Šta je Francuska ostavila u svojim kolonijama?

Samo u posljednjih par godina vojska je silom preuzela vlast u čitavom nizu zemalja Afrike. Pritom su to sve redom bivše kolonije Francuske: Burkina Faso, Gvineja, Mali, Niger... I u svim tim zemljama je hunta koja je došla na vlast mogla da računa na mržnju koja još uvijek vlada protiv Francuske.

„Percepcija Francuza prema našim ljudima nikada se nije promijenila, uvijek su nas smatrali građanima drugog reda“, kaže senegalski politikolog Ibrahima Kane. „Taj odnos, naročito prema Afrikancima frankofonskog područja, održava se na zapad Afrike i oni tamo to žele da promijene.“

Pariz još uvijek povlači konce

Za Emanuela Bensu, analitičara iz Gane, to ipak ne objašnjava u potpunosti razloge državnih udara: „Odnos prema kolonijalnoj politici Francuske i Velike Britanije, još uvijek je problem u mnogim zemljama, ali to ne znači da u svima njima prijeti vojni puč. Uočljivo je da se u anglofonskim zemljama ne poseže za oružjem, iako je to isti region.“

U svim tim zemljama održavaju se izbori i građani biraju svoje predstavnike, ali u onim frankofonskim ipak ne uspijevaju da stvore demokratska društva. Tamo vlada konstantno nezadovoljstvo prema vladajućoj eliti: „U frankofonskim zemljama postoji osjećaj da je Francuska još uvijek tu i da stalno šuruje s onima koji dođu na vlast. Bili popularni ili ne, uvijek je tu ta snažna veza (Francuske i vlade te zemlje) koja često nije previše naklonjena svom sopstvenom stanovništvu“, objašnjava Kane.

„Veoma je rašireno mišljenje da je Francuska na strani vlade, čak i kada ona tlači sopstveno stanovništvo: Francuska je ugnjetavač, odnosno prijatelj onoga ko ih ugnjetava.“

Taj bijes usmjeren ka vladajućoj eliti koja gotovo ništa ne čini za blagostanje svog stanovništva, otvara vrata generalima da izvedu vojni udar uz populističke parole, objašnjava Ovigve Eguegu, politikolog iz Nigerije.

Loša državna uprava

Osnovni problem je to što se ni nakon izbora ništa ne menja: „Zašto bi onda uopšte izlazili na birališta kad sve ostaje po starom? Vojni udar se vidi kao način da se uzdrmaju vladajuće strukture i tako se stvara nada da bi moglo da bude bolje.“ Ali neće biti bolje, naglašava Eguegu. „Uvijek se pokaže da vojni udari nisu rješenje i da nije bolje. Ali, ljudi jednostavno žele promjene. Mislim da bi političke vođe u regionu trebalo da sjednu i razmisle o tome zašto njihovi građani nisu zainteresovani za demokratske procese.“

Bram Posthumus, nezavisni novinar koji izvještava o događajima u zapadnoj Africi smatra da zapadna demokratija, onako kako je prenesena u te zemlje, jednostavno nije dovela do bolje državne uprave, već samo do toga da stalno dolazi do nasilne smjene vlasti: „Jedna od stvari koje ti neprestani vojni udari pokazuju jeste da je eksperiment zapadne demokratije, barem u području Sahela, doživio potpuni neuspjeh.“

Hronično siromaštvo

Neki smatraju da je razlog za nedavne državne udare hronično siromaštvo u mnogim bivšim francuskim kolonijama.

Tek 2020, čitavih 75 godina nakon što su francuske kolonije proglasile nezavisnosti, ratifikovana je odluka da se ukine obračunska jedinicu za trgovinu sa bivšim kolonijama, takozvani CFA-franak.

Francusku optužuju za kontinuiranu eksploataciju prirodnih resursa tih zemalja koje se istovremeno bore da reše svakodnevne ekonomske probleme građana. Posthumus ukazuje da frustrirani građani često gube povjerenje i strpljenje za demokratske procese.

