Budućnost i Sutjeska za titulu?
Od 22 pehara koja su do sada uručena osvjačima prvenstva i Kupa, Budućnost i Sutjeska zajedno su osvojili svega sedam, što je tek nešto više od 30 odsto.
Još je rano za prognoze, prošlo je tek pet kola, ali početak ove sezone Telekom 1. CFL nagovještava da bi trka za titulu mogla da se vodi udvoje, i to između dva najveća crnogorska kluba – Budućnosti i Sutjeske.
Nakon 450 minuta „ljetnje“ igre na crnogorskim prvoligaškim terenima Nikšićani su prvi sa 13 bodova, Podgoričani drugi sa 12. Ostali već kasne, ne drastično, ali opet dovoljno za samo pet odigranih kola. Zeta je u pet utakmica osvojila osam, a Mladost i Rudar po šest bodova.
Upravo su ovih pet timova, možda ne baš tim redom, po najavama i prognozama uoči početka sezone važili za najveće pretednete na trofeje i visok plasman.
Novija istorija crnogorskog prvoligaškog fudbala, a ona je počela da teče avgusta 2006. godine, svjedoči da su se Budućnost i Sutjeska - po stažu u nekadašnjoj Yu-ligi dva definitivno najznačajnija domaća kluba - samo jednom u protekloj deceniji međusobno „tukla“ za titulu, bez konkurencije nekog trećeg tima.
Nije ni to bila klasična borba udvoje – Sutjeska je u sezoni 2012/13 osvojila prvu titulu, Budućnost je koliko-toliko pratila, a na kraju je završila sa pet bodova manje, a ispred Čelika, koji je takođe pucao na visoko.
Kada je Budućnost osvojila prvu od tri titule, 2008. godine, trkala se sa Zetom i Mogrenom; druga titula Podgoričana, 2012, osvojena je samo u konkurenciji Rudara, a treća, prošle sezone, u sprintu sa još tri tima, ekipama Mladosti, Zete i tek onda Sutjeske, koja je završila četvrta.
Svoju drugu i za sada posljednju titulu, s druge strane, Sutjeska je 2014. godine osvojila trkajući se sa Lovćenom.
Komentarišući šanse svog tima da ove sezone osvoji titulu, trener Mladosti Dejan Vukićević nedavno je izjavio:
"Niko u Crnoj Gori ne može da bude favorit pored Budućnosti i Sutjeske, to ću reći svaki put. Timovi poput Mladosti, Rudara, Zete i Mogrena su samo pokazali da mogu da im pomrse račune".
No, je li baš tako?
Od 11 šampionskih pehara koja su podijeljena otkada se igra prvoligaški fudbal u samostalnoj Crnoj Gori, Budućnost i Sutjeska zajedno su osvojili pet, što je manje od 50 odsto.
Još drastičnije, od 22 pehara koja su do sada uručena osvjačima prvenstva i Kupa, Budućnost i Sutjeska zajedno su osvojili svega sedam, što je tek nešto više od 30 odsto.
Budućnost je osvojila tri titule, Sutjeska dvije, a dva tima u vitrinama imaju (samo) po jedan pehar pobjednika Kupa samostalne Crne Gore.
Ove brojke pokazuju da Budućnost i Sutjeska na crnogorskoj klupskoj sceni nisu ono što su Zvezda i Partizan u Srbiji, jedini i vječiti pretedenti na trofeje; da nisu ono što su Dinamo i Hajduk doskora bili u Hrvatskoj (u minule dvije sezone razdvojila ih je Rijeka).
Zapravo, daleko su od toga, od te institucionalne snage, igračke i finansijske moći, uticaja na terenu i van njega.
Desetogodišnja istorija crnogorskog klupskog fudbala pokazala je da svaki klub koji krene u sezonu sa „ozbiljnijim“ projektom, koji dođe do nekog novca, koji čak i na brzinu sastavi solidan tim, može da puca na trofeje – bez obzira kako se zove, kakva mu je istorija, na kakvom stadionu i na kakvom terenu igra.
Budućnost i Sutjeska su, u tom kontekstu, do sada bili samo među favoritima za trofeje, nikako i jedini favoriti.
Epitet „najveći“ trenutno im pripada samo zbog toga što su u pitanju najpopularniji klubovi iz dva najveća crnogorska grada, i što po tome imaju i najveći broj navijača. Iako je, u situaciji opšte pustoši na tribinama, i to problematičan parametar.
Neutralni fudbalski posmatrač sasvim sigurno je uoči početka elitnog prvoligaškog fudbala u Crnoj Gori poželio ovakav rasplet. Brojke stoje i iza čelnika FSCG, koji vode takmičenje – niko nije favorizovan, čak ni Budućnost i Sutjeska, svi imaju ravnopravne uslove da se bore za trofeje, za izlazak u Evropu.
Sa jedne strane, to je dobro za crnogorski fudbal, za kakvu-takvu popularizaciju – igra se, takmiči se, u više gradova, na više stadiona. Kako koje godine...
Sa druge strane, ne mora da bude baš tako.
Mnogi treneri, bivši fudbaleri, asovi, uvijek će ponoviti definiciju da „bez prave Budućnosti i prave Sutjeske nema pravog fudbala na ovim prostorima“.
U situaciji opšte šarolikosti na domaćoj klupskoj sceni, možda je ovo baš ta sezona – bili pravi ili ne, Budućnost i Sutjeska mogli bi konačno da se međusobno bore za titulu prvaka.
Rudar po ukupnom broju trofeja zasijenio i Podgoričane i Nikšićane
Kada bi se brojao ukupan broj trofeja, na prvom mjestu nije ni Budućnost, ni Sutjeska, već Rudar.
Pljevljacima bi po istoriji, tradiciji i doprinosu u nekadašnjoj velikoj državi, vjerovatno pripalo treće mjesto među crnogorskim klubovima.
Rudar je u samostalnoj Crnoj Gori uzeo šest trofeja (dva prvenstva, četiri Kupa), a pored Budućnosti koja ima četiri (tri plus jedan) i Sutjeske sa tri (dva plus jedan), na crnogorskoj klupskoj sceni pehare su osvajali Mogren (dva plus jedan), kao i Mladost (jedan plus jedan), Zeta (jedna titula), Lovćen (Kup) i Petrovac (Kup).
( Danilo Mitrović )