Hrvatska: Velika zarada u turizmu ruši tržište rada
Zbog dobre zarade od turizma, zapošljavanje u drugim sektorima, a posebno u javnoj upravi, nije atraktivno. To bi za turistički intenzivne regione mogao da postane ozbiljan problem. Na primjer u Hrvatskoj
"Neatraktivnost zapošljavanja u javnoj upravi jednim dijelom je posljedica vrlo visoke zarade koja se ostvaruje iznajmljivanjem u privatnom smještaju. A visoka zarada vuče sa sobom više slobodnog vremena i potrebu za komocijom, putovanjima i slično. To sa stalnim zaposlenjem jednostavno ne ide“, kaže Marko Paliaga, gradonačelnik Rovinja.
„Postaćemo nacija konobara i sobarica“ – prognoza je koja je unazad samo nekoliko godina zlokobno odjekivala Hrvatskom. Ona je rezultat činjenice da je turizam definitivno postao najpropulzivnija hrvatska privredna grana. Ipak, vrlo brzo se pokazalo da je to bila prilično promašena procjena, i to iz jednostavnog razloga: u konobare i sobarice neće niko. Tačnije, niko od lokalnog stanovništva.
Ta radna mjesta, kao i mnoga druga u ugostiteljstvu, uslužnim djelatnostima, građevini, od ove godine masovno popunjava radna snaga iz Nepala, Filipina i iz drugih dalekih zemalja, jer su izvori radne snage iz susjednih regiona koji nisu u toj mjeri turistički, kao i iz obližnjih zemalja, prije svega Bosne i Hercegovine i Srbije, već polako presušili.
Zašto nema većeg interesovanja domaćeg stanovništva za radna mjesta u turizmu, iako plate više nisu onako male kao prošlih godina? Postoje tri razloga. Prvi je rezultat višedecenijskog pada nataliteta u Hrvatskoj, pa je samim tim i mlade radne snage sve manje. Drugi je odlazak u zemlje u Evropske unije u čijem je članstvu Hrvatska već deset godina i gdje su za ista radna mjesta plate osjetno veće. Treći razlog tiče se jedne određene kategorije stanovništva kojoj se takva radna mjesta naprosto ne isplate. Oni, naime, već žive od turizma. I to sasvim pristojno.
Od radnika u brodogradilištu, do iznajmljivača apartmana
Zoran Đorđević iz Pule bio je radnik u sada već propalom brodograđevnom gigantu „Uljaniku“. Tampo je radio od 1983. do 1995. godine, kada daje otkaz u brodogradilištu. Njegovi roditelji su se i prije toga bavili turizmom, a on od te godine isključivo živi od iznajmljivanja apartmana u svojoj porodičnoj kući koju je naslijedio. I on i njegova četvoročlana porodica.
Računica je bila i više nego jednostavna. S jedne strane, osmosatni fizički rad u prljavom radnom odjelu za malu platu i uz gunđanje šefa, a sa druge, iznajmljivanje 120 kvadrata gornjeg dijela porodične kuće sa bazenom za solidan novac i više slobodnog vremena za sebe i porodicu.
„Dok sam devedesetih radio u Uljaniku imao sam platu oko sto tadašnjih njemačkih maraka mesečno. Moji roditelji bi za mjesec dana zaradili hiljadu i po maraka“, navodi Đorđević.
Za razliku od devedesetih godina prošlog vijeka, turistička sezona se produžila, pa Đorđevići sada imaju goste od prvog aprila, pa sve do sredine oktobra. „Mogli bi da iznajmljujemo i duže, ali ovo nam je sasvim dovoljno“, navodi Zoran Đorđević, alijas Đole Macola, kako mu glasi umjetničko ime koji je u lokalnim okvirima poznat kao bubnjar u više rok-bendova. On je sa svojom suprugom organizovao i nekoliko humanitarnih akcija u svom rodnom gradu.
"Zahvatila nas je holandska bolest"
Međutim, trend nezainteresovanosti za zapošljavanjem zbog bavljenja turizmom, nije prisutan samo kod običnih radnika, već i kod visokoobrazovanih. To već duže vrijeme osjećaju u javnim upravama, recimo u Rovinju.
