Generalna sekretarka "Europa Nostra" za "Vijesti" o nedavnoj posjeti Crnoj Gori: Blago na oltaru privatnog interesa
Sadašnja situacija je neprihvatljiva sa stanovišta zaštite javnog interesa i javnog dobra, ali i očuvanja dragocjene kulturne i prirodne baštine Crne Gore. Krajnje je vrijeme da se stane na put sadašnjem trendu koji nije u interesu građana, kvalitetnog turističkog razvoja i sveukupne prosperitetne budućnosti zemlje
Prečesto je kulturna baština žrtvovana na oltaru nekontrolisanog investitorskog urbanizma. Prečesto su se privatni interesi investitora, uz izričitu ili prećutnu saradnju sa vlastima, smatrali važnijima, nego cilj očuvanja javnog interesa i javnog dobra. O tome svjedoče brojni primjeri, među kojima su Sveti Stefan i Miločerski park posebno alarmantni. Na to, u razgovoru za “Vijesti”, upozorava generalna sekretarka najveće i najznačajnije evropske mreže za zaštitu kulturnog nasljeđa “Europa Nostra” Sneška Quaedvlieg-Mihailović.
Europa Nostra je prije par mjeseci objavila novu Listu sedam najugroženijih lokacija na evropskom kontinentu, u koje je svrstala i Sveti Stefan iz Crne Gore, kojem, uočavaju, prijeti nekontrolisani turizam i bespravna gradnja. Tim povodom, Quaedvlieg-Mihailović je bila u posjeti Crnoj Gori, a “Vijestima” objašnjava da je to neka vrsta “izvidnice” prije dolaska delegacije eksperata, najavljene za jesen...
“Za sada, možemo bez oklijevanja reći da je sadašnja situacija neprihvatljiva, kako sa stanovišta zaštite javnog interesa i javnog dobra, tako i sa stanovišta očuvanja dragocjene kulturne i prirodne baštine Crne Gore, koja predstavlja sastavni dio zajedničke kulturne baštine čitave Evrope”, ocjenjuje ona...
Po struci pravnica, a odnedavno i dobitnica ordena francuske Legije časti, generalna sekretarka renomirane evropske asocijacije za očuvanje kulturnog nasljeđa u razgovoru za “Vijesti” naglašava da ljepota prirodnih i kulturnih pejzaža predstavlja najznačajniji resurs za održivi razvoj Crne Gore.
“Stoga je krajnje vrijeme da se stane na put sadašnjem trendu koji nije u interesu građana Crne Gore, nije u interesu kvalitetnog turističkog razvoja niti u interesu sveukupne prosperitetne budućnosti vaše zemlje”, poručuje ona dok sumira situaciju koja je, širom države, zabrinjavajuća.
Tokom posjete se sastala sa predsjednikom Crne Gore Jakovom Milatovićem, a nakon razgovora sa njim konstatovala je i da postoji nada da će se zaštiti kulturne i prirodne baštine dati mnogo veći prioritet nego što je to bio slučaj do sada. Između ostalog, ona upućuje na to da je to izuzetno važno i u kontekstu strategije priključenja Crne Gore Evropskoj uniji.
Nedavno ste boravili u Crnoj Gori. Kako ste dočekani, šta je na Vas ostavilo najjači utisak?
Predstavnici nevladine organizacije “Fondacija Bankada” su me dočekali širom raširenih ruku. Impresionirana sam visokim stepenom njihove posvećenosti očuvanju i vrednovanju kulturne baštine Svetog Stefana, Miločerskog parka i Paštrovske gore.
Proveli smo cijeli dan u posjetama i razgovorima. Uspjeli smo da sa grupom turista uđemo na Sveti Stefan koji, eto još jednu sezonu, izgleda kao zamak uspavane ljepotice. Ushićenje što sam se, nakon više od 30 godina, ponovo vratila u jedinstven Miločerski park je pomutio tužan prizor: neprimjerena gradnja usred parka, kao i zabrana da pristupimo Kraljičinoj plaži koja je bila potpuno prazna. Objasnili smo čuvaru da je ta zabrana protivna zakonu, ali je on insistirao da mora da poštuje instrukcije.
Na Kraljevoj plaži takođe nije bilo žive duše osim čuvara praznih ležaljki za čije korišćenje treba platiti vrtoglavih 200 eura, uz dodatak od 10 odsto za troškove! Naravno da sam poželjela da se okupam, ali nam je čuvar objasnio da je to dozvoljeno samo za goste hotela.
