O strancima, u rodnoj zemlji i među svojima
Reditelj Senad Šahmanović u razgovoru za “Vijesti” najavljuje filmove “Sirin” i “Živko Nikolić - Nedosanjani san” koji će biti prikazani na Filmskom festivalu u Herceg Novi koji počinje danas
Stranac. Stranac u zemlji svog porijekla, stranac u zemlji u koju si otišao/otišla da živiš. Stanac u zemlji iz koje potičeš i u kojoj živiš i u društvu koje te odbacuje ili zapostavlja i percipira kao stranca... Kako je biti u koži takvih stranaca, govore filmovi u režiji Senada Šahmanovića koji će biti prikazani na 36. izdanju Filmskog festivala Herceg Novi - Montenegro Film Festival (FFHN-MFF).
Nakon svjetske premijere na Sarajevo film festivalu (SFF), dugometražni igrani film “Sirin” danas će otvoriti takmičarski program igranog filma na festivalu u Herceg Novom, na čuvenoj Kanli kuli u 20.30 časova, a nakon ceremonije otvaranja koja počinje pola sata ranije.
Pored debitantskog dugometražnog ostvarenja, na festivalu se očekuje i premijera dokumentarno-igranog filma “Živko Nikolić - Nedosanjani san” koji Šahmanović potpisuje kao reditelj. Projekcija će biti održana 26. avgusta u Dvorani Park, u 18 časova i svojevrstan je omaž velikom crnogorskom umjetniku...
U središtu Šahmanovićevog debitantskog dugometražnog ostvarenja “Sirin” stoji advokatica iz Pariza koja se, poslije 20 godina provedenih u inostranstvu, vraća u Crnu Goru da osigura ispunjenje testamenta klijentkinje...
“Natali (40) je napustila bivšu Jugoslaviju odmah nakon početka ratova 90-ih. Kao i mnogi drugi ljudi s ovih prostora emigrirala je u inostranstvo u potrazi za boljim životom i sigurnijom budućnosti. Nakon niza godina provedenih u inostranstvu, u želji da se potpuno adaptira na život u novoj sredini, poželjela je da promijeni svoj identitet i izbriše svoje porijeklo. Neobičan pravni slučaj oko nasljedstva bogate starije žene koja nije imala porodicu, dovešće je ponovo u zemlju svog porijekla - Crnu Goru”, navodi se u opisu filma koji je pobrao pozitivne kritike nakon premijere u Sarajevu.
U razgovoru za “Vijesti” reditelj Šahmanović dodaje i da stižu pozivi za naredne festivale, što uz reakcije publike ohrabruje i obećava dobar život filma. Uz Šahmanovića scenario potpisuje Klaudija Botino, producent je Veliša Popović (Cut-Up), a uloge tumače: Danica Ćurčić, May-Linda Kasumović, Jasna Đuričić, Marko Baćović, Nikša Butijer, Lidija Kordić, Jelena Simić, Momčilo Otašević, Tihana Ćulafić, Mišo Obradović, Izudin Bajrović, Fatmir Spahiu, Simon Shkrelli, Bashkim Alaj i drugi.
Koproducenti su Jure Pavlović (“Sekvenca”, Hrvatska), Dritan Huqi (“On Film Production”, Albanija), Fatmir Spahiu (“Buka”, Kosovo) i Alen Babić i (“Dokument”, Bosna i Hercegovina). Direktor fotografije je Aleksandar Jakonić, scenografi Ognjen Smolović i Dragana Baćović, kostimografkinja Lina Leković, a menadžer produkcije Filip Poleksić. Projekat su podržali Filmski centar Crne Gore, Hrvatski audio-vizuelni centar, Filmski centar Albanije, Filmski centar Kosova, kao i filmski fond Savjeta Evrope Eurimaž (Eurimages).
Film “Živko Nikolić - Nedosanjani san” zasniva se na zamišljenoj desetoj epizodi poznate kultne televizijske serije “Oriđinali”, koju je i legendarni Nikolić vidio kao film, a materijal donosi spoj segmenata koje je svojevremeno radio autor, ali i novih, nedavno snimljenih...
Scenarista tog filma je prof. dr Dragan Koprivica, produkciju potpisuju Radomir Pule Milović i Igor Maraš, direktori fotografije su Savo Jovanović, Slavko Todorović, Danilo Papić, za montažu je bio zadužen Vladimir Radovanović, a za muziku Ivan Marović. Uloge tumače: Dijana Marojević, Svetlana Cemin, Mirko Vlahović, Milutin Karadžić, Dubravka Drakić, Ivana Mrvaljević, Jelena Mila, Bojana Kovačević, Marina Bukvički, Vesna Vujošević, kao i Ljiljana Kontić, Dragomir Felba, Vera Crvenčanin Kulenović…
O svemu tome Senad Šahmanović govori za “Vijesti”.
Kakve utiske nosite nakon premijere filma “Sirin” na SFF-u?
