Kad zagusti, hvatamo se za glavu

Državljanka Izraela, zaglavljena na Durmitoru, pozvala je pomoć i, nakon što je alarmirala sistem zaštite, ispostaviće se, vratila se na Žabljak živa i zdrava. Za to vrijeme spasioci su cijelu noć tragali za njom, nisu napuštali lokaciju, a u planu je bilo da se u potragu uključi i vojni helikopter.

Događaj sa početka avgusta opisuje samo jedan od problema sa kojima se suočava sistem zaštite i spasavanja u Crnoj Gori. Takve akcije ne koštaju ništa turiste i druge zalutale, ali - koštaju sistem.

“Turisti dolaze na planinarenje, ali nedovoljno poznaju planinske predjele. U junu smo primili poziv od Direktorata za zaštitu i spašavanje, da su izgubljeni turisti iz Francuske, Islanda i Engleske. Na intervenciju smo odmah uputili pripadnike Službe zaštite i spašavanja i višečasovna noćna potraga je uspješno završena. Zato je potrebno ograničiti kretanje turista, kako ne bi dolazilo do ovakvih situacija”, kaže za “Vijesti” komandir mojkovačke Službe zaštite Marinko Medojević.

Samo u prošloj godini, Operativno-komunikacioni centar (OKC) 112 Direktorata za zaštitu i spašavanje koordinirao je 55 akcija spasavanja u planinama. U tim akcijama spasena je 91 osoba, 12 crnogorskih i 79 stranih državljana. Devet osoba je preminulo, šest crnogorskih državljana i tri stranca.

Od početka 2016. do 1. novembra 2022. godine, kako su “Vijestima” kazali iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), OKC 112 primio je više od milion poziva (1.152.113) i koordinirao sa 264 akcije spasavanja u planinama.

U tih šest godina spasene su 492 osobe - 82 crnogorska i 410 stranih državljana.

NEDOSTAJE NOVCA I OPREME, ALI I ZAKONSKIH RJEŠENJA

U sistem zaštite i spasavanja na državnom i lokalnom nivou lani je uloženo oko 12,5 miliona eura. Od toga 3,9 miliona iznosio je budžet Direktorata za zaštitu i spašavanje MUP-a. Više od polovine tog novca, 54 odsto, otišlo je na zarade. U Izvještaju o stanju sistema zaštite i spašavanja za 2022. godinu, koji je Vlada usvojila u aprilu, navodi se da je jasno da toliki budžet nije omogućio i ulaganje u razvoj.

“Što se posebno odrazilo na funkcionisanje Avio-helikopterske jedinice koja je bila gotovo čitavu godinu izvan funkcije. Vlada Crne Gore je tokom 2022. pokušala da intervencijama iz budžetske rezerve popravi situaciju u Direktoratu, ali to nažalost nije dalo željene rezultate”, navodi se u tom dokumentu.

Jedina naučena lekcija, kako se dodaje, bila je da je budžet Direktorata za 2023. uvećan za oko 50 odsto, ali je procjena da ni to nije dovoljno za normalno funkcionisanje.

Na lokalnom nivou, jer u Crnoj Gori jedinice lokalne samouprave organizuju svoje službe zaštite, u prošloj godini ukupno je bilo opredijeljeno nešto više od 8,5 miliona. Za ovu godinu, planirani budžet je za oko 400.000 eura veći i iznosi 8,94 miliona eura.

“Spremnost sistema zaštite i spašavanja direktno je zavisna od finansijskih sredstava koja se u njega ulažu, što do sada nije bilo dovoljno, niti je od formiranja sistema do sada bila iskazana razvojna komponenta u vidu redovne i planske nabavke opreme i sredstava sa djelovanje u slučaju događanja različitih vrsta rizika”, kazao je “Vijestima” v.d. direktora Direktorata MUP-a Miodrag Bešović.

Sistem zaštite i spasavanja u Crnoj Gori, pojašnjava Bešović, uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine “u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti”. Zakon o zaštiti i spašavanju, kao sistemski zakon, pojašnjava on, “na jedinstven i cjelovit način uređuje zaštitu i spašavanje i na nacionalnom i na lokalnom nivou”.

Na postojeću organizaciju i važeću regulativu u tom smislu, primjedbe imaju u najvećoj Službi zaštite i spašavanja Glavnog grada Podgorica.

