FOTO Bedem fest: Kad rok i sevdah oboje nikšićku tvrđavu

"Neukusu treba reći ne, bilo kada ili bilo gdje“, poručili su članovi dječjeg hora „Zahumlje“ na otvaranju 14. Bedem festa i onda pokazali kako to njihovo „ne“ izgleda.

Ređali su se se hitovi Bjesova, Vampira, Pilota, Atomskog skloništa, Yu grupe, Majkla Džeksona...ali i aplauzi i ovacije publike, pa je uslijedio i zasluženi bis.

„Refren kultne pjesme 'Discipline kičme' ubacili smo u jednu sasvim drugu pjesmu kako bi poslali poruku u nadi da će ona stići do svijesti ljudi, da se bavimo lijepom muzikom, da slušamo dobru i kvalitetnu muziku, dobre tekstove, da pobjegnemo malo od pjesama koje nemaju ni smisao, ni melodiju, ni ritam, ni ništa što je vrijedno. Mislim da je to najbitnija poruka koju smo poslali“, kazala je nakon nastupa Milena Popović, koja je, zajedno sa Gordanom Milatović, umjetnička direktorica hora i neko ko je zaslužan što mali/veliki pjevači već drugi na Bedem festu pokazuju da za ljubav, ali i muziku, treba imati dušu. A u tome im pomažu sjajni muzičari – Nemanja Popović, Veljko Vučurović i Miloš Knežević.

„U jednom trenutku smo poželjeli da se bavimo malo 'tvrđom' muzikom. Onda su djeca sjajno na to odreagovala. Zapravo, odreagovala su tako da nijesu željeli više ništa drugo da pjevaju. Oni su se saživjeli sa muzikom kao da je u potpunosti pisana za njih. Posebno mi je zadovoljstvo što na taj način mogu da ih estetski vaspitam, da se upoznaju sa električnom i bas gitarom, sa bubnjem, sa rok muzikom koja se nažalost sve manje i manje sluša. I dalje ćemo se truditi da proširujemo repertoar, probijamo granice onoga što djeca mogu da pruže, a oni zaista mogu sve, samo im treba dati smjernicu i pružiti šansu, a njihova iskrena duša nam u ovom ludom svijetu i vremenu može pružiti nešto lijepo“, kazala je Popović, koja je i dirigentica hora koji je na najljepši način bio uvertira sa ono što slijedi.

„Mostar Sevdah Reunion“, pioniri sevdaha 21. vijeka, koji kombinuju izvorne sevdalinke sa džezom, bluzom, kao i soul i etno muzičkim elementima, pokazali su kako to izgleda kada je muzika satkana od emocija. „Čudna jada od Mostara grada", "Moj dilbere", "Mene majka jednu ima", „Suljagina Fata“...sevdalinka za sevdalinkom, emocija za emocijom. Muzičari nijesu „štedjeli“ instrumente, Antonija Batinić glas, a svi zajedno – emociju. Publika je uzvratila istom mjerom.

„Iako nijesmo puno daleko, čak smo i slični mentalitetom, prvi put smo u Nikšiću i drago nam je da publici možemo priuštiti malo sevdaha. Zahvaljujući tom našem 'koketiranju' sa različitim žanrovima, uspjeli smo da sevdah približimo publici, kako domaćoj, tako i širom regije i svijeta. Jako je zanimljivo, jer imate slobodu, a opet na svoj način ne dirate onu suštinu i bit sevdalinke. Rekla bih da je to uspješan recept. Uživamo i mi i publika“, kazala je Antonija.

Uspjeli su oni sevdah da približe publici i izuzetnim glasom i muzikom, a istina – uživaju svi.

„Ono što mi radimo, radimo iskreno i od srca i ljudi to uvijek prepoznaju. Možda je to magija sevdaha jer se ne trebate truditi previše, nego samo iznijeti to kako osjećate iz dubine duše. Ne volim definisati sevdah i sevdalinku, jer mislim da je to nešto što se prenosi sa koljena na koljeno i predstavlja našu bogatu tradiciju. Svi mi pronalazimo svoj vlastiti sevdah i na različite načine ga doživljavamo. U tome je i čar i to je ono što mi radimo. Nijesmo matematički striktni, nego dišemo zajedno na bini i donosimo nešto novo publici, ali i sebi. Međusobno znamo jedni druge iznenaditi. Imali smo dosta puta priliku da nastupamo vani, pred publikom koja nije našeg govornog područja. Ono što njih donese u isti osjećaj koji imamo i prenosimo, su emocije. To je ono što dotiče svakog čovjeka i na šta ne možete ostati ravnodušni. Jednostavno, to je nešto što ne možete kontrolisati, što se dogodi unutar vas i izađe“, kazala je Antonija koja publiku nije osvojila samo moćnim glasom, već i vedrim osmijehom.