Nisam odoljela da, uprkos apsurdnoj zabrani, siđem na plažu, prošetam se uz more i bar pokvasim noge u moru. Čuvar je najprije želio da me i u tome spriječi, ali je potom valjda i sam shvatio koliko bi to bilo neprimjereno pa je odustao.
Sastali ste se i sa predsjednikom Milatovićem sa kojim ste govorili o značaju kulturnog i prirodnog nasljeđa Crne Gore, ali i o strategijama i načinima za očuvanje i spasavanje ugroženih lokaliteta (Sveti Stefan, Miločerski park, Boka Kotorska)... Kako je protekla posjeta?
Bila mi je velika čast da se na Cetinju u Plavom dvorcu sastanem sa predsjednikom Jakovom Milatovićem. Naš dugačak i otvoren razgovor je bio izuzetno ohrabrujući.
Bilo je jasno da dijelimo iste evropske vrijednosti, sa naglaskom na zaštiti kulturne i prirodne baštine koja jeste strateški resurs za održivi razvoj svake zemlje i koja jeste ta čvrsta spona koja povezuje Crnu Goru sa ostatkom Evrope. Ona je dokaz da je Evropa oduvijek bila u Crnoj Gori i da je Crna Gora oduvijek u Evropi.
Složili smo se da zaštiti bogate i raznolike kulturne i prirodne baštine treba dati mnogo veći prioritet u okviru strategije uključenja Crne Gore u Evropsku uniju.
Je li u Crnoj Gori razvijena svijest pojedinca ili kolektiva upravo o značaju kulturnog i prirodnog nasljeđa, bogatstva i njihovog očuvanja?
U proteklom periodu, kritički glas javnosti, kako pojedinaca tako i civilnog društva, postaje sve jači. Imam utisak da smo svjedoci svojevrsnog postepenog buđenja svijesti građana koji su suočeni sa negativnim posljedicama neodgovornih politika i pojedinačkih odluka vezanih za urbano planiranje i korišćenje javnog prostora u Crnoj Gori.
Prečesto je kulturna baština žrtvovana na oltaru nekontrolisanog investitorskog urbanizma. Prečesto su se privatni interesi investitora, uz izričitu ili prećutnu saradnju sa vlastima, smatrali važnijima, nego cilj očuvanja javnog interesa i javnog dobra.
O tome svjedoče brojni primjeri, među kojima su Sveti Stefan i Miločerski park posebno alarmantni: gradnja predimenzioniranog kompleksa stanova za prodaju na samom ulazu u Miločerski park; davanje Svetog Stefana i Miločerskog parka u dugoročni zakup međunarodnoj privatnoj kompaniji koja na tom prostoru sprovodi neprimjerene građevinske radove i nastoji da zatvori ili znatno limitira pristup građanima ovom neprocjenjivom dragulju u riznici kulturno-istorijskog blaga Crne Gore; zabrana pristupa građanima Kraljičinoj plaži koja je zvanično proglašena spomenikom prirode; plan da se rekonstruišu i dijelom ruše stare vile iz kraljevskog kompleksa iz 1930-ih godina; plan da se sruši ljetnja pozornica ispred Svetog Stefana, itd.
Na osnovu dokumentacije za nominaciju Svetog Stefana i Miločerskog parka za ovogodišnju listu 7 najugroženijih spomenika kulture u Evropi, koju je u aprilu objavila “Europa Nostra” u saradnji sa Institutom evropske investicione banke, kao i na osnovu razgovora sa lokalnim aktivistima iz “Fondacije Bankada” koja je pripremila tu nominaciju, stekli smo utisak da su upravo političari, na različitim nivoima, bili promoteri ovakvih projekata.
To je naravno zabrinjavajuće, jer su upravo politički lideri, u saradnji sa civilnim društvom, dužni da doprinesu očuvanju kulturne i prirodne baštine vaše male, ali čudesno lijepe evropske zemlje, te da pospiješe jačanje svijesti građana o značaju ove baštine. Zašto? Zato što je veoma opasno graditi budućnost bez poznavanja prošlosti i bez poštovanja sadašnjosti.
Da li ste došli do određenih zaključaka ili potencijalnih sugestija?
