Ratne mornarice. Brod vozi lagano pored Herceg Novog, Meljina, Zelenike, Kumbora i Đenovića, a potom uzima kurs za Tivat. Bijele bokeljske kuće nanizane uzduž obale i okićene zastavama, sagovima i cvijećem ostavljaju nam prijatno osjećanje svoje sopstvene sredine i uvlače nam u dušu spokojstvo i neizmjerno zadovoljstvo da smo ponovno u našim vodama, da dišemo naš vazduh i napajamo oči ljepotama krasne Boke i gordog, ozbiljnog Lovćena. Mornari iz svih mornaričkih komandi postrojeni su uz obalu i njihove se bijele kape dižu na pozdrav uz veselo klicanje. U susret nam idu okićeni čamci, a razdragane bokeljske djevojke i momci trude se da nam što bliže priđu, da nam iz bližeg pokažu kako im je drag naš dolazak, kako mu se vesele i raduju. Klicanje i veselo pozdravljanje kud god prolazimo i razdraganost i nas zahvaća i širi nam grudi ponosom i radošću”- opisao je ove trenutke u magazinu Jadranke straže posebni izaslanik istoimenog udruženja koji je imao čast da s novim brodom iz Hamburga doplovi u domovinu.
Salutni plotuni
Veselje je, kako je on naveo, dostiglo vrhunac kada je “Jadran” prethodno pozdravljen od salutnog plotuna ispaljenog sa razarača “Dubrovnik”, tačno u 10 sati pristao uz mulo 1 Arsenala u Tivtu.
“Dočekale su nas dvije muzike – tivatska Gradska i Mornarička, predstavnici vojnih i civilnih vlasti na čelu sa komandantom Pomorske obalske komande, kontraadmiralom Marjanom Polićem i komandantom Pomorskog Arsenala, kapetanom bojnog broda Rikardom Kubinom, zatim tivatski načelnik Antun Vuksanović, Mjesni odbor Jadranske straže iz Tivta i predstavnici Sokolskog društva. Muzike su naizmenice svirale vesele marševe, a klicanju Kralju, Otadžbini, Kraljevskoj Mornarici i Jadranskoj straži nije bilo kraja”- navodi dalje u svom opisu dočeka “Jadrana” u Tivtu, specijalni izvještač Jadranske straže.
Novinar dnevnog lista “Pravda” je u izvještaju, poslatom istog dana iz Kotora, naveo da je “danas u 10 časova prije podne doplovio u tivatsku luku iz Hamburga naš novi školski brod “Jadran” kojega je Jadranska straža darovala Ratnoj mornarici”.
“Tivat je ovu našu ratnu jedinicu dočekao u najsvečanijem ruhu. Cijela varoš bila je okičena državnim zastavama. Ulazak broda u luku bio je pozdravljen sviranjem vojne i građanske muzike. Na obali su bili kontraadmiral g. Polić i komandant Arsenala, kapetan bojnog broda g. Kubin, cjelokupni oficirski kor, zatim predstavnici Upravnog odbora Jadranske straže i predstavnici mjesnih udruženja i korporacija. Čim je brod pristao uz obalu, otišao je na njega kontraadmitral g. Polić sa komandantom Arsenala g. Kubinom i pošto su se pozdravili s kapetanom broda, izvršena je zvanična primopredaja. Poslije raporta kapetana o stanju broda njemačka posada je odala vojnički pozdrav našem kontraadmiralu”- navodi izvještač “Pravde” koji piše i da je “Jadran” tada u Tivat uplovio pod njemačkom zastavom i s mješovitom njemačko-jugoslovenskom posadom.
Nedugo potom, magazin Jadranske straže ponovno piše o prvom uplovljavanju “Jadrana” u prvu njegovu domaću luku – Tivat, 16. jula 1933. ističuči da je “ulazak u Boku naše nove jedinice za odgoj pomorskog naraštaja, primljen s oduševljenjem od strane građanstva i mornarice”.
Magazin izvještava da je Izvršni odbor Jadranske straže “donio zaključak da se svečana predaja broda izvrši u Splitu 6. septembra, na dan rođenja Nj. Kr. Vis. Prestolonaslednika Petra, pokrovitelja Jadranske straže”.
“Prigodom dolaska broda u naše vode Izvršni je odbor izrazio veselje cjelokupnog našeg članstva pozdravnim telegramima upućenim Nj. Vel. Kralju, Nj. Kr. Vis. Prestrolonasledniku Petru, g. Ministru vojske i mornarice i g. komandantu Mornarice: telegram Nj. Vel. Kralju glasi: “Maršalu Dvora – Beograd. Danas kada školski brod “Jadran” ulazi u vode našeg mora, Izvršni odbor Jadranske straže, pun nade će naš “Jadran” odgojiti duše i očeličiti srca naših mladih mornaričkih vođa na čast i slavu Otadžbine i našega mora, hita da izrazi Vrhovnom Zapovjedniku sve zemaljske oružane sile Njegovu Veličanstvu Kralju, svoju duboku odanost i bezgraničnu vjernost.” Ovaj telegram koji je Izvršni odbor Jadranske straže uputio jugoslovenskom kralju Aleksandru I Karađorđeviću istog dana kada je “Jadran” stigao u Tivat, potpisuje predsjednik Jadranske straže, dr Ivo Tartaglia.
