„General Armagedon“ je smijenjen: Surovikinova bliskost s Prigožinom bila je njegova propast

Kada je Sergej Surovikin u oktobru 2022. imenovan za glavnokomandujućeg ruskih jedinica u Ukrajini, njegova reputacija je bila u prvom planu. Tog 57-godišnjaka na društvenim mrežama često su zvali „general Armagedon“. U ratu u Siriji vodio je ruske oružane snage 2017. i ponovo 2019. godine.

Imenovanje Surovikina za glavnokomandujućeg ruske vojske koje je izvršila invaziju na Ukrajinu toplo su pozdravili svi oni u Rusiji koji su željeli oštrije akcije nakon neuspjeha u istočnoj Ukrajini – pre svih čečenski vladar Ramzan Kadirov.

Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu u februaru prošle godine, Surovikin je komandovao južnom grupom ruskih trupa. Njegovo imenovanje za glavnokomandujućeg kompletne vojske uklopilo se u strategiju eskalacije ruskog predsjednika Vladimira Putina, ocijenila je tada za DW Margarete Klajn, ekspertkinja za rusku bezbjednosnu i vojnu politiku u njemačkoj Fondaciji nauka i politika. Prema njenim riječima, namjera je bila da se psihološki djeluje na Ukrajinu: trebalo je da bude demoralisana i zaplašena.

Bezobzirna misija

Pod Surovikinovim rukovodstvom, ruski agresori postajali su sve beskrupulozniji u napadima na civilne ciljeve u Ukrajini. Međutim, vojni uspjesi i dalje su izostajali. U jesen 2022. on je organizovao povlačenje ruskih napadača iz južnog ukrajinskog grada Hersona. Na taj način, Surovikin je izbjegao još veći vojni poraz.

Najkasnije do zime ruskim generalima postalo je jasno: vojnog uspjeha u Ukrajini neće biti. Naprotiv: ukrajinski branioci su uspjeli – a uspijevaju sve do danas – da izvodu kontranapade na brojnim linijama fronta. Frustracija zbog toga na ruskoj strani je rasla i pod Surovikinom. O brzoj pobjedi nad Ukrajinom, kakvu je predsjednik Putin očekivao, nije moglo ni da se razmišlja.

Razočaranje je najjasnije izrazio šef Vagnera Jevgenij Prigožin – što ga je učinilo popularnim među mnogim Rusima i ruskim oficirima. Prigožin je za izostanak vojnih uspjeha okrivio ruskog ministra odbrane Sergeja Šojgua i načelnika generalštaba Valerija Gerasimova. Kada ni to nije pomoglo, Prigožin se u junu sa svojom plaćeničkom trupom odvažio na ustanak. Krenuo je prema Moskvi, ali je na kraju odustao. Zauzvrat mu je navodno dozvoljeno da se sa svojim plaćenicima nesmetano smjesti u Bjelorusiji. A sada je, po svemu sudeći, i samom Prigožinu došao kraj.

Mlako distanciranje

Prema navodima ruskih vojnih blogera, Sergej Surovikin navodno je znao za Prigožinove planove. U početku je, poput mnogih ruskih generala, ćutao o ustanku šefa plaćenika. Potom je javno osudio ustanak. Ipak, distanciranje je očigledno došlo prekasno i bilo je vrlo mlako. Mnogi analitičari u Moskvi su sigurni: Surovikinova bliskost s Prigožinom bila je njegova propast.

Nakon okončanja Prigožinovog ustanka, Surovikin je uhapšen i saslušavan. Dugo ga nije bilo u javnosti. Čak ni njegova porodica, kako se saznaje, nije imala kontakt s njim. Prema izvještajima medija, on je sada navodno smijenjen s dužnosti, ali ostaje na raspolaganju Ministarstvu odbrane.

Porijeklom iz Novosibirska, Sergej Surovikin je pohađao višu vojnu školu u Omsku 1987. i borio se u avganistanskom ratu. Godine 1991. bio je uključen u neuspjeli puč protiv predsjednika Mihaila Gorbačova. Kao komandant je tada izdao naredbu svojim vojnicima da tenkovima pregaze tri demonstranta koji su podigli ulične barikade. To ga je odvelo iza rešetaka na šest mjeseci. Odgovornost za to je odbacio. Državnom tužilaštvu je rekao da je samo izvršavao naređenja.

Optužbe za ratne zločine

Organizacije za ljudska prava optužuju Surovikina za brojne ratne zločine u Siriji i terorisanje civilnog stanovništva. Prema navodima „Hjuman rajts voča“, on je naredio bombardovanje bolnice u pokrajini Idlib, uprkos tome što se znalo da tamo ima mnogo djece. Navodno je u najmanju ruku odobrio, ako ne i naredio, napade hemijskim oružjem na civile u Siriji. Takođe se smatra odgovornim za bombardovanje grada Alepa, koji su ruske zračne snage pretvorile u ruševine 2016. godine. Putin mu je 2017. za vojnu službu u Siriji dodijelio orden „Heroja Rusije“.

Gdje god je ruska vojska prolivala krv civila tokom proteklih nekoliko decenija, Surovikin je gotovo uvijek bio uključen. Između ostalog, bio je angažovan i u Drugom čečenskom ratu 2004. i 2005, a u oktobru 2017. postao je glavnokomandujući ruskog vazduhoplovstva.

Da li se on lično obogatio? „Nemamo dokaza za to“, kaže Margarete Klajn. No, poznato je, dodaje, da je korupcija u ruskoj vojsci endemska.

( Deutsche Welle )