Moja posjeta Crnoj Gori je bila veoma kratka, ali veoma sadržajna: iskoristila sam period ljetnje sezone da dođem u preliminarnu posjetu prije nego što na jesen u Crnu Goru dođe delegacija stručnjaka koji predstavljaju Europa Nostru i našeg važnog strateškog partnera - Institut Evropske investicione banke. Oni će detaljno proučiti situaciju vezanu za Sveti Stefan i Miločerski park, razgovarati sa svim zainteresovanim stranama i pripremiti izvještaj sa preporukama za adekvatniji plan turističkog razvoja ovih lokaliteta koji predstavljaju pravi dragulj i zaštitni znak crnogorskog primorja.
Za sada, možemo bez oklijevanja reći da je sadašnja situacija neprihvatljiva, kako sa stanovišta zaštite javnog interesa i javnog dobra, tako i sa stanovišta očuvanja dragocjene kulturne i prirodne baštine Crne Gore, koja predstavlja sastavni dio zajedničke kulturne baštine čitave Evrope.
Na listi najugroženijih lokacija u Evropi našao se Sveti Stefan i kulturni pejzaž Paštrovića... Ugroženi su usljed ekstremne privatizacije i komercijalizacije kulturne baštine i javnog prostora, objasnili ste u intervjuu za “Politiku”. Ugroženost se nije desila preko noći. Čija je odgovornost i kako revitalizovati ovu teritoriju? Koje bi bile neke stručne smjernice?
Očigledno je najveća odgovornost predstavnika vlasti, na različitim nivoima, kao i predstavnika službi koje imaju za zadatak da obezbijede najviši stepen zaštite kulturne baštine i kulturnog pejzaža, a koje nisu adekvatno obavljale svoju dužnost koja je regulisana zakonima Crne Gore i evropskim konvencijama i principima koje je Crna Gora usvojila.
No, zadatak “Europe Nostre” nije da osuđuje i proziva. Naš zadatak je da mobilišemo i okupimo sve zainteresovane strane i aktere kako bismo zajedničkim snagama pronašli održiva rješenja koja njeguju sjećanje na prethodne generacije i poštuju interese sadašnjih i budućih pokoljenja. Pritom smo u potpunosti svjesni da je Crna Gora u visokoj mjeri zavisna od stranih investicija. To sve samo donekle može da objasni spremnost države, gradova i opština da žrtvuju svoja blaga radi investicija koja donose samo kratkoročnu dobit a dugoročni gubitak. Ali, to svakako ne smije biti opravdanje. Upravo na kulturnoj baštini treba graditi model održivog razvoja koji će biti ekonomski isplativiji nego, recimo, gradnja stanova za prodaju.
Pod rizikom su i kulturni pejzaži drugih područja širom Boke Kotorske. Kotoru je godinama prijetilo izbacivanje sa Uneskove liste, negativan je uticaj kruzera na floru i faunu, ali i na kompletan pejzaž “Nevjeste Jadrana”. Kako Vi vidite stanje u Boki i kako to regulisati?
Situacija u Boki Kotorskoj je veoma zabrinjavajuća. Nedavno je “Europa Nostra” dobila od našeg dugogodišnjeg člana (nevladine organizacije Expeditio sa sjedištem u Kotoru) veoma podroban izvještaj o ozbiljnom stepenu ugroženosti kulturne i prirodne baštine ovog jedinstvenog kulturnog pejzaža koje se nalazi na listi svjetske baštine još od daleke 1979. godine.
Crnogorske vlasti bi morale pod hitno da formiraju kompetentnu radnu grupu koja treba da uključi kako stručnjake, tako i predstavnike civilnog društva i lokalne zajednice, da sagleda dubinu problema i da pripremi konkretne planove za sprečavanje dalje degradacije ovog dragocjenog kulturnog pejzaža. Jednostavno ne mogu da zamislim da bi Crna Gora bila spremna da žrtvuje status Svjetske baštine zarad neprimjerenih i estetski neprihvatljivih urbanističkih projekata koji su u suprotnostima sa principima održivog razvoja i turizma.