“Jedan od najvećih izazova kada je u pitanju sistem zaštite i spašavanja u glavnom gradu i generalno na nivou države jeste veoma loša, tj. nikakva zakonska regulativa. Kod nas se sistem zaštite i spašavanja zasniva na snagama lokalnih jedinica... dok na državnom nivou nemamo operativnih jedinica, osim Avio-helikopterske, koja u ovom trenutku ima samo jedan vazduhoplov. Ono što su glavne anomalije našeg sistema je nepostojanje škole za vatrogasce, nepostojanje zvanja, oznaka, uniformi, standarda postupanja naših pripadnika”, nabrajaju u odgovoru.

Kažu da službe i Savez vatrogasaca u narednom periodu planiraju da donesu Zakon o vatrogastvu - takav postoji u susjednoj Hrvatskoj, te Zakon o vanrednim situacijama.

“Da se uvedu zvanja, oznake, standardi, standardizacija vatrogasno-spasilačkih vozila, standardi u nabavci opreme, uniformi, lične zaštite opreme, opreme za specijalističke timove koji sadašnja zakonska regulativa u potpunosti ne prepoznaje”, kazali su iz podgoričke Službe.

Nepostojanje navedenih zakona i organizaciju sistema zaštite u kojem je Direktorat MUP-a jedna institucija, a službe zaštite i spašavanja nezavisne, u potpunosti odgovorne gradonačelniku, odnosno predsjednicima opština, vide kao “ogroman izazov” i kažu da takav sistem “u potpunosti ne funkcioniše”.

Godine 2017, tadašnjoj Vladi Duška Markovića i resoru unutrašnjih poslova upućena je inicijativa za reorganizaciju sistema zaštite sa predlogom za jedinstveno organizovanje na nivou MUP-a ili u okviru posebne Agencije za zaštitu i spašavanje.

“Razlog za pokretanje Inicijative je što je praksa pokazala da postojeći sistem zaštite i spašavanja u kojem sve 24 jedinice lokalne samouprave moraju da imaju službu zaštite, organizovanu po istom modelu, je glomazan”, pojašnjavali su tada iz Zajednice opština.

Iz Opštine Pljevlja u to vrijeme predlagali su i da se, umjesto centralizovanog sistema, u okviru tadašnjeg Direktorata za vanredne situacije formira jedinica koja bi bila adekvatno opremljena i obučena u pružanju pomoći, tamo gdje nisu dovoljni resursi službi zaštite.

PROGRAM OBUKE VERIFIKOVAN TEK 2022.

Zakon o zaštiti i spašavanju prepoznaje vatrogasca-spasioca kao nekoga ko je mlađi od 25 godina, ko je psihofizički zdrav i ko ima najmanje treći stepen stručne spreme, bez obaveze da se edukuje prije nego što uđe u službu zaštite.

U decembru 2022, četiri godine nakon što je predat Centru za stručno obrazovanje, verifikovan je program za stručno osposobljavanje za zanimanje vatrogasac-spasilac. Prema programu, uz opšte uslove, kandidati moraju da prođu i obuku - teorijsku i praktičnu, a stečeno znanje i vještine dokažu na testu.

Program za stručno osposobljavanje za zanimanje vatrogasac-spacilac predviđa obuku u trajanju od tri mjeseca, od 300 časova, od čega 201 praktični i 99 teoretskih.

Policijska akademija u Danilovgradu, kako je objavljeno u julu, dobila je licencu za realizaciju tog programa. Kakos u tada rekli, obuke će početi na jesen - teorijski dio u Policijskoj akademiji, dok će praktična nastava sa vježbama biti realizovana u prostorijama Službe zaštite i spašavanje u Nikšiću.

Ranije je iz MUP-a najavljivano da će praktični dio obuke biti organizovan na poligonima nedaleko od Podgorice, a teorijska nastava u prostorijama Nacionalnog trening centra koji je otvoren prošle jeseni u Podgorici.

TRENING CENTAR ZA POTREBE CRNE GORE, ALI I REGIONA

Iz Direktorata za zaštitu i spašavanje “Vijestima” su kazali i da će taj centar biti “osnova za adekvatno podizanje nivoa znanja svim učesnika u sistemu zaštite i spašavanja”.

