INTERVJU Ivanović: Zapad ne prijeti blokadom ako ZBCG uđe u vladu

Član Predsjedništva Pokreta Evropa sad i poslanik u Skupštini Crne Gore Filip Ivanović rekao je da je nezahvalno u ovom trenutku davati bilo kakve prognoze koje bi suzile ili dodatno konkretizovale ustavni rok od 90 dana, koji je mandataru ostavljen za sastav Vlade.

“Ono što mogu reći je da su kontakti koje imamo s potencijalnim partnerima otvoreni i korektni, te da ni u jednom trenutku nisu prekidani. Mislim da je svima jasno da je Crnoj Gori što prije potrebna stabilna i kompetentna vlada, koja će isporučiti sve one ambiciozne rezultate koje građani očekuju”, kazao je Ivanović u intervjuu “Vijestima”.

Odgovarajući na pitanje da li je tačno da je Njemačka zaprijetila blokadom u Briselu ako se uvedu proruske snage u Vladu, Ivanović je rekao da ni u jednom dijelu međunarodnih kontakata koje su do sada imali takav rječnik nije upotrebljavan, niti su se susreli s bilo kakvom vrstom prijetnji.

“To naprosto nije ni u duhu država s dugom demokratskom tradicijom i bogatim iskustvom u međunarodnim odnosima, među kojima je svakako i Njemačka. Ono što jeste rečeno, pa i više puta javno saopšteno, je da je pravo Crne Gore da samostalno odluči kakvu će vladu dobiti i to će zaista tako i biti”, istakao je Ivanović.

Na Tviteru ste saopštili da Evropa sad pregovore vodi samostalno i principijelno, na bazi jasnog programa i uz poštovanje pomenutih vanjskopolitičkih i unutarpolitičkih prioriteta. Možete li pojasniti taj dio, da li mislite na diplomatski pritisak?

Javnost je s pravom zainteresovana za aktuelne pregovore o formiranju vlade i s još većim pravom očekuje njihovu što skoriju finalizaciju, odnosno konstituisanje 44. Vlade Crne Gore. Mi smo, kao najjači politički subjekt čiji je lider g-din Milojko Spajić dobio od predsjednika države i formalno zaduženje da formira novu vladu, u pregovore ušli otvoreno i principijelno. Posljednjih dana je od dijela javnosti i medija stvorena slika da su principi kojima se rukovodimo isključivo spoljnopolitičke prirode. Zato sam bio dužan da pojasnim sljedeće: svaka vlada koju Evropa sad! bude predvodila imaće jasan program rada, koji se, u domenu spoljne politike, odnosi na ubrzanje evropskih integracija, uključujući i punu usklađenost sa spoljnom i bezbjednosnom politikom EU, aktivno i kredibilno članstvo u NATO i dalje snaženje dobrosusjedske saradnje; s druge strane, na unutarpolitičkom planu, prioriteti su jačanje životnog standarda građana kroz ekonomske reforme, beskompromisna borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, te iskorjenjivanje onog političkog ponašanja koje je decenijama opterećivalo naše društvo i urušavalo institucije Crne Gore. Ta dva, podjednako važna, aspekta politike su i bila kriterijum po kom smo uputili pozive za pregovore o vladi, a biće takođe i svojevrstan lakmus papir za konačan ishod tih pregovora.

Gdje je linija između dobronamjernih sugestija strateških partnera i toga da se ispoštuje volja građana na izborima?

U sistemima kao što je naš, rezultati izbora, kao odraz volje građana, garantuju jasan ishod samo ako određena politička snaga osvoji više od polovine prebrojanih glasova. U svakom drugom slučaju, formiranje izvršne vlasti je stvar dogovora i kompromisa, odnosno umijeća da se do neophodne većine dođe. Mi smo stava da, kao što sam pomenuo, ta većina mora biti bazirana kako na spoljnopolitičkim, tako i unutarpolitičkim, ciljevima. Prirodno je da druge države, a naročito savezničke i partnerske, pokazuju interesovanje za karakter i profil vlade, jer to umnogome utiče na stepen saradnje, ali i međusobnog povjerenja. To je i za nas posebno značajno, imajući u vidu spoljnopolitičke prioritete koje smo izložili. Ja to ne bih nazvao, kako ste u prethodnom pitanju sugerisali, diplomatskim pritiskom, već prosto potrebom da se, u duhu međusobnog uvažavanja, razmijene mišljenja i saopšte određeni stavovi. To ni na koji način ne mijenja činjenicu da Evropa sad! pregovore vodi samostalno i na osnovu platforme koju je sama formulisala. Napomenuo bih i da, po posljednjim istraživanjima, rekordan broj građana želi učlanjenje Crne Gore u EU, te da najveći broj njih smatra da se u spoljnoj politici najviše treba oslanjati na EU, tako da je i to dimenzija koja mora biti uzeta u obzir kada se govori o poštovanju volje građana.

Da li je tačno da je Njemačka zaprijetila blokadom u Briselu ako se uvedu proruske snage u Vladu?