Problematična je bila i situacija sa Sinjajevinom, planinom sa najvećim pašnjakom na Balkanu, drugim u Evropi, ali i jednim od posljednjih katuna koji čuvaju praksu “izdizanja” tokom ljetnjih mjeseci. Vlada kojom je predsjedavao DPS, Sinjajevinu je vidjela kao vojni poligon. Upornošću građana ona je odbranjena, ali bez neke konkretne rezolucije... Šta mislite o tome, bilo sa aspekta očuvanja prirode ili očuvanja kulture koja se ogleda upravo u staroj praksi katunskog načina života?
Sinjajevina je čudo prirode u neposrednoj blizini Durmitora koji se nalazi na Uneskovoj listi svjetske baštine. Upoznati smo sa snažnim pokretom civilnog društva koja je podigla svoj glas u zaštitu tog ekološkog blaga, a protiv predloženog vojnog poligona koji bi bez svake sumnje bio nekompatabilan sa potrebom zaštite integriteta prelijepih pejzaža na Sinjajevini, kao i tradicionalnog načina života (katuni) i proizvodnje zdrave hrane (sir, kajmak, kačamak, itd.) na nivou privrednih domaćinstava. To bi ugrozilo perspektivu održivog razvoja uz pospješivanje ruralnog turizma, i to u vremenu kada se Evropa i ostatak svijeta okreću ka ovom tipu turizma, naročito nakon pandemije.
Niko ne osporava potrebu i dužnost svake države, uključujući i Crne Gore, da ulaže u jačanje bezbjednosti na lokalnom i regionalnom nivou, ali te strategije ne bi trebalo da budu u suprotnosti sa strategijom održivog ekološkog razvoja. Iskreno se nadamo da će nova vlada Crne Gore, u saradnji sa NATO-om, pronaći alternativne lokacije gdje vojni poligon neće nanijeti nepovratnu štetu unikatnim lokalitetima bogate prirodne i kulturne baštine Crne Gore. Isti princip se odnosi na strategije razvoja saobraćajne infrastrukture i vjetro-parkova koji su neophodni za zelenu tranziciju Crne Gore i čitave Evrope. “Europa Nostra” je čvrsto uvjerena da se, uz dužnu konsultaciju sa lokalnim zajednicama i civilnim društvom, mogu i moraju pronaći lokacije koje ne žrtvuju zaštitu kulturnih pejzaža, kao što je to slučaj sa Paštrovskom gorom.
Kako komentarišete to što je ostrvo Mamula, koncentracioni logor tokom Drugog svjetskog rata, sada pretvoren u luksuzni hotelski kompleks kojem će za prosječnog crnogorskog građanina uskoro (vrlo vjerovatno) biti neostvariv pristup? Da li će ovako biti moguće njegovati kulturu sjećanja i koliko to može uticati na kulturni identitet Crne Gore?
Nisam dovoljno upoznata sa detaljima ovog turističkog razvojnog projekta. Međutim, potreba njegovanja kulture sjećanja bi svakako nalagala da se transformacija tako osjetljivog lokaliteta u novi hotelski kompleks uradi uz dužno poštovanje prošlosti tog prostora. U Evropi se mogu naći mnogi primjeri uspješne adaptacije takvih lokaliteta uz očuvanje istorijskog sjećanja i tzv. genius loci - osobenosti tog prostora. Crnogorske vlasti bi, dakle, morale da obavežu investitore da u saradnji sa lokalnom zajednicom, istoričarima i stručnjacima, pronađu pravu mjeru i adekvatan način da se višeslojna priča i sjećanje na istoriju ostrva Mamule sačuva za sadašnja i buduća pokoljenja. To podrazumijeva da se ovakav prostor ne smije u potpunosti privatizovati i zatvoriti za pristup javnosti.
Konzumerizam, komercijalizacija i privatizacija svega stigli su odavno i u Crnu Goru. Kakav je uticaj ovih globalnih pojava na malu državu poput Crne Gore?
Očigledno je da je uticaj takvih pojava veoma snažan. No, to nije neminovnost. Crna Gora jeste mala zemlja, ali srećom ljepote i značaj kulturne baštine jedne zemlje nisu srazmjerne veličini njene teritorije! Zadatak odgovornih vlasti je da se ugledaju na pozitivne primjere, kao i pozitivne strategije i politike na nivou Evropske unije, te da ih primijene u Crnoj Gori, kako na nacionalnom, tako i na lokalnom nivou. U interesu je Crne Gore da se pospješuju i privlače one domaće i strane investicije koje poštuju i valorizuju kulturnu i prirodnu baštinu, u skladu sa principima evropskih konvencija koje je Crna Gora potpisala i usvojila. Još nije kasno da Crna Gora krene u tom pravcu.
