Zov poraženog zavičaja

Ko se ne sjeća što se dešavalo prije svog rođenja, osuđen je da umre kao dijete”. Brskut je Mjesna zajednica decenijama zaboravljena i kojom niko ne upravlja. Brskut je predugo bez programa rada i razvoja. Skupština građana Brskuta nije se sastajala tri i više decenija. Bježanje ljudi iz zavičaja jedino je vidljivo “razvojno” dešavanje. Izuzetak je crkva koja se ozbiljno vratila svom poslu.

Brskut je selo, tu na domak Podgorice i sa mogućnošću da se do njega dođe za 30-40 minuta novim auto-putem i da jednog dana postane bogato predgrađe (selo) glavnog grada i šire. Brskut je selo sa bogatom prošlošću i maglovitom budućnošću. Selo koje je imalo svoje velike ljude koji su dali krupan doprinos crnogorskoj i Jugoslovenskoj istorijskoj prošlosti.

Mnogi smatraju da je Brskut sa Verušom, lijevo i desno plućno krilo glavnog grada. Selo kojem je priroda dala sve, a ljudi okrenuli leđa tom bogatstvu. Brskut je rijetko mjesno područje kojim decenijama nema ko da upravlja? U poratnom periodu Brskut je bio opština od blizu 2.000 stanovnika i 300 domaćinstava, koji je primao i izdržavao ratnu diviziju koja se borila protiv fašističkog okupatora. O tim slavnim i teškim danima svjedoči velelepni spomenik u centru Brskuta na kojem su uklesana imena 241 Brskućanina palim za slobodu zemlje u ranijim i Drugom svjetskom ratu.

Danas kada zavičajac dođe u svoj kraj, teško da može sresti komšiju i prijatelja sa kojim bi popio kafu i čuvenu brskutsku šljivu?

Priroda je dala Brskutu svo bogatstvo ovog svijeta. Plodna brskutska zemlja može da rodi sve, od južnog do kontinentalnog proizvoda (600 do 900 m/nm). Nekada bogate njive sada zarasle u korov i šiblje, livade, pašnjaci i šumu, izvorska voda i iznad svega prelijepo planinsko zaleđe Mokre i Komova na dohvat ruku, sa Bukumirskim i Rikavačkim jezerom - gorskim očima, bez čijih vrijednosti u nekom davnom vremenu, nije bilo života, danas su zelena zapuština bez ekonomije, života i staratelja

Na prelijepoj planinskoj površi od Mokre do Komova, život je nakada trajao punih šest mjeseci, a preostalih dana se spuštao u pitomu brskutsku dolinu. I u najtežim danima u Brskutu nikada nije stanovala glad, a njegovi proizvodi bogatili su podgoričku pijacu i okolna mjesta. Danas je Brskut sasvim nešto drugo, ne haju za njim ni njegovi zavičajci, ni opština, ni država.

Krajem prošlog vijeka - punih osam godina u Brskutu je postojala i uspješno radila Kulturna i književna manifestacija “Trifun i Lola Đukić” poznata i u crnogorskom prostoru, koja je jedina u to teško vrieme mogla okupiti ljude iz Crne Gore i Jugoslavije, i bez obzira na ideološka i politička ubjeđenja. Manifestacija koja je trajala tri dana (Podgrica, Brskut, Veruša) posjetilo je i učestvovalo u njenom radu pet akademika, desetina univerzitetskih profesora. intelektualaca i građana svih profesija koji su tih dana živjeli i disali jednim duhom. Rekonstruisan je bio tada i savremeno opremljen Dom kulture kojem se ne bi moglo zamjeriti da se nalazio u nekom većem gradu, a realizovani su značajni radovi u oblasti seoske infrastrukture.

Nedugo potom, nekim “revolucionarima” raznih fela, sve se to učinilo sumnjivim, i krenuše da prvo sruše vlast u Brskut a potom i da rasture sve što je pomenuta manifestacija kulture u višegodišnjem radu ostvarivala. Tako godinama ništa se se više ne dešava u Brskutu, izuzev povremenih posjeta zavičajaca, koji često i ne znaju zašto su došli u zavičaj i brže bolje pobjegnu tamo odakle su došli.

Sa izgradnjom auto-puta Smokovac - Mateševo, Brskut se puno približio Podgorici. Umjesto nekadašnjih sat i po ili dva, krivudavom bratnoškom džadom sada se u Brskut stiže za 35 - 40 minuta, koji bi se izgradnjom skretnice sa auto-puta (2,5 km) i rekonstrukcijom puta od Nožice do Brskuta (8 km) skratio na 30 minuta.

Za Verušu se gradi saobraćajnica koja će ovo lijepo turističko mjesto povezati sa autoputem i glavnim gradom. Za saobraćajnicu - skretnicu od 2,5 kilometara od auto-puta do Nožice kojom se sada putnici teško probijaju do Lijeve Rijeke Jablana i Brskuta, niko ne zna što će sa njom biti? Bez ove kratke saobraćajnice i rekonstrukcije puta od Nožice do Brskuta (8 km) postoji mučna nada da će se ovo prelijepo i prirodno bogato selo otvoriti prema glavnom gradu i širem okruženju.

Bilo bi jako dobro da se nadležne službe glavnog grada, pozabave sadašnjim prilikama (neprilikama) u Brskutu, te da sa ljudima iz ovog kraja pronađu puteve, koji bi vodili Brskut ka novm prigradskom naselju Podgorice - klimatskoj banji za užarene ljetnje podgoričke dane i ustoličili upravljanje Brskutom u skladu sa važećim zakonima. Ovim bi se Brskut prenuo iz višegodišnjeg mrtvila i propadanja i krenuo u realizaciju jedne nove zelene privrede i turističkog razvojnog programa (za koji u prošlosti ima dobra iskustva). Jedno je u svemu sigurno, Brskut treba Podgorici, a Brskut se ne može nadati nekoj boljoj budućnosti bez Podgorice.

( Čedomir Marović )