Kada se vaš film prikazuje na tako lijepom mjestu, kada se traži karta više, kad u publici primijetite prisustvo brojnih poznatih ličnosti, onda imate mnogo razloga za zadovoljstvo. To je prvi momenat koji čini da se osjećate ponosnim. Drugi momenat je kad krenu pozitivne reakcije, kritike, a nakon toga pozivi za učešče na drugim festivalima... Sve to skupa je dokaz da je urađen dobar posao i da je vrijedjelo uloženog truda.
“Sirin” će večeras otvoriti FFHN gdje će priliku da ga pogleda imati i domaća publika. Nakon pet godina rada na njemu, a tokom kojih je dobijao razne podrške u svim etapama, postoje li i kakva očekivanja?
Iz sadašnje vizure, mogu da kažem da je to bio jedan jako ambiciozan projekat, bilo je potrebno puno vremena i energije uložiti da bi on dobio oblik u kakvom ga danas možemo vidjeti. Podrška na fondovima i raznim prestižnim festivalima je poželjna stvar, nekako je sve povezano jedno s drugim i donosi dosta dobrog projektu, ali takođe stvara i određenu vrstu očekivanja i pritiska. Ne postoji magična formula kako napraviti dobar film, ali postoje postupci koji nam pomažu na tom putu. Moja je želja da film pogleda što više ljudi, da putuje svijetom i to je najveće zadovoljstvo. Za kratko vrijeme film je selektovan na pet međunarodnih festivala, što mislim da govori dosta, a svakako ohrabruju i dobre reakcije.
U sinopsisu se navodi da film prati advokaticu koja se, nakon 20 godina života u inostranstvu, vraća u Crnu Goru, a neobičan slučaj nasljedstva polako prerasta u istragu o njenoj prošlosti i samoj sebi. Šta je bio motiv ili ideja od koje ste krenuli i kako njen “povratak kući” zapravo priča jednu veću, širu i dublju generacijsku priču?
Moja intencija je bila ispričati priču o ljudima koji su morali napustiti svoje rodno mjesto u potrazi za boljim životom: o ljudima koji su stranci i u svojoj rodnoj zemlji, a i u mjestu u kojem privremeno žive. Inspiraciju smo koscenaristkinja Klaudija Botino i ja djelimično pronalazili u stvarnosti, a djelimično je to i fikcija. Nas dvoje dolazimo iz potpuno različitih kultura, a oboje imamo slične senzibilitete. Kada smo krenuli da radimo na ovom projektu, inkorporirali smo naša zajednička iskustva, s obzirom da se ona nakon završene srednje škole odselila za Francusku i tamo nastavila školovanje, što je donijelo jednu stranu priče. Druga strana je moje iskustvo, odnosno iskustvo mog starijeg brata, koji se sa 18 godina otisnuo u svijet. Nakon njegovog privremenog povratka i razgovora s njim, shvatio sam da on nije više ista osoba, da je osoba koja je stranac u zemlji svog porijekla, a takođe je stranac i u zemlji u kojoj se trenutno nalazi.
To je i priča o podijeljenom identitetu, i to ne samo geografskom, već i unutrašnjem koji osjeća protagonistkinja, a pretpostavljam i zbog života koji je podijeljen na prije i poslije. Koliko je taj zaokruženi identitet (ne)dostižan, bilo za nju ili čitav niz generacija danas?
Naš karakter je bio sučen sa brojnim izazovima, neugodnim izborima na koje nije mogao uticati. Događaji koji su pratili njeno odrastanje su umnogome uticali na njen život i odnose unutar porodice. Film govori o tim posljedicama, o generacijma koje su morale tražiti svoju budućnost negdje drugdje. Uzroci su za to brojni, kako oni ekonomski, tako i politički, religijski i drugi.
Pored svega toga, naslovom se “reinkarnira” istočnoevropsko mitološko biće žene-ptice. Da li je u pitanju metafora i slobode i zatočenosti ili pak misterija čije rješenje gledaoci otkrivaju tokom gledanja filma?
Sirin zapravo simbolizuje taj njen podijeljeni identitet, a s obzirom da taj mit dolazi iz antike, inspirisano morskom sirenom, u našem filmu predstavlja i taj fascinatni poziv sirena koji dolazi sa zapada za kojim generacije i generacije odlaze. Svakako da film ima elemente misterije i da je moja želja da ne otkrivam previše već da gledalac tokom filma otkriva brojne detalje u vezi sa protagonistkinjom i okolnostima u kojima se ona nalazi.
Pored “Sirina”, pred Vama je i premijera igrano-dokumentarnog ostvarenja “Nedosanjani san” koje predstavlja zapravo dovršetak posljednje epizode “Oriđinala” Živka Nikolića, a koju je i sami Nikolić zamislio kao film. Koliko je taj proces bio zahtjevan, izazovan za čitav tim, ali i predstavljao odgovornost, bilo za one koji su svojevremeno sarađivali sa Živkom, tako i za sve ostale?