U svakom slučaju, tog 16. jula 1933. Tivat je postao prva luka u domovini novog jedrenjaka i tog dana stvorila se specifična veza “Jadrana” s ovim gradom koja neprekidno traje već devedeset godina.
Naime, ako se “Jadran” i rodio 1933. u Hamburgu, u Tivtu je taj brod svojevremeno doživio svojevrsno uskrsnuće jer su ga tivatski brodograditelji u Arsenalu bukvalno iz mrtvih vratili u život kada se nekada lijepi i ponosni jedrenjak, u žalosnom stanju – bez jarbola, poharan, opljačkan i devastriran, vratio poslije završetka Drugog svjetskog rata u domovinu iz Venecije gdje su ga prvo Italijani, a poslije Njemci, nekoliko godina ranije odveli kao ratni plijen nakon kapituluacije Kraljevine Jugoslavije. Brod koji je kraj rata dočekao služeći kao plutajući most na jednom od venecijanskih kanala, na zahtjev jugoslovenske Vlade, je vraćen i dotegljen u Tivat, gdje je 21. aprila 1947. počela detaljna obnova gotovo potpuno uništenog “Jadrana”.
U tivatskom Arsenalu brodu je kroz generalni remont koji je potrajao sve do 1. jula 1949. vraćen život: “Jadran” je detaljno obnovljen, ugrađen mu je novi glavni motor, nova drenaža, cjevovodi, elektroinstalacije, obnovljene su stambene prostorije, palubna oprema i postavljena potpuno nova snast, oputa i nova jedra. Budući da sačuvane predratne tehničke dokumentacije gotovo da više nije bilo, presudnu ulogu u obnovi broda tada su činila sjećanja starih Arsenalovih inženjera i meštara, pri čemu je stolar Josip Nikolić iz Donje Lastve koji je “Jadranom” 1938. plovio za SAD, imao ogromnog udjela.
Plovidba do Portsmuta
Nakon ovog, “Jadran” je u Tivtu i ovdašnjem Arsenalu, imao još četiri velika remonta u kojima je brod bukvalno rastavljan do golog trupa, te onda nakon detaljne obnove i zamjene svega što je trebalo mijenjati, ponovno sastavljan – prvi od 27. marta 1956, 21. novembra 1957. godine, drugi od 1. novembra 1967. do 30. jula 1969. godine, treći od 6.oktobra 1982. do kraja 1983, te četvrti od 15. oktobra 1990. do 24. decembra 1994.godine.
U ovom remontu izvršena je rekonstrukcija glavne elektro razvodne ploče na brodu, te agregatna zamjena dizel generatora sa novim „Famosovim” motorima, generalni remont glavnog motora, izmjena 80 odsto električne instalacije i remont sidrenog vitla. Izmjenjen je dio drenažnog sistema i rekonstruisana mornarska praona. Demontirana je kompletna snast i oputa, napravljen je novi krmeni jarbol, zamijenjena je cjelokupna tikova paluba. Oprema snasti je djelimično remontovana, dok je sve ostalo zamijenjeno. Novoizrađeni su novi nastavci prednjeg jarbola i krmeni nastavak razme i bočnice. Promjenjeno je 40 odsto limova nadgrađa na glavnoj palubi. Izvršena je rekonstrukcija kuhinje, pa ugrađena je nova električna kuhinja oprema umjesto stare sa gorionicima na naftu. Izvršen je kompletan remont navigacijskih i radio uređaja. Urađeni su obimni stolarski radovi na rekonstrukciji stambenih prostorija, izrađeni su novi sizovi, stolovi i ormari u mornarskom prostoru.