"Neki dan je dvoje ljudi dalo otkaz u javnoj upravi. Za radna mjesta pravnika mislim da smo šest puta raspisivali konkurse. Niko se nije javio“, kaže gradonačelnik Marko Paliaga. „Ta neatraktivnost zapošljavanja u javnoj upravi jednim dijelom je posljedica vrlo visoke zarade koja se ostvaruje iznajmljivanjem u privatnom smještaju. A visoka zarada vuče sa sobom više slobodnog vremena i potrebu za komocijom, putovanjima i slično. To sa stalnim zaposlenjem jednostavno ne ide“, dodaje Paliaga.
U Rovinju, gradu s oko 13.000 stanovnika, više od 12.000 stambenih jedinica se iznajmljuje turistima. Gradonačelnik ujedno upozorava na jedan specifičan fenomen u Hrvatskoj: slabo ili nikakvo oporezivanje kuća za odmor.
„Plaćaju se određeni paušali. Nemam ništa protiv toga, jer to pomaže kućnom budžetu s nekoliko hiljada eura godišnje, ali mi s druge strane u Rovinju imamo ljude koji iznajmljuju po pet, šest, pa i deset stanova, i za to plaćaju veoma mali porez“, ističe rovinjski gradonačelnik Paliaga.
On taj trend poredi sa holandskom bolešću. Riječ je ekonomskom fenomenu koji se svojevremeno pojavio u toj zemlji, a prema kojem brzi razvoj jedne privredne grane izaziva pad u drugim sektorima. Tako je zbog naglog razvoja preduzetništva i trgovine u Amsterdamu, gdje je velik broj ljudi posjedovao poslovni prostor, došlo do naglog rasta cijena iznajmljivanja tih prostora. Posljedica toga bio je pad interesovanja za zapošljavanjem na tržištu rada.
Prema Paliaginim riječima, grad Rovinj će preduzeti mjere da se ograniči dalja izgradnja. Jedna od mogućih mjera u budućnosti jeste i smanjenje turističkih kapaciteta.
„Vidjećemo što će o tome da kaže novi Zakon o turizmu, koji bi trebalo da omogući da se limitiraju kapaciteti u pojedinim zonama. Siguran sam da ćemo mi u Rovinju to znati da iskoristimo“, poručuje gradonačelnik.
„Nije samo turizam kriv“
Sociolog Krešimir Krolo, vanredni profesor na Katedri za sociologiju Univerziteta u Zadru, smatra da je problem nedostatka kadrova u javnoj administraciji u turističkim regionima mnogo širi, odnosno da uzrok tome nije samo rentijerska ekonomija koja uništava radnu etiku.
"Problem je negativna selekcija prilikom zapošljavanja koja se decenijama sprovodila, jer su mnogi dobijali radna mjesta preko političkih i rodbinskih veza. Takođe, crtati prostorne planove ili se baviti komunalnim problemima – to je odgovoran posao, a podleže brojnim pritiscima političara, investitora, lokalnih šerifa, pa i javnosti“, obrazlaže Krolo, dodajući da za nekoga ko želi da radi u svojoj struci i za javno dobro, takva atmosfera nije podsticajna.
„Sada na sreću javna uprava više nije mjesto uhljebljivanja, ali se stvorio novi problem. Ta radna mjesta više nisu lukrativna, jer se sada i najgori posao u Irskoj više isplati. Problem je kulminirao i, ako se nešto u dogledno vrijeme ne promijeni, stanje će biti sve gore. Gradske uprave će sve slabije da funkcionišu, a isto će biti i u drugim sektorima, poput kulture i obrazovanja“, ističe Krolo.
On upozorava na još jednu negativnu posljedicu turizma koja snažno utiče na tržište rada i odlazak stručne radne snage van zemlje. To je rast cijena nekretnina. „Kupiti stan u tim regionima postala je nemoguća misija“, zaključuje sociolog Krešimir Krolo.
( Deutsche Welle )