„Demokratija se nije pozabavila nijednim od osnovnih problema s kojima se ti ljudi suočavaju, bilo da se radi o nasilju, siromaštvu ili nedostatku ekonomske perspektive. A hunte su s druge strane veoma vješte da natjeraju ljude da povjeruju da će riješiti te njihove probleme. Da budem veoma jasan: neće. Ali, njihov narativ ipak funkcioniše, jer je demokratija, na ovakav način, doživjela potpuni neuspjeh“, kaže Posthumus.

Neefikasno civilno društvo i mediji

Emanuel Bensa ukazuje da bi frankofonska Afrika tek trebalo u potpunosti da razvije otporne sisteme upravljanja, strukture i institucije, kako bi efikasno riješila izazove sa kojima se suočava.

„Ako pogledate zemlje kao što su Gana, Nigeriju, Gambija, Liberija ili Sijera Leone, vidite da u svakoj od njih, ma koliko siromašne bile, postoji civilno društvo koje aktivno radi na terenu. Postoje takođe i veoma živi mediji koji barem pokušavaju da nadležne prisile da budu odgovorni“, kaže Bensa. „S druge strane, moje iskustvo pokazuje da se u frankofonskoj Africi previše oslanjaju na nosioce dužnosti i kreatore politike. Da, i tamo postoje mediji, ali civilno društvo nije tako živo.“

Bensa ocjenjuje da je anglofona Afrika napravila ogroman napredak i da se tamo mogu čuti različiti glasovi. To, smatra, frankofonskoj Africi nedostaje. „To je problem, jer je tamo dugo mnoge stvari diktirala Francuska, što nije davalo prostora za razvoj lokalnog civilnog društva.“

Nesigurnost u Sahelu

Kontinuirano pogoršanje bezbjednosne situacije u većini bivših francuskih kolonija u Africi takođe je jedan od razloga za nedavne vojne udare u Burkini Faso, Gvineji, Nigeru i Maliju. Region Sahela je od 2012. godine zahvaćen različitim vrstama pobuna. Počelo je u Maliju, a proširilo se na Burkinu Faso i Niger 2015. To u državama Gvinejskog zaliva traje do danas.

Prema Ujedinjenim nacijama, rastuća nesigurnost u regionu Sahela predstavlja „globalnu prijetnju“, jer se tamošnja humanitarna situacija pogoršava, a hiljade ljudi bježi od nasilja.

Zapadne zemlje, uključujući i Francusku, bezuspješno su pokušavale da poboljšaju bezbjednosnu situaciju u tom regionu. U Maliju i Burkini Faso su zatražili da njene vojne misije napuste te zemlje.

Ekovas, Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država, pod pritiskom je da zaustavi tu pravu plimu državnih udara. Ali, odgovor Ekovasa je obično podrazumijevao uvođenje sankcija.

Reformisanje Ekovasa

Nedavna odluka tog bloka da aktivira rezervne snage za potencijalnu vojnu intervenciju u Nigeru, podijelila je vlade tih zemalja. Ta odluka je i za analitičara Eguegua problematična.

„Ekovas bi zapravo morao da redizajnira svoj program kada je u pitanju suočavanje sa neustavnim promjenama u nekoj zemlji. Mislim da okolnosti u svakoj zemlji određuju da li bi trebalo da bude intervencije ili ne, ali sve u svemu, blok bi zaista morao da se fokusira na razloge zbog kojih dolazi do državnih udara.“

Bensa kaže da bi Ekovas prije svega trebalo da pomogne bivšim francuskim kolonijama da ojačaju svoje demokratske institucije. „Frankofona zapadna Afrika trebalo bi da identifikuje one organizacije civilnog društva s kojima može da započne razgovore. Trebalo bi iskoristiti ona njihova najbolja iskustva kako bi se poboljšao život običnih ljudi.“

( Deutsche Welle )