To je ujedno bio posljednji put da tivatski Arsenal detaljno obnavlja brod s kojim je bio sudbinski vezan toliko decenija. Tivatsko vojno brodogradilište je nakon toga posljednji put nešto veće radove na “Jadranu” izvelo krajem 2004. kako bi stari jedrenjak u punom sjaju nekoliko mjeseci kasnije, otplovio za Veliku Britaniju gdje je “Jadran” tada zajedno s još nekoliko desetina najreprezentativnijih školskih i ratnih brodova iz cijelog svijeta, u Portsmutu učestvovao na proslavi velikog jubileja 200 godina bitke kod Trafalgara. Bio je to ujedno i posljednji put da ruke i znanje Arsenalovih inženjera i meštara sređuju ovaj jedinstveni brod jer je Arsenal već naredne, 2006. godine, Vlada Crne Gore prodala kanadskom biznismenu Piteru Manku i zatvorila 120 godina tradicije ratne brodogradnje u Tivtu radi gradnje nautičkog centra Porto Montenegro. Ipak, “Jadran” je i nakon toga, kao jedini od brodova Mornarice VCG, ostao da bazira u Tivtu koji mu je kontinuirano bio dom sve do jeseni 2019. kada je Mornarica VCG bez racionalnog objašnjenja za taj potez, stari jedrenjak iznenada preselila u Bar. Ipak, “Jadran” se ovih dana, na radost svih Tivćana i Bokelja, vratio u svoj pravi dom da bi u Tivtu 19. avgusta proslavio svoj 90. rođendan.
Kako je brod kupljen i ko ga je platio?
Tek formirana Kraljevska Mornarica Jugoslavije početkom dvadesetih godina prošlog vijeka nije raspolagala adekvatnim plovilom za obuku svojih novih kadrova, koji su se od 1923. školovali na Pomorskoj vojnoj akademiji u Gružu. Ulogu školskih brodova za mlade pitomce tokom krstarenja Jadranom i Mediteranom najčešće su igrali stara torpiljarka “D-2”, minopolagač “Orao” i zastarjela krstarica “Dalmacija”. U takvim okolnostima Jadranska straža, masovna organizacija sa sjedištem u Splitu, ali koja je imala odbore u skoro svim većim mjestima širom tadašnje Kraljevine Jugoslavije, pokrenula je akciju sakupljanja sredstava za izgradnju namjenski konstruisanog novog školskog broda s pogonom na jedra – budućeg “Jadrana”.
“Jadran” na kraju ipak nije bio “poklon naroda” tadašnjoj Mornarici, kako je to željela Jadranska straža, jer je ta organizacija uprkos velikim naporima, odlično osmišljenoj akciji i čak priređivanju posebne lutrije čiji je prihod bio usmjeren za izgradnju broda, uspjela da namakne tek oko milion tadašnjih dinara – nešto manje od osmine ukupno potrebnih sredstava za gradnju broda.
Najveći dio ostatka do ukupne sume od 8.407.030 dinara, ili u protivvrijednosti 622.743 tadašnje njemačke rajhs-marke, obezbijeđen je iz budžeta Ministarstva Vojske i Mornarice Kraljevine Jugoslavije, odnosno njemačkih reparacija ratne štete nanesene Kraljevini Srbiji u Prvom svjetskom ratu, dok je značajnu sumu za gradnju “Jadrana” iz ličnog fonda priložio i jugoslovenski kralj Aleksandar I Karađorđević.
Posljednji remont
Za posljednji veliki remont “Jadran” s rekonstrukcijom u tivatskom Arsenalu koji je koštao preko 1,5 miliona tadašnjih njemačkih maraka, u Hrvatskoj koja sada pretenduje da prisvoji nekadašnji školski jedrenjak Kraljevine Jugoslavije, danas tvrde da je navodno bio fiktivni, s navodnim ciljem da se “Jadran” namjerno pred početak građanskog rata u SFRJ, odvede iz Splita gdje je tada bazirao, u Crnu Goru.
To, međutim, nema nikakve veze s istinom jer je brod u Tivat na remont doplovio 15. oktobra 1990, više od šest mjeseci prije nego što su počeli prvi oružani sukobi na teritoriji Hrvatske, a tada je “Jadran” već u Arsenalu bio gotovo potpuno rastavljen. Iako je ovaj generalni remont broda poslije dosta kasnio upravo zbog ratnih zbivanja u okruženju te sankcija UN-a koje su u međuvremenu uvedene tadašnjoj SRJ, radovi su objektivno bili završeni u maju 1993. godine i brod je već u junu izvršavao zadatke, ali je zbog manjih neizvršenih obaveza od strane Arsenala i administrativnih problema o primopredaji radova, zapisnik o završetku ovog remonta potpisan tek 24. decembra 1994. godine.
“Kontinentalci” skupili najviše novca
Zanimljivo je da su od odbora Jadranske straže širom Jugoslavije, najviše novca za izgradnju broda prikupili “kontinentalci” – odbor iz Sarajeva tako je sakupio 310.850 dinara, Veliki Bečkerek (današnji Zrenjanin) 190.000, Beograd 150.000, Novi Sad 135.630 dinara. Primorci se baš i nisu proslavili jer je na primjer Split uspio da sakupi tek 32.203 dinara, Sušak 22.000, Dubrovnik 3.000, a Cetinje je dalo simboličnih tek 1.500 dinara...
( Siniša Luković )