Kako ocjenjujete sveukupni odnos Crne Gore prema kulturnoj i prirodnoj baštini, makar otkako ste Vi angažovani u “Europa Nostri”, pa do danas?
Nažalost, bilo je mnogo sistemskih i institucionalnih propusta. Ohrabruje, međutim, jačanje glasa javnosti i sve snažniji angažman organizacija civilnog društva, prevashodno na lokalnom nivou kao što je to slučaj sa Svetim Stefanom i Miločerskim parkom, Bokom Kotorskom i Sinjajevinom.
U trenutku kada je u Crnoj Gori izabran novi predsjednik koji je predstavnik nove generacije i koji ističe da je snažno posvećen promociji evropskih vrijednosti (uključujući i zaštitu kulturne i prirodne baštine), i kada se Crna Gora sprema da izabere novu vladu, postoji nada da će se zaštititi kulturne i prirodne baštine dati mnogo veći prioritet nego što je to bio slučaj do sada.
Osim toga, “Europa Nostra” i ja snažno preporučujemo aktivistima civilnog društva da što je više moguće udruže snage i ustanove sistemski dijalog - što sa stručnim organima (zavodima za zaštitu spomenika kulture) tako i sa predstavnicima vlasti, uz snažan naglasak na važnu ulogu gradova i njihovih političkih predstavnika. Kulturno i prirodno blago ove i bilo koje zemlje ne smije biti svedeno na robu za prodaju domaćim i stranim investitorima.
Jasno podržavate različite organizacije građana i njihov aktivizam, kampanje, proteste i slično... Mogu li oni svojim djelanjem doprinijeti promjenama na bolje?
To je jedini pravi put! Zajedno smo uvijek bolji i jači! Kulturna i prirodna baština se ne može adekvatno zaštititi i kvalitetno valorizovati bez kompetentnog i neumornog angažmana građana, organizacija civilnog društva i lokalnih zajednica. Ne smijemo da zaboravimo da su kultura i kulturna baština javno dobro, kao što je to naglašeno u deklaraciji “Mondiaculta” koja je usvojena u Meksiku, septembra prošle godine.
Kroz “Europa Nostru” zalažete se za očuvanje pojedinačnih identiteta naroda i zemalja, ali istovremeno širite viziju o značaju tih individualnih za identitet kolektiva “Stare dame”. Da li je evropsko nasljeđe i balkansko nasljeđe, i obrnuto?
Upravo tako. “Europa Nostra” nastoji da širi svijest o kulturnoj baštini koja nas ne razdvaja, već nas povezuje. Svaka zemlja posjeduje raznovrsnu kulturnu baštinu i svaki pojedinac posjeduje višeslojni identitet. Takav pristup identitetu jeste brana od opasnih nacionalizama i ekstremizama. Krajnje je vrijeme da područje Balkana putem zaštite i vrednovanja kulturne baštine dokaže i pokaže da je Evropa oduvijek bila sastavni dio ovog prostora te da je Balkan oduvijek bio dio Evrope.
Očigledno je najveća odgovornost predstavnika vlasti, na različitim nivoima, kao i predstavnika službi koje imaju za zadatak da obezbijede najviši stepen zaštite kulturne baštine i kulturnog pejzaža, a koje nisu adekvatno obavljale svoju dužnost koja je regulisana zakonima Crne Gore i evropskim konvencijama i principima koje je Crna Gora usvojila...
“Europa Nostra” ove godine slavi 60 godina postojanja. Kakva je dalja misija organizacije, pa i Vas same, na čemu se zasniva dalja vizija i budući planovi?
Veoma je interesantno što se jubilej 60 godina “Evrope Nostre” slavi u istoj godini kada se obilježava i jubilej 600 godina od potpisivanja ugovora između Paštrovića i Venecije 1423. godine. Zanimljivo je takođe da je “Europa Nostra” 1963. godine osnovana, između ostalog, sa ciljem zaštite grada Venecije od ozbiljnog oštećenja pa i samog nestanka usljed prirodnih sila potonuća i erozije, a koje su posljedica neodgovornog odnosa ljudi prema prirodi. Stoga je “Evropa Nostra” odlučila da pored Haga i Brisela otvori još jedno, veoma važno sjedište, upravo u Veneciji, gdje će se ove godine organizovati i naš jubilarni Evropski samit krajem septembra ove godine.