Priznaje da joj je teško da se odluči za jednu sevdalinko, ali i da voli pjesme velike umjetnice Ksenije Cicvarić, posebno „Oj vesela veselice“, koja kao da je pisana za nju, i „Polegli su, dolegli su, dva bijela goluba“.

Ovo ljeto je za „Mostar sevdah“ bilo izuzetno radno – obišli su region, a sada laganijim tempom nastavljaju. Čekaju ih etno festivali u Finskoj, Puli i Zagrebu, kao i novi album koji će biti simbioza njihovog dosadašnjeg rada, jer grupa naredne godine slavi četvrt vijeka uspješnog postojanja.

A kako je to biti skoro duplo duže na sceni i uspješno trajati pokazao je zagrebački rok sastav „Drugi način“ koji je zatvorio prvo veče Bedem festa. Bend koji je osnovan 1974. godine, nakon sedam godina ponovo je nastupio na Bedem festu. Promijenjena je lokacija, sa gornje tvrđave „spustili“ su se u donji grad, ali ne i način pjevanja i dobrih vibracija.

„To je jedini način na koji mi znamo da pjevamo. Ne umanjujemo nijedan ostali način, ali mi i da hoćemo ne ne znamo drugačije. Možda smo malo drugačiji, zbog zvuka flaute, tog visokog pjevanja, ali to je naš stil već godinama“, kazao je Branko Požgajec, nakon koncerta.

Neke su pjesme zaista nadživjele vrijeme, a takve su “Piši mi” i “Prođe ovaj dan”.

„Mi to nismo radili s kalkulacijom, nego se jednostavno to desilo. Ljudi ne znaju uopšte ko smo mi, ali te pjesme znaju. Zvuči lijepo kada ljudi znaju pjesme, ali ne i vas, tim više ako ste vrsta čovjeka kao ja koji voli biti što više anoniman. Kada sam na bini tada radim to što jesam, ali van bine ne želim biti pjevač, rok zvijezda, već običan, ko drugi ljudi. Volim privatnost“, iskren je Požgajec.

Tokom koncerta je publici priznao da bi mogao da živi u gradu pod Trebjesom, a nakon koncerta novinarima objasnio i zbog čega.

„Obožavam grad koji mogu preći s kraja na kraj. Rođen sam na asfaltu, ali ga ne volim. Volim to zelenilo i gdje svaka ulica ima drvored. Taj kontakt sa prirodom mi sve više nedostaje što sam stariji. Velikih zgrada i nebodera sam se nagledao i to mi više treba. Sada tražim prirodu. Onako kako u Nikšiću spavam, rijetko gdje mogu“, kazao je frontmen benda koji je prvi studijski album objavio godinu nakon osnivanja.

Zahvalio se Petru Šundiću, organizatoru festivala, što mu je ponovo pružio priliku da nastupa na Bedem festu, pohvalio njegov entuzijazam i njemu u čast otpjevao pjesmu „Stari grad“.

„Sa publikom imamo neku 'tajnu vezu'. Na licima vidim kako oni neke pjesme koje ne znaju 'otkrivaju', a nama su i šta želimo njima reći jako bitni. A bitno nam je i da publiku lagano uvodimo u koncert. Uvijek počnemo sa liričnim, sentimentalnim pjesmama, a one naglasnije ostavimo za kraj. To je kao pucanje penala u fudbalu. Mora imati neko finale“, uz osmijeh je poručio Požgajec.

„Drugi način“ je za nikšićko finale ostavio pjesmu „Carstvo samoće“ uz poruku publici da nikada ne dozvole da u njihovim životima i u gradu vlada carstvo samoće.

Večeras će u podnožju tvrđave nastupiti nikšićki bend Vizant, Zdenka Kovačiček, Dado Topić, dok će Bedem fest čiji je ovogodišnji slogan „Ne može se sakriti grad kad na gori stoji”, zatvoriti bend Monah, pobjednici partnerskog Bunt rok festivala.

( Svetlana Mandić )