Nacionalni trening centar nalazi se u dijelu zgrade podgoričke Službe zaštite, na prostoru od preko 1.400 kvadratnih metara. Kako su ranije iz Direktorata kazali “Vijestima”, organizacija prostora osmišljena je na osnovu podatka da je u Crnoj Gori oko 600 vatrogasaca i da su to potrebe sistema. Kazali su i da njegova namjena nije da se koristi samo za profesionalne vatrogasce. Važeći Zakon o zaštiti i spasavanju na obuke obavezuje i Crveni krst, radio amatere, ronioce, speleologe, raftere… ali i dobrovoljne, jedinice civilne zaštite i preduzetne jedinice.

Iz Direktorata su rekli i da Crna Gora može biti domaćin obuka za potrebe drugih država, jer Albanija, Bosna i Hercegovina, Makedonija nemaju slične centre.

Prošlu godinu obilježila je loša saradnja državnog i dijela lokalnih službi:

“Konstantno se sarađivalo sa opštinskim službama zaštite i spašavanja, specijalističkim jedinicima i dobrovoljnim vatrogasnim društvima, s tim što treba istaći da su pojedine službe zaštite i spašavanja, odnosno njihovi komandiri, kao što su Podgorica, Nikšić i Herceg Novi tu saradnju sveli na minimum ili je potpuno prekinuli, što je nedopustivo”, piše u godišnjem izvještaju o stanju sistema zaštite i spašavanja.

Interne nesuglasice, na sreću, ne odvraćaju zaposlene u sistemu zaštite da odgovore svim zadacima, pa i onda kad treba spasiti psa kojeg je neko uvalio u katran ili mače koje se uvuklo u neki odvod i ne umije da izađe… Ili sa planine treba vratiti zalutalog turistu…

SRBIJA: I DALJE SIRENE ZA UZBUNU

Iako u zakonu predviđen još pre 14 godina, sistem ranog upozoravanja na vremenske nepogode i druge vanredne situacije u Srbiji još nije zaživio. Ni jedinstveni hitni broj, ni SMS poruke, tako da građane upozoravaju samo prastare sirene.

Srbija je ovog leta, kao i druge zemlje regiona, bila drastično pogođena sezonskim olujama, nepogodama sa jakim vetrovima, kišom i poplavama, a građani ni na koji način nisu mogli da od nadležnih institucija budu unaprijed upozoreni ili pak dobiju dodatne informacije o tome kako da se ponašaju u određenim okolnostima ili kome da se obrate za pomoć. To što su građani ostavljeni samo vremenskoj prognozi i samoorganizovanju u slučaju poplava ili srušene infrastrukture, posledica je činjenice da Srbija već 14 godina kasni sa uvođenjem sistema ranog upozorenja na vanredne situacije, između ostalog i vremenske nepogode.

Iako je prema najavama zvaničnika taj sistem, koji bi uključivao i aktivaciju jedinstvenog hitnog broja 112, trebalo da počne da funkcioniše još 1. jula ove godine, to se nije dogodilo, a iz nadležnog Sektora za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije (MUP) još nije stiglo zvanično objašnjenje zašto se kasni sa uspostavljanjem sistema. Sam ministar je tada najavio da će implementacijom nacionalnog sistema 112 policiji, vatrogascima-spasiocima i hitnim medicinskim službama biti omogućeno efikasnije reagovanje u hitnim i vanrednim situacijama. Nejasno je, međutim, to što je sam broj 112 već duže vrijeme uspostavljen, ali ne i ubačen u funkcionalnu upotrebu.

Bolna činjenica je da je do katastrofe došlo unatoč tome što je Slovenija poduzela sve mjere predostrožnosti - ekstremne klimatske promjene, do kojih dovodi djelovanje čovjeka, prouzrokovale su ekstremne prirodne katastrofe. Rekordni toplotni valovi, šumski požari, razorne oluje, kiše, tuče i suše, nisu izolirani incidenti, već su jasan znak da je naša planeta u nevolji. Hitnost situacije zahtijeva različite mjere, upozorili su iz WWF-a

Za sada, jedini način upozorenja kojim država raspolaže su sirene za uzbunu, koje su i same u lošem stanju, jer se u njih nije ulagalo, a kontrola njihove ispravnosti je sve teža i retko se radi, jer je briga o sirenama preneta u nadležnost lokalnih samouprava na čjoj teritoriji se nalaze, Zakonom o smanjenju rizika od katastrofa iz 2018. godine. Sirene su se poslednji put u Srbiji oglasile tokom NATO bombardovanja, a od tada gotovo da nije bilo njihovih proba. Samo u Beogradu gotovo polovina njih ne radi, a stanje je svakako lošije u manjim mjestima, koja raspolažu i manjim budžetima.