Na tom samitu ćemo govoriti prevashodno o ulozi kulturne i prirodne baštine za uspješnu zelenu i društveno odgovornu transformaciju naše Evrope i naše planete. Uz učešće mnogobrojnih evropskih mreža i organizacija aktivnih u oblasti kulture i kulturne baštine, istaći ćemo ulogu kulture u odbrani i razvoju demokratije. Proslavićemo najbolja ostvarenja u oblasti kulturne baštine na prestižnoj ceremoniji dodjele naših evropskih nagrada koje organizujemo u saradnji sa Evropskom komisijom.
Najzad, lansiraćemo “Venice Manifesto for a European cultural citizenship” (u prevodu, Venecijanski manifest za promociju evropskog građanstva na bazi kulture). Prilikom našeg nedavnog susreta na Cetinju, uručila sam predsjedniku Milatoviću poziv da bude naš gost u Veneciji. On je zauzvrat predložio da u Crnoj Gori, pod njegovim pokroviteljstvom, organizujemo zajedno regionalni samit posvećen strateškom značaju kulturne baštine za uspješnu integraciju Zapadnog Balkana u Evropsku uniju. Kao što vidite, planova ima puno. Na nama je da ih zajednički uspješno realizujemo za dobrobit svih.
Situacija u Boki Kotorskoj je veoma zabrinjavajuća... Vlasti bi morale pod hitno da formiraju kompetentnu radnu grupu... da sagleda dubinu problema i da pripremi konkretne planove za sprečavanje dalje degradacije... Ne mogu da zamislim da bi Crna Gora bila spremna da žrtvuje status Svjetske baštine zarad neprimjerenih i estetski neprihvatljivih urbanističkih projekata koji su u suprotnostima sa principima održivog razvoja i turizma
“Europa Nostra” kao životna misija
Otkrili ste jednom prilikom da je Vaš prvi zadatak u “Europa Nostri” bio da napišete rezoluciju kojom se osuđuje bombardovanje Dubrovnika. Kako ste pristupili tome, bilo sa privatnog, ali i profesionalnog aspekta? I kako komentarišete to što u Crnoj Gori nema konkretnog epiloga za napad na Dubrovnik i zločine tokom opsade, uništavanja bogatog nasljeđa?
Nikada neću zaboraviti taj bolan zadatak. Dok sam pisala tu rezoluciju prosto nisam mogla da vjerujem da je naš Dubrovnik, jedan od najčuvenijih i najljepših gradova Svjetske baštine, mogao da postane meta bombardovanja. Imam utisak da baš to traumatično iskustvo donekle objašnjava strast sa kojom sam se posvetila misiji “Europe Nostre” koja je postala misija mog života. Haški Tribunal je, između ostalog, jasno osudio napad na kulturnu baštinu Dubrovnika kao ratni zločin. Ta presuda predstavlja veoma važan presedan danas kada smo suočeni sa novim zločinima protiv kulturne baštine koje čini Rusija tokom brutalne invazije na Ukrajinu.
Vrijednosti ex-Yu “jedinstva u različitosti” danas promoviše EU
Kako iz današnje perspektive gledate na kulturno nasljeđe bivše Jugoslavije i kako je se Vi sjećate?
Rođena sam u Jugoslaviji prije 60 godina. Čuvam izuzetno lijepu uspomenu na prvu polovinu mog života koju je obilježilo odrastanje i sazrijevanje u čudesnoj zemlji koja je umjela da promoviše vrijednosti “jedinstva u različitosti”. Taj moto i te vrijednosti danas promoviše i Evropska unija. Moje cjelokupno biće i moj angažman u “Europi Nostri” su duboko inspirisani iskustvom Jugoslavije.
Danas, Jugoslavije više nema, ali jugoslovenski kulturni prostor bez granica je još uvijek živ. Upravo bogata i raznovrsna kulturna baština Jugoslavije danas predstavlja dragocjenu sponu između zemalja koje su nastale krvavim raspadom te zajedničke države. Ta zajednička baština bi trebalo da bude baza za razvijanje snažnije saradnje na planu kulture i edukacije između ovih zemalja i njihovih građana.
( Jelena Kontić )