Kad ćemo se svi smijati?

Skorom početku školske godine prethodi opremanje đaka za školu, što je, uvijek, udar na kućne budžete njihovih roditelja. Mnoge porodice se veoma teško snalaze. Mediji su, nedavno, objavili da trošak po jednom osnovcu iznosi min. 200 eura, bez obzira na to što udžbenike finansira država. Tu su sveske i drugi školski pribor, kao i skromna garderoba za učenika, za još uvijek ljetnje (septembarske) dane. Za učenike srednje škole treba mnogo više novca, jer samo knjige koštaju 85 do 105 eura. Monstatovi podaci govore da su garderoba i obuća znatno poskupile.

Avgust je mjesec nabavke drva za ogrijev, čija se cijena povećavala sa poskupljenjem goriva. Nakon devetog, uzastopnog, poskupljenja goriva cijena drva za ogrijev (u Nikšiću) se kreće od 65/70 eura po kubnom metru (metražna) do 75/80 eura po metru (iscijepana). Iz Vlade kažu da su “zadovoljni” turističkom sezonom i julskom stopom inflacije, koja, na godišnjem nivou iznosi 6,9 odsto, dok je u EU 5,3 odsto. Ipak, moramo imati na umu prethodna poskupljenja, a znamo da je prošlogodišnja julska inflacija, na godišnjem nivou, iznosila 14,9 odsto, a na kraju 2022. godine 17,5 odsto. Sva povećanja ličnih primanja (plata i penzija) ne mogu da prate poskupljenja osnovnih životnih namirnica. Ako posmatramo julsku stopu inflacije u zemljama iz kojih, eventualno, uvozimo namirnice, nije za očekivati da će doći do stabilizacije cijena. (Hrvatska 7,3 odsto, Mađarska 17,5…, a Srbija 12,5 odsto.)

Prema pisanju Pobjede, Crna Gora je “lider u regionu” kada je riječ o cijenama osnovnih životnih namirnica, u čemu je pretekla čak Sloveniju, u kojoj je prosječna zarada 1.399 eura, što je skoro 80 odsto više u odnosu na crnogorsku, koja je, u junu, iznosila 795 eura, dok je prosječna penzija 406 eura. Sve ovo govori u prilog činjenici da je akcija “stop inflaciji” mnogo značila za siromašne građane!

Ono što u Crnoj Gori raste brže od inflacije jeste broj političara, političkih pokreta i partija. Politika od koje nam uslovi života zavise, uvukla se u sve pore društva, djelujući više deprimirajuće nego stabilizirajuće. U septembru će tek godina od lokalnih izbora u 14 opština, a potom su došli predsjednički sa 7 kandidata i vanredni parlamentarni izbori sa 15 lista. U svijetu politike, osobito na čelu partija, nalaze se ljudi koji, kako oni za sebe misle, “sve znaju”, a zahvaljujući upravo njima, problemi u državi se usložnjavaju i gomilaju.

Dok aktuelna Vlada “slavi” godišnjicu rada u tehničkom mandatu, zanemarujući mnoge probleme u državi, građani čekaju formiranje nove, tzv. “stabilne vlade”, živeći u “zaludnjem nadanju” da će se nešto na bolje promijeniti. Imali smo nesvakidašnju praksu da se pregovara o formiranju vlade mnogo prije nego što je imenovan mandatar, koji je sebe za premijera proglasio u toku izborne kampanje. Stabilnost vlade će se, očigledno, ogledati u broju ministarstava i glomaznoj administraciji, a ne u znanju i kompetentnosti budućih ministara. Kako se priča, broj ministara će biti duplo veći nego u 42. a za 30 odsto veći nego u 43. vladi, sve zbog potrebe da se podmire apetiti za foteljama svih konstituenata vlade. Mnogo racionalno u teškim, kokuznim, vremenima?!

Septembar će donijeti, već najavljene, proteste i štrajkove, zbog mnogih neriješenih pitanja u posljednjoj deceniji i ranije. Možda se u ekspozeu mandatara nađu mnoga obećanja, poput reformi u zdravstvu i obrazovanju. Obični građani ili narod (kako nas političari krste), smatraju da bi svaki resor ponaosob trebalo da bude povjeren osobi od znanja i zvanja, osobi sa vizijom i entuzijazmom, čiji će stručni tim predano da radi u korist građana i države Crne Gore. I do sada su se pisali programi i agende, ali, primjera radi, zdravstveni sistem se još nije oporavio od pandemije. Nije sposoban da odgovori svom zadatku u “mirnodopskim” uslovima, a kamoli da bude pripremljen za neku novu pandemiju, o kojima priča SZO! O obrazovanju se glasno pričalo, ovim ili onim povodom, a početak školske godine dočekujemo sa nedovoljnim prostornim kapacitetima u Podgorici i još nekim gradovima, te neriješenim prevozom za malobrojne učenike ruralnih područja, čije se škole prazne. Grijanje škola je hronični problem! Prošle godine (i više puta ranije) UNICEF je upozoravao da se obrazovanju u Crnoj Gori mora posvetiti više pažnje.

Građani Crne Gore od buduće vlade očekuju stvaranje ambijenta za pristojan život, u kome bi se realizovale investicije, proizvodila materijalna dobra, zapošljavali mladi ljudi, obezbijedila redovna i dovoljna primanja za radnike, penzionere, korisnike socijalnih naknada, te dostojan život za stare i nemoćne građane, .., i još mnogo toga! Vakat je da se ogromni državni aparat svede u realne okvire, kako siromašni građani ne bi trajno ispaštali zbog njihovih privilegija!

Partijski lideri na pregovorima kod mandatara djeluju veoma raspoloženi i nasmijani. Kad ćemo se svi smijati?

( Milojka P. Perović )