Šest decenija od sna Martina Lutera Kinga

"Imam san da četvoro moje djece jednoga dana žive u zemlji koja ih neće vrijednovati prema boji kože već prema njihovom karakteru. Danas imam san...“

Te riječi je Martin Luter King izgovorio sa stepenica Linkolnovog memorijala u Vašingtonu prije tačno šest decenija (28. avgust 1963).

Taj govor je dio školskih programa i nastave, tema koja se obrađuje na univerzitetima i u dokumentarnim filmovima. Martina Lutera Kinga citirao je i bivši američki predsjednik Barak Obama – a opjevan je i u brojnim pjesmama tokom proteklih decenija. „Imam san“ bio je govor sa eksplozivnom snagom.

Nisu samo riječi i sadržaj govora uticali na ljude, kaže aktivista za građanska prava Džon Luis, koji se istog dana takođe obratio publici u Vašingtonu. U intervjuu za televizijsku mrežu PBS današnji kongresmen ističe da je ljude impresionirala posebna harizma kojom je zračio Martin Luter King.

"Doktor King je imao moć i sposobnost da te stepenice ispred Linkolnovog memorijala pretvori u monumentalno mjesto, koje će se pamtiti zauvijek. Svojim riječima je prosvijetlio, inspirisao i informisao ne samo ljude koji su slušali taj govor, već i narod cijele Amerike – kako tadašnje, tako i naredne generacije“, kaže Luis.

Retorička strategija

Čovjek koji je otjelotvorio pokret za građanska prava crnaca u Sjedinjenim Državama bio je briljantan govornik i vješto je riječima uticao na publiku.

Kao profesionalni propovjednik, u govore je utkao aluzije na hrišćansku vjeru ili citate iz. „Imam san da se jednog dana doline uzvisiti, a sva brda i planine spustiti. Da će se neravnine izravnati, a krivudava ispraviti...“

Spajao je biblijske citate s riječima iz patriotskih američkih himni kao što je „Amerika“ u kojoj se kaže: „Pjevam o tebi, slatka zemljo slobode...“ King je stvorio svoj jezički izražaj i stil.

Iako je taj govor Martina Lutera Kinga najpoznatiji, on je koristio retoričku strategiju i prije i poslije. Nakon hapšenja u Alabami zbog građanske neposlušnosti, napisao je „Pismo iz zatvora u Birmingemu“ 16. aprila 1963. godine.

U pismu se kaže: „Kao što su proroci napustili svoja sela u osmom vijeku prije nove ere i prenijeli riječ Božiju daleko izvan granica svog rodnog mjesta, i kao što je apostol Pavle napustio svoje selo Tars i prenio jevanđelje Isusa Hrista u najudaljeniji kutak grčko-rimskog carstva, pozvan sam da na svijetu riječ slobode pozivam i izvan mog rodnog grada. Slično kao što se Pavle odazvao na poziv u pomoć iz Makedonije, ja moram stalno biti spreman da odgovorim.“

Čitalac ne mora da poznaje biblijske priče da bi shvatio značenje. Pisanje pisama kao oblik komunikacije takođe se praktikovalo stoljećima unazad - na primjer u 13 poslanica apostola Pavla u Bibliji.

"Izazov – i podsticaj za sve nas"

Neposredno nakon govora ispred Linkolnovog memorijala, aktivista za građanska prava Martin Luter King je potpao pod prismotru američke federalne policije FBI, koja je u njegovoj retorici prepoznala društveni dinamit.

Danas je Kingovo govorništvo tema seminara na univerzitetima. Bile su to prave reči za pravu publiku u pravo vreme. Njegovi govori i poruke su takođe bezvremenski dokument.

Dival Patrik, prvi guverner crne boje kože u američkoj državi Masačusets i drugi guverner crne boje kože u istoriji SAD, kaže: „Govor je, za svoje vrijeme, bio proročanski, kao i mnogi drugi Kingovi govori. Oni su bezvremenski i poetični i kao takvi izazov i podsticaj za sve nas.“

Od početka godine, šest metara visoka bronzana statua u Bostonu sjeća na Martina Lutera Kinga – u gradu u kojem je svojevremeno doktorirao teologiju i upoznao suprugu.

"Memorijal zagrljaja“ je najveći spomenik građanskim pravima u SAD. Dizajniran je na osnovu istorijske fotografije iz 1964. godine, kada je King dobio vijest da je dobitnik Nobelove nagrade za mir i kada je pao u zagrljaj svoje supruge.

Na otkrivanju spomenika, okupljeni su uzvikivali: „Black joy! Black love in the oldest park of the country!“

( Deutsche Welle )