Bjelopavlićki raj uz brigu o prirodi
Mirko Bešić je hobi pretvorio u posao u želji da se bavi outdoor turizmom. Ovo je najbolji mogući primjer kako može da se radi i u zaštićenom području, poručila jedna od posjetiteljki, profesorica Danka Caković
U srcu Parka prirode “Zeta”, u Donjem selu Martinići, na dvadesetak minuta automobilom od centra Podgorice, kamp “Ćuk” spas je od vrelih noći i oaza za ljubitelje aktivnog odmora. Ono što je za Mirka Bešića nekad bio hobi, on je pretvorio u posao i danas posjetiocima na imanju nudi noćenje i zabavu uz dobro jelo i muziku, treking ture planinama koje okružuju Bjelopavlićku ravnicu, vožnju kajacima rijekom Zetom...
Reportere “Vijesti”, tokom višesatne posjete, dočekao je širok osmijeh domaćina i žamor gostiju.
Uz kafu, Mirko je ispričao da je “Ćuk” registrovan kao mjesto za rekreaciju i odmor, a da se ideja da svoj hobi pretvori u posao rodila prije dvije godine, u želji da među prvima u zemlji bude promoter outdoor turizma.
Ta vrsta turizma je poznata i kao aktivni oblik putovanja, koji se fokusira na aktivnosti na otvorenom. Naglasak je i na pustolovini, istraživanju prirodnih ljepota, kao i uživanju u djelatnostima koje zahtijevaju fizičku izdržljivost.
Boravak u prirodi neprocjenjiv
“Akcenat je na aktivnosti i vremenu provedenom u prirodi”, započinje priču za “Vijesti” domaćin kampa “Ćuk” i otkriva da je kamp aktivan od prvog maja do kraja oktobra.
“Radi se dok ima vegetacije, dok je lijepo vrijeme, dok mogu gosti da borave pri rijeci i u prirodi. Lijepo je ljeti i zimi”, objašnjava Bešić i dodaje da najviše posjeta imaju u avgustu, samom špicu sezone.
Ističe da sve zavisi od gostiju i šaljivo kaže da “uvijek ima neko”.
Na pitanje reportera “Vijesti” koje su aktivnosti na raspolaganju posjetiocima, domaćin kaže da je mogućnosti mnogo. Dodaje i da za sve aktivnosti postoji kompletna logistika.
“Gosti se kod nas mogu služiti kajacima i SUP daskama na rijeci Zeti, a i imamo organizovane hajking i treking ture na obližnjoj planini Gostilju. Nevezano za naše aktivnosti, organizujemo i kanjoning, rafting, planinarenje, lov i ribolov...”, govori Bešić.
Za ljubitelje kupanja u rijeci, Mirko ima dobre vijesti. Ona je, tvrdi, udaljena “pet do sedam minuta pješke od samog kampa”.
“Dolje je naša obala, privatni posjed gdje gosti imaju mogućnost da se kupaju na rijeci ili rentiraju kajake. Ture organizujemo u skladu sa željama gosta. Ako žele jednodnevnu turu, onda idemo sa Glave Zete kajacima do naše obale i ona traje cijeli dan. Ukoliko žele kraću od četiri sata, onda se ide iz Danilovgrada do naše plaže, a najkraća ruta je od naše plaže do Spuža, nekih dva ili dva i po sata”, kaže Mirko.
Ni djeca nijesu zaboravljena
Posjetioci koji žele da provedu više dana u kamp mogu da rentiraju lamping šatore, ali i da borave u svom šatoru, u šumi, na livadi ili obali rijeke.
“Ćuk” nije zaboravio ni djecu.
“Drugog septembra imamo kamp za djecu i to je dnevna varijanta boravka u prirodi. Djeca uče kako da zapale vatru, orijentaciju u prirodi, koje su jestive biljke, beru čajeve, pripremaju hranu, otvaraju šatore... “, objašnjava domaćin kampa.
Smatra da djeca sve manje vremena provode u prirodi, a da varijatne koje se nude na kampu služe kako bi ih podstakli da joj se vrate.
Pravila kao i u svakom domaćinstvu
Iako je boravak u prirodi asocijacija na punu slobodu, Mirko je reporterima “Vijesti” kazao da u kampu “Ćuk” postoje pravila koja se moraju poštovati.
“Ona postoje kao i u svakoj kući. Postoje pravila koja se odnose na bezbjednost, neko uvijek može da se povrijedi. Ukoliko se udaljite od kampa, otvoren je prostor, morate uvijek biti oprezni. Pravila postoje, i poštuje se kućni red”.
O zaštiti svih prisutnih brinu svi koji rade u kampu “Ćuk”.
Bešić je reporterima skrenuo pažnju i na posebna mjesta na kojima se loži vatra.
“Postoje ložišta na kojima se pali vatra i na taj način se sprečava mogućnost nastanka požara. Uvijek je sve čisto, tako da nema mogućnosti da se vatra proširi i uvijek je osoblje prisutno. Do sada nismo imali problema”, kaže on i dodaje da jednom mjesečno rade deratizaciju u kampu.
Promocija seoskog turizma
U odmoru od dnevnih aktivnosti, svi gosti imaju mogućnost da naruče hranu i uz dobru domaću mezu sumiraju utiske. Mirko ističe da su u ponudi lokalni specijaliteti, te da njih najviše i naručuju posjetioci.
“Nudimo sve što je iz Bjelopavlićke ravnice. Imamo saradnju sa tri domaćinstva, od kojih kupujemo i uzimamo vina, sir, jaja, meso. U suštini bavimo se razvojem seoskog turizma, a sve što je lokalno imamo i u našem restoranu. Nemamo standardni meni, jer ovo nije primarno restoran. Hrana se sprema na dnevnom nivou i imate određena jela koja imamo svakog dana, a ostalih pet jela mijenjamo. Svakog dana imamo pite sa zeljem, sirom, krompirom, sa domaćim kisjelim mlijekom, priganice, razne čorbe i uvijek imamo gulaš”, ponosno, uz osmijeh, ističe sagovornik.
Savršena sinergija prirode i biznisa
Jedna od gošći kampa profesorica Danka Caković kamp “Ćuk” opisala je jednom riječju - zen. Veoma je zadovoljna atmosferom, muzikom, ali i samim ambijentom. Redovan je posjetilac kampa.
“Dovodila sam nekoliko gostiju ovdje i svi su oduševljeni. Ono što je meni fascinantno je to što je toliko uklopljen kamp sa prirodom. Ovo je najbolji mogući primjer kako može da se radi i u područjima najvećeg stepena zaštite. Pustila bih da se ovo napravi u bilo kojem nacionalnom parku”, kaže Caković i dodaje da je kompletan objekat uklopljen u prirodni ambijent.
Smatra da je “Ćuk” odličan primjer “pokretanja biznisa koji ni na koji način ne može narušiti ili oštetiti prirodu”.
“Biolog sam po struci. Znam Crnu Goru uzduž i poprijeko. Nijesam nikada dolazila na jedno ovakvo mjesto”, kaže sagovornica “Vijesti”.
Napominje da je bila u mnogim kampovima Crne Gore, ali da je kamp “Ćuk” ipak specifičan baš zbog sinergije prirode i biznisa koji njoj ne šteti.
“Najveća umjetnost je zadržati turizam na nivou koji nije masovni”.
( Jelena Kočanović, Nikola Saveljić )