Međutim, treba podsetiti da je još pre više od decenije utvrđena obaveza da se, osim sirena za uzbunu pokrene i jedinstven telefonski broj 112, koji bi objedinio sve hitne službe, kao i obaveštavanje građana drugim načinima, poput SMS poruka, kako se to radi u većini evropskih zemalja.

“Imajući u vidu da sistem 112, odnosno njegovi mehanizmi ranog upozoravanja već dugo vremena postoje u zakonskom smislu ne postoji nijedan razlog zašto do sada taj sistem nije funkcionisao. Kada govorimo o ranom upozoravanju putem SMS poruka, koji je najefektniji i već dugo se koristi u većini zemalja, sve što MUP treba da uradi je da sastavi i pošalje dopis svim mobilnim operaterima na teritoriji Republike Srbije sa tekstom koji će svim korisnicima te mobilne telefonije, pa i onima koji koriste istu putem roaminga, biti pušten putem SMS poruka”, objašnjava advokatica Nina Nicović, koja se dugo bavi inicijativama za pokretanje ovakvog sistema u zemlji.

Kako naša sagovornica objašnjava, SMS poruke koje se u takvim slučajevima šalju građanima, prema dosadašnjim međunarodnim standardima, treba da sadrže nekoliko podataka. Najpre, za koju teritoriju Srbije se izdaje upozorenje, zbog ljudi koji žive tamo ili prolaze kroz istu. Zatim koja vanredna situacija je u pitanju, da li je poplava, klizište, požar, hemijski akcident i slično.

“Dalje, trebalo bi da sadrži kratka uputstva za zaštitu stanovništva, primera radi da li treba da odmah izađu iz kuća ili ostanu u istima i popnu se na gornji sprat, zatvore prozore, i slično. I na kraju, vremenski period za koji se očekuje da će vanredna situacija prestati, odnosno napomena da se prate poruke sistema 112, kada će se izdati sljedeće uputstvo, da li će doći pripadnici odelenja za vanredne situacije i slično”, precizira Nicović.

“U Španiji se, na primer, ove poruke šalju na španskom i engleskom zbog brojnih turista. Ovo je veoma jednostavna radnja koju MUP treba da preduzme. Te poruke ne treba ni da budu naplaćene jer se, po mom mišljenju, tiču obaveza mobilnih operatera kao pravnih lica koja su zbog svoje djelatnosti u obavezi da učestvuju u sistemu hitnih, vanrednih situacija”, kaže Nicović.

Profesor upravnog prava sa Pravnog fakulteta Union Bogoljub Milosavljević naglašava da se Srbija obavezala na uvođenje ovog sistema još 2009, i to prethodnim, tada važećim Zakonom o vanrednim situacijama. On, međutim, kaže da je još tih godina MUP pregovarao sa Vladom Srbije da dobije prostor na kom bi se izgradio i opremio centar iz kog bi se vodio takav sistem, ali da do danas ni kamen temeljac nije postavlje. On to pripisuje pogrešnim odlukama nosilaca vlasti koji raspolažu novcem i određuju prioritete, gde očito ovakav centar nije preterano bitan.

“Taj centar bi imao sve potrebne informacije koje su i pretpostavka za rana upozorenja na katastrofu, bilo da je prirodna nepogoda ili tehničko-tehnološka nesreća i mogao bi te informacije da korisno razmenjuje sa drugima zemljama. Takođe, iz tog centra mogle bi da se aktiviraju sirene za uzbunu u celoj Srbiji, da to sve bude povezano”, smatra Milosavljević.

Ipak, cio sistem je još “na dugom štapu”, napominje.

