Jedinstvo je veće, ali Putin i dalje mora da čuva leđa

Jevgenij Prigožin poginuo je istog dana kada se saznalo da je general Sergej Surovikin razriješen komande nad ruskom vojnom avijacijom, što znači da su dvojica najefikasnijih vođa u prvoj fazi rata u Ukrajini sada van igre. Njihovo uklanjanje je nekako pobjeda stare garde u Kremlju.

Grupa Vagner, koju je predvodio Prigožin, vodila je osvajanje Bahmuta, jedinog teritorijalnog dobitka Rusije ove godine, a njegov saveznik Surovikin, za vrijeme svog kratkog perioda ukupne komande u Ukrajini, počeo je graditi odbrambena utvrđenja koje se sada smatraju ključnim za položaj napadača.

Međutim, način invazije se promijenio od pada Bahmuta i Prigožinovog kratkog i neuspješnog ustanka krajem juna. Vagnerova laka pješadijska sila od 15.000 vojnika odsutna je sa ratišta od kraja maja, i nakon ustanka je efikasno raspuštena.

Surovikin, već razriješen ukupne komande, van je dešavanja i možda je u zatvoru od juna, imajući u vidu njegovu blisku vezu s Prigožinom i njegovu prisutnost u Rostovu, odakle je kratkotrajni marš Vagnera prema Moskvi počeo.

Drugim riječima, vojni komandni lanac Rusije u Ukrajini je već ranije konsolidovan oko iskusnog ministra odbrane Sergeja Šojgua i načelnika Generalštaba Valerija Gerasimova, nekoliko mjeseci unazad. I bila bi greška otpisati ih.

Dok ukrajinska protivofanziva i dalje postiže spor napredak na južnom frontu kod Zaporožja, čak i istoku oko Bahmuta, Rusi pokazuju da nisu samo u defanzivnom modu.

Početkom avgusta ruske snage su pokrenule još jednu ofanzivu vođenu artiljerijom usmjerenu prema Kupjansku, na sjevernom dijelu istočnog fronta, i odatle prema jugu prema Lajmanu. Teritorijalni dobitak je bio skroman, nekoliko kilometara sredinom mjeseca, ali Ukrajina je bila primorana da ojača svoje linije.

Rusija je takođe poboljšala svoju vojnu efikasnost kako je rat odmicao, uglavnom s defanzivne strane. Na primjer, gusto polaganje mina, koje je usporilo napredak Ukrajine, i njene snage za elektronsko ratovanje protiv dronova primorale su vojsku Kijeva sa ograničenim budžetom da konstantno inovira.

Da li se moskovska ofanziva poboljšala je manje jasno, ali sektor oko Kupjanska ima prednost što je blizu Rusije i može biti lakše snabdevan nego na jugu ili Krimu, gdje logistički ciljevi bivaju pogođeni britanskim i francuskim Storm Shadow raketama.

Uklanjanje Prigožina takođe pomaže, barem trenutno, da se ojača jedinstvo u Moskvi, što je ključno za ratne napore Rusije. Orisja Lucevič, zamjenica direktora think-tanka Chatham House, rekla je: “Kako će ovaj rat završiti? Ono što se događa unutar Rusije je podjednako važno, kao i ono što se događa na ratištu”.

Prigožinov neuspjeli ustanak u junu bio je jedini trenutak u proteklih 18 mjeseci kada su Ukrajinci pomislili da bi invazija njihove zemlje mogla biti zaustavljena. Vođa Vagnera bio je jedina značajna ruska politička figura sa profilom nezavisnim od Kremlja i na trenutak je izgledalo kao da bi mogao marširati ka Moskvi.

Prigožin nije uhapšen nakon toga. Umjesto toga, kao dio dogovora postignutog s predsjednikom Vladimirom Putinom, izgledalo je da bi mogao otići u egzil u Belorusiju ili bar izbjeći javnost. Ali njegovo pojavljivanje na Afričkom samitu u Kremlju i video koji je objavljen ove sedmice, na kojem ratni vođa izgleda kao da je u Sahelu i traži regrute, pokazali su da je vjerovao da može i dalje biti igrač.

Dozvoliti mu da obnovi svoju poziciju uvijek bi bila prijetnja. Prigožin je, naposlijetku, bio čovjek koji je tokom pobune kritikovao rat u Ukrajini kao započet od strane “klana oligarha” i odbacio ideju da je Kijev napao Rusiju.

Malobrojni očekuju da će operacija Vagner ostati u Evropi. Prema izvještajima Nacionalnog centra za otpor Ukrajine, ostaci u Bjelorusiji navodno se spremaju da se vrate u Rusiju, iako bezbjednosne snage Minska pokušavaju da ih zaustave. Njihova prisutnost je imala vrijednost smetnje, prisiljavajući Poljsku i Litvaniju da pojačaju svoju granicu, ali nije postojala stvarna mogućnost napada na članicu NATO-a.

Problem za Moskvu je što, iako je moguće eliminisati Prigožina i njegove saveznike, i rasformirati njegovu paravojnu grupu, biće teže iskorijeniti ono što je učinilo Vagner popularnim u djelovima ruskog društva. Distancirana elita je snažan kontrast Prigožinovom direktnom stilu na društvenim mrežama.

Lucevič tvrdi da će pro-Vagner sentiment, i populističke kritike rata u Ukrajini, sada vjerovatno otići ispod površine. “Putin će morati da pazi na svoja leđa zbog izdajnika unutar vojske, i to odvraća pažnju s rata”, rekla je ona.

Prevod: S.K.

( Gardijan )