Za Teodoru sve je počelo brojem pet

Sa pet godina je naučila da piše i čita. Sa isto toliko godina je bila polaznica UMS škole za talente. Nikšićanka Teodora Radunović sada će u oktobru napuniti 14 godina, a njena zbirka poezije je u pripremi i uskoro treba da ugleda svjetlost dana. Raduje se pjesničkom prvijencu, ali ističe da piše za svoju dušu, a njena duša je čista, sanjiva, puna mašte i zanosa, poleta i ljubavi.

Zbog toga njeni stihovi lako nalaze put do publike, a Teodora je rado viđen gost na književno-kulturnim manifestacijama.

Učenica je Osnovne škole “Luka Simonović”, ali i muzičke škole “Dara Čokorilo”. Piše pjesme, ređa petice, svira violinu, članica je hora i učesnica brojnih priredbi i koncerata.

“Poezija je za mene dah života, ljubav koja me ispunjava i kojoj se posvećujem da uživanjem. Poezija je za mene sloboda, jer u stihove ‘upakujem’ sve svoje emocije. Pisanje me opušta, a ispisani stihovi su čuvari mojih emocija i uspomena. Lako je pisati o lijepim temama, sreći i ljubavi, ako je duša puna ljubavi. Lako je pisati o nekome koga voliš i puno ti znači. Tada se srcem piše, a moje srce mi ‘šapuće’ šta da napišem. Teže je pisati o tužnim stvarima jer tada mora sve to da se proživljava, pa zato i ne pišem na te teme”, kaže za “Vijesti” talentovana djevojčica koja je sa sedam godina napisala prvu pjesmu.

I kao što biva u tom uzrastu, prva pjesmica je bila posvećena majci, njenoj najvećoj podršci. Onda su krenuli da se ređaju stihovi, “pune” stranice, a mladoj poetesi je trebalo hrabrosti da se pojavi u javnost, da svoje stihove i emocije podijeli sa drugima.

“Do skoro sam čuvala svoje stihove i nijesam se usuđivala da ih objelodanim. Sticajem okolnosti majka i ja smo poslali dvije pjesme Internacionalnoj kulturnoj asocijaciji IKA, organizaciji koja se bavi afirmisanjem mladih. Dobila sam poziv da budem počasni gost na književnoj večeri na Cetinju gdje sam prvi put javno predstavila svoju poeziju”.

Poezija i njena interpretacija osvojili su i publiku i žiri tako da je Teodora iste večeri ušla u izbor za člana IKA, ali i dobila samopouzdanje jer je shvatila da njeni stihovi ne smiju biti sakriveni. Od toga trenutka kreće Teodorin pjesnički uzlet - pozivaju je da gostuje na raznim književnim večerima i kulturnim manifestacijama, druži se sa afirmisanim književnicima, postaje član Udruženja crnogorskih pisaca, član je književnog kluba “Poenta poetika” JU “Zahumlje”, a pjesma””Osmijeh” joj je objavljena u istoimenom dječjem časopisu.

“Tek sada sam dobila veliko samopouzdanje i potvrdu da sam na pravom putu, da je dobro to što stvaram, tako da ću se sada sa velikom slobodom prijavljivati na književne konkurse. Želim da istaknem da pišem za svoju dušu, ali mi je drago što se moje pisanje sviđa i drugima i što dobijam pohvale”, kaže Teodora.

Pohvale stiži sa svih strane, hvale je njene starije kolege, afirmisani pjesnici, a posebno su joj dragi komplimenti koje joj upućuje pjesnikinja Gordana Sarić za koju je Teodora “bijeli anđeo”.

Ona je u aprilu, na takmičenju koje je organizovala Internacionalna kulturna asocijacija, osvojila prvo mjesto i izabrana je za najboljeg mladog stvaraoca u Nikšiću, u uzrastu do 13 godina, tako da će krajem godine na finalnom takmičenju predstavljati grad pod Trebjesom.

“Moja pjesma o Crnoj Gori našla se u prvoj antologiji dječjeg književnog stvaralaštva Crne Gore ‘Iskra’ i to je ogromna čast za mene. Do sada sam napisala oko 50 pjesama i prevela sam ih na engleski jezik. Pored poezije pišem i prozne tekstove. Imam i zanimljiv hobi - crtam i kreiram svečane haljine, šešire, štikle, a volim i da što više toga naučim iz istorije umjetnosti tako da rado čitam literaturu vezanu za tu temu”, kaže Teodora.

Naredne godine završava sa osnovnom školom i još uvijek nije odlučila da li će upisati Srednju muzičku školu ili Gimnaziju. Zna samo jedno - šta god da upiše i čime god se bude bavila poezija i muzika biće sastavni dio njenog života.

“To ne bih bila ja ako se ne bih bavila muzikom i pisanjem. Muzika i poezija su moja velika ljubav i magija koja će vječno da traje. Veliki sam sanjar i što više maštam ljepše snove sanjam. Dobro znam šta želim i hoću i uporna sam da svoje ciljeve ostvarim. Moja poruka bi svima bila da se uvijek trude da postanu što bolja verzija sebe”, poručila je Teodora.

( Svetlana Mandić )