Do tada, građani mogu da se oslone samo na vremensku prognozu i eventualno sirene, koje je pitanje hoće li se oglasiti ukoliko bude potrebno. A poznavaoci upozoravaju da, i ako bi se oglasile, retko ko od građana bi sada znao o kom signalu, odnosno o kojoj se opasnosti radi. Zbog toga je, napominju, veoma bitna edukacija stanovništva, a veliki je broj stručnjaka koji se zalažu za ponovno uvođenje neke vrste civilne zaštite.

Bosna i Hercegovina: Poplave svako malo iznenade

Katastrofalne kiše i poplave koje su pogodile Sloveniju početkom ovog mjeseca, ponovo su ukazale na izazove s kojima se cijela regija mora suočiti, na što je podsjetila i organizacija World Wide Foundation. Ove poplave naglasile su potrebu za hitnim i zajedničkim djelovanjem u borbi protiv klimatskih promjena i ublažavanju njihovih razornih posljedica, saopštili su iz WWF-a.

Za Sloveniju ovo su bile najgore poplave u istoriji zemlje, ali u Bosni i Hercegovini one su učestale, pogotovo u Unsko-sanskom kantonu koji je bio pogođen majskim, ali i decembarskim poplavama. Tako je na primjer grad Bosanska Krupa upravo zatvorio isplate decembarske odštete, dok majske tek trebaju da uslijede. Raznorazne vrste pomoći proistekle iz solidarnosti se takođe implementiraju, međutim o samim poukama za ubuduće mnogo se ne raspravlja.

“Generalno, nismo nešto posebno naučili. Kod nas je uvijek muka tri-četiri dana i onda kada najgore prođe svako od nas se okrene svome poslu. Što kaže jedna naša stara poslovica - svako je u svojoj muci. Ali i to je lekcija, ako je naučimo, a ako ne, ponoviće nam se isto”, kazao je Tarik Halkić, spasilac na vodi i vođa timova koji su spašavali Krupljane kad je bilo najgore. Ipak, ovdje su u pitanju stvari na koje ni modernije zemlje, poput Slovenije, nemaju odgovor.

“Bolna činjenica je da je do katastrofe došlo unatoč tome što je Slovenija poduzela sve mjere predostrožnosti - ekstremne klimatske promjene, do kojih dovodi djelovanje čovjeka, prouzrokovale su ekstremne prirodne katastrofe. Rekordni toplotni valovi, šumski požari, razorne oluje, kiše, tuče i suše, nisu izolirani incidenti, već su jasan znak da je naš planet u nevolji. Hitnost situacije zahtijeva različite mjere”, upozorili su iz WWF-a.

Sa njihovom ocjenom donekle se slaže i naš spasilac iz Bosanske Krupe.

“Nisam stručan za klimatske promjene, ali sam siguran da je dobar dio ovoga što se dešava ljudska krivica. Mislim na negativno djelovanje ljudi, na nelegalnu gradnju, potiskivanje prirode, sječu šuma, narušavanje eko sistema. Ne čuvamo ono što imamo a onda se poslije hvatamo za glavu. Najmanji su problem klimatske promjene, bilo je i ranije zima bez snijega i ljeta bez sunca, ali nije bilo čestih prirodnih nepogoda kao što se sad dešavaju”, kazao je Halkić.

Adekvatan odgovor bila bi ulaganja u prilagođavanje infrastrukture, rješenja temeljena na prirodi u sistemima zaštite od poplava i upravljanju oticanjem, te ažuriranje građevinskih propisa. Kako bi se oduprli budućim izazovima, WWF naglašava da je bitno shvatiti ključnu ulogu koju zdravi ekosistemi imaju u ublažavanju poplava. Njihovim obnavljanjem, prvenstveno riječnih područja, stvaramo prirodne tampon zone koje mogu apsorbirati višak padavina. Takođe, važna je i planska sadnja šuma kako bi se spriječila erozija tla i smanjio rizik od poplava u budućnosti.

Ako ima ko da čuje i da primijeni. Ali i da ne zaboravi da opseg klimatskih promjena prelazi nacionalne granice, pa je baš zato ključna suradnja sa susjednim zemljama, međunarodnim organizacijama i stručnjacima.

( Damira Kalač (Vijesti), Ivana Nikoletić (Danas), Fahrudin Bender (Oslobođenje) )