Moram reći da ni u jednom dijelu međunarodnih kontakata koje smo do sada imali takav rječnik nije upotrebljavan, niti smo se susreli s bilo kakvom vrstom prijetnji. To naprosto nije ni u duhu država s dugom demokratskom tradicijom i bogatim iskustvom u međunarodnim odnosima, među kojima je svakako i Njemačka. Ono što jeste rečeno, pa i više puta javno saopšteno, je da je pravo Crne Gore da samostalno odluči kakvu će vladu dobiti i to će zaista tako i biti. Na to bih dodao, pojašnjenja radi, da je i pravo svake druge države da odluči koji će stepen saradnje imati s Crnom Gorom, u zavisnosti od toga kakvu će crnogorska vlada politiku voditi. Evropa sad! je garant da će ta vlada biti u potpunosti posvećena i, između ostalog, evropskoj agendi.

Kad se može očekivati formiranje nove vlasti i Vlade, da li je optimistično očekivati da će se to desiti u septembru?

Nezahvalno je u ovom trenutku davati bilo kakve prognoze koje bi suzile ili dodatno konkretizovale ustavni rok od 90 dana, koji je mandataru ostavljen za sastav vlade. Ono što mogu reći je da su kontakti koje imamo s potencijalnim partnerima otvoreni i korektni, te da ni u jednom trenutku nisu prekidani. Mislim da je svima jasno da je Crnoj Gori što prije potrebna stabilna i kompetentna vlada, koja će isporučiti sve one ambiciozne rezultate koje građani očekuju. Takođe, držim da je pravi momenat da svi politički subjekti stave po strani partikularne partijske interese i okrenu se opštem dobru - to podrazumijeva realizaciju upravo onih ciljeva koje sam ranije pomenuo. U političkom smislu, vjerujem da će naredni period vrlo jasno pokazati koje su to partije samo deklarativno proevropske, a koje su to zaista i na djelu.

Kako komentarišete činjenicu da Crna Gora trenutno ima ambasadore na samo jedanaest adresa u svijetu, dok je otpravnici poslova predstavljaju na dvaput više - dvadeset dvije?

Diplomatsko predstavljanje Crne Gore na neadekvatnom nivou posljedica je, nažalost, neuspjele kohabitacije između bivšeg predsjednika države i vlade. Kao što je poznato, u parlamentarnim sistemima, kakav je crnogorski, vlada vodi vanjsku politiku, pa samim tim predlaže i ambasadore, dok predsjednik potpisuje odgovarajuće ukaze, odnosno akreditivna pisma. Očigledno je da u prethodne tri godine nije bilo razumijevanja bivšeg predsjednika, a u nekim slučajevima ni nedležnog skupštinskog odbora za vladine predloge ambasadora. Ovo naravno nije jedinstven slučaj Crne Gore, ali je činjenica da naša država, s ograničenim resursima i nevelikim brojem misija u svijetu, nije bila predstavljana na odgovarajući način, što je nesumnjivo uticalo i na njenu reputaciju. Odgovarajuća diplomatija je, naime, jedino sredstvo kojim države koje ne raspolažu velikom teritorijom, demografijom ili ekonomijom, mogu zavrijedjeti vidljivo mjesto na međunarodnoj sceni. S obzirom na to da je i predsjednik Milatović više puta iznio odgovoran i relevantan stav po ovom pitanju, a imajući u vidu prioritete nove vlade, siguran se da će naša diplomatska mreža biti u najkraćem roku popunjena izvrsnim kadrovima na ambasadorskom nivou.

Politička imenovanja u diplomatiji su sasvim uobičajena pojava

Da li smatrate da političku diplomatiju treba polako mijenjati profesionalnim diplomatama i da ambasadorska mjesta ne treba da budu partijska nagrada?

Politička imenovanja u diplomatiji su sasvim uobičajena pojava i taj termin se odnosi na sva imenovanja koja ne dolaze iz sistema; naime, potpuno je prirodno, čak i poželjno, da svoju zemlju u inostranstvu predstavljaju vrhunski naučnici, umjetnici, privrednici, pa i političari. U skladu s aktuelnim propisima, svega trećina ambasadora Crne Gore mogu biti politička imenovanja, iako praksa pokazuje da se to ograničenje uglavnom nije poštovalo u prošlosti. Na čemu svakako treba insistirati jeste da svi kandidati za ambasadore moraju ispunjavati kriterijume, kao što su adekvatno obrazovanje, reputacija, poznavanje stranih jezika, vještine komunikacije i slično. S druge strane, siguran sam da u našem Ministarstvu vanjskih poslova postoji veliki broj mladih, sposobnih i obučenih ljudi koji čekaju svoju šansu da Crnu Goru reprezentuju na najbolji mogući način. Ono što definitivno mora biti zajedničko svim diplomatskim predstavnicima je odanost svojoj državi i odlučnost da na najbolji način svoju zemlju, odnosno njenu spoljnu politiku, a nikako određenu partiju ili interesnu grupaciju, predstavljaju u svijetu. Nemam dilemu da će nova vlada posvetiti dužnu pažnju ovim pitanjima.

( Željka Vučinić )