Više mu ni sudovi ne pomažu da vrati novac koji je pozajmio

Podgoričanin Vukašin Ajković godinama pokušava sudskim putem da naplati više od 28.000 eura duga od komšije Milutina Šuškavčevića.

Sudovi mu, međutim, za sada u tome nijesu pomogli, jer je crnogorsko pravosuđe nakon dvije presude u njegovu korist, odjednom promijenilo stav, sa obrazloženjem da je dug zastario.

"Davno je meni rečeno da sa našim sudovima jedino novcem i vezama možeš postići nešto”, kazao je Ajković za “Vijesti”.

Uprkos tome, kaže da je odlučio da pokuša da pravdu potraži i pred Ustavnim sudom.

Ajković je Šuškavčeviću prije 21 godinu pozajmio tadašnjih 75.000 maraka, nakon par godina Šuškavčević je vratio 20.000 maraka, da bi mu od tada stalno obećavao da će mu vratiti i preostali dug.

Kako se to nije desilo do 2011. godine, a Šuškavčević čak i predložio Ajkoviću da ga tuži, on je tada podnio tužbu podgoričkom Osnovnom sudu.

Šuškavčević nije sporio da Ajkoviću duguje novac, ali je u postupku isticao da je njegov dug prema Ajkoviću zastario, jer je prošlo više od deset godina od date pozajmice do podnošenja tužbe.

Nakon dvije prvostepene presude kojima je utvrđeno da Šuškavčević duguje Ajkoviću traženi novac, po nalogu Višeg suda, u trećoj presudi se zaključuje da je dug zastario.

Takvu presudu potom potvrđuju i Viši i Vrhovni sud.

U presudama koje su bile u Ajkovićevu korist navodi se da je sud utvrdio da su se njih dvojica više puta sastajali i razgovarali o vraćanju duga, da Šuškavčević nije sporio da duguje novac, tražeći da mu Ajković da još vremena da ga vrati, na šta je tužilac pristajao.

Sud je utvrdio i da su se njih dvojica sastajali i nakon 2001. godine u prisustvu saslušanih svjedoka, kada je Šuškavčević takođe priznao da duguje novac, čime je prekinuta zastarjelost duga.

“Imajući u vidu da je priznanje duga učinjeno na sastanku koji se održan tokom 2003. ili 2004, te da je tužba podnijeta 18. januara 2011. godine, proističe da od priznanja do podnošenja tužbe nije protekao rok od 10 godina”, navedeno je u presudi.

Viši sud dva puta ukida takvu presudu, nakon čega Osnovni sud mijenja stav i u trećoj presudi zaključuje da je dug ipak zastario.

Sada se zaključuje da se saslušanim svjedocima ne može vjerovati, jer su “usmjereni na postizanje uspjeha na tužilačkoj strani”.

Takođe se zaključuje da se to što je Ajković pozvao Šuškavčevića da mu vrati pozajmljeni novac, nakon čega mu je ovaj rekao da ne brine i da će mu vratiti - ne može smatrati priznanjem duga.

“Iskazi svjedoka da je tuženi u prisustvu brata tužioca, te oca i brata tuženog priznao dug 2003. ili 200., nije se moglo sa sigurnošću utvrditi”, zaključuje sud.

Sudovi se pozivaju na Zakon o obligacionim odnosima u kojem piše da se zastarijevanje prekida kada dužnik prizna dug, a da to može biti pisanom ili usmenom izjavom, kao i davanjem otplate, kamate ili obezbjeđenja.

“U postupku je utvrđeno da su 2003. ili 2004. tužilac i tuženi više puta razgovarali o vraćanju duga u prisustvu prijatelja i rođaka, a koji razgovori se ne mogu podvesti pod citiranu odredbu člana 387 st. 2 ZOO, jer nije došlo do priznanja duga od strane tuženog”, zaključuje i Vrhovni sud.

Da pravo i pravda nijesu na istoj strani, kaže Ajković, uvjerio se odavno, ali tvrdi da neće odustati:

“Jer sam prevaren na najgrublji mogući način, vjerujući da pomažem svom dugogodišnjem prijatelju i komšiji”.

Šuškačević u sudskom procesu tvrdio da je Ajković kamataš...

Šuškavčević je u postupku tvrdio da sa Ajkovićem nije prijatelj, već da mu je poznato da je davao novac na kamatu, te da ga je sam Ajković molio da mu da novac na zajam.

On je istakao da je prihvatio ponudu Ajkovića, da ne spori da mu duguje 28.121 euro, ali da je taj dug zastario, jer je prošlo više od deset godina od kada mu je pozajmio novac.

Šuškačević je, međutim, tvrdio da nije tačno da se sastajao sa njim nakon 2000. godine, niti mu govorio da će mu vratiti pare.

Sud je na kraju odlučio da "pokloni punu vjeru" iskazu Šuškavčevića.

( Maja Boričić )