Taj materijal je skoro 30 godina stajao na kasetama... Bilo je raznih inicijativa, ali nikad se nije puno toga uradilo po tom pitanju. Preuzeo sam odgovornost da to realizujem, uz punu podršku menadžmenta Radio-televizije Crne Gore i krenuli smo u realizaciju tog projekta. Živko je snimio oko 60 odsto materijala za taj televizijski film, dio materijala se u brojnim seljenjima, presnimavanjima izgubio, pa je bilo važno sve sastaviti, rekonstruisati i nakon toga krenuti u dalji istraživački rad. Obavljeni su razgovori sa najbližim saradnicima, analizirane knjige snimanja, napravljen plan i strategija, pa smo krenuli u realizaciju... Nakon nekog vremena materijal je počeo da dobija svoj oblik. Konstatovano je da nema dovoljno materijala za igrani film, pa je odlučeno da se ide u pravcu ideje pravljenja filma o filmu. Nakon dvije godine rada na filmu, imaćemo premijeru na festivalu u Herceg Novom.
Poznajući crnogorski mentalitet, koji je i Živku Nikoliću bio cjeloživotna inspiracija ili preokupacija, kakva su očekivanja u susret premijeri i daljem životu djela? Takođe, šta biste rekli, koliko su sami Nikolić i njegova ostvarenja, u ovom kontekstu prvenstveno “Oriđinali”, aktuelni u našem trenutku, društvu i okolnostima?
Ovaj film koji smo realizovali u produkciji RTCG je na neki način omaž Živku Nikoliću. On je jako želio da snimi film, s obzirom da dugo nije snimao, njega je zatekla ona situacija devedestih kada je pokušavao na sve načine da dođe do sredstava. Tako da je on u jednoj od epizoda serijala “Oriđinali” prepoznao potencijal za TV film, onda je okupio ekipu i uz veliku podršku tadašnjeg rukovdstva RTCG pokušao da snimi film u njegovom stilu. Nažalost, nije snimljeno do kraja, tako da pored nekoliko narativnih linija film govori i o tome kako jedan genijalac biva odbačen i zapostavljen u momentu kad ima toliko toga da kaže.
Kako korespondiraju stari snimci i već napravljene scene sa novima koje ste radili, da li je bilo teško pratiti autentičan rukopis Živka Nikolića ili se nijeste nužno vodili time?
Najveći izazov na ovom projektu je bilo pratiti njegovu viziju, ostati dosljedan njegovom stilu. Bilo je i tehničkih izazova, jer rezolucija snimljenog materijala nije na današnjem nivou, ali uz pomoć savremene tehnologije, uspjeli smo da unaprijedimo kvalitet snimljenog materijala. Pored toga, dodao bih da njegovo promišljanje, njegova vizija i rediteljski stil su nešto što prevazilazi tehničke nedostatke i u tome se krije kvalitet snimljenog materijala kroz koji možemo prepoznati promišljanje jednog genija.
Da li “Nedosanjani san” od svoje premijere postaje “dosanjani”, uprkos tome što se dešava 22 godine od smrti autora, a još i više od posljednje realizovane epizode “Oriđinala”? S tim u vezi, kakvo mjesto Živko Nikolić i njegovo djelo zauzimaju danas u našoj kulturi, kinematografiji i društvu?
Pa, ovo je jedna vrsta duga koji želimo vratiti Živku Nikoliću... Da li je učinjeno dovoljno da se njegovo djelo učini vidljivijim, mislim da nije... Vjerujem da će se u budućnosti više pažnje posvetiti značajnim stvaraocima poput njega. To je naša obaveza.
Za Vama je radan period na posve različitim zadacima, a kakvi su planovi za dalje?
Pored ova dva projekta najavio bih završetak filma o još jednom velikanu: oskarovcu Dušanu Vukotiću. Taj projekat je pri kraju, u pitanju je koprodukcija Crne Gore, Srbije i Hrvatske. Nakon toga, planiramo početak snimanja serije u produkciji RTCG.
Naravno, razmišljam i o novom filmu, scenario postoji, samo je pitanje trenutka kad ću krenuti u realizaciju tog produkciono zahtjevnog projekta.
Izazov je napraviti kvalitetan film
Da li je i koliki je izazov raditi i stvarati dugometražni igrani film u produkciji kakva je crnogorska, a kasnije i distribuirati ostvarenje?
S obzirom na to da smo mlada kinematografija, mislim da je veliki izazov napraviti kvalitetan film. Tu su brojni elementi koji determinišu kvalitet, dosta ljudi moramo dovoditi sa strane, što odmah podiže cijenu projekta, a sredstava je uvijek malo i onda nekad moramo praviti brojne kompromise, koji na neki način utiču i na kreativnu slobodu... Tako da, nije jednostvano. Ali, mora se tragati sa načinima i konstantno tražiti mogućnosti za usavršavanje i podizanje kvaliteta. Nakon svega toga slijedi distribucija, koja isto predstavlja izazov i na tom polju nemamo razvijene mehanizme, na čemu bi se moralo raditi u budućnosti.
( Jelena Kontić )