Zov poraženog zavičaja (II)

Za neke ljude je priča o poraženom zavičaju (Vijesti od 17.08.23.) lakrdija, koja živi jedan dan, a potom sve nastavlja po starom. Nasuprot prethodnoj činjenici, stoji pitanje, da li je vrijeme da se pogledamo u ogledalo i kažemo - ovako više ne može! Držim, do toga da je taj trenutak velika potreba i budućnost Brskuta i Crne Gore u „jedinstvu u različitostima“, a onda će stvari krenuti da se mijenjaju nabolje. Nažalost, predugo čekamo da se nešto tako desi!

Autoput Bar-Boljare, dionica Smokovac-Mateševo (42 km), nije građen kako bismo se brže i udobnije vozili i da se ubira putarina od korisnika auto-puta, već da direktno utiče na razvoj gravitirajućih prostora a time i Crne Gore i šire.

Moj raniji osvrt na ovu temu nije imao za cilj da bilo koga optužuje, ili provocira pitanjem zašto Brskut kao rijetka kulturna, prirodna i istorijska naseobina, nadomak Podgorice, doživljava svoj pakleni trenutak.

Traženju izlaza za Brskut iz sadašnje nimalo zavidne situacije, potencirao sam upravo izgradnjom i puštanjem u saobraćaj, dionice autoputa Smokovac-Mateševo, kao krupne šanse ne samo za razvoj Brskuta, već kao izazov za brži napredak i razvoj Crne Gore i šireg okruženja.

Bilo bi pretenciozno sa moje strane da lamentiram na ovu temu sa šireg makroekonomskog aspekta, zato sam se odlučio da analiziram višedecenijsko propadanje Brskuta, s obzirom na to da sam poznavalac brskutskih prilika i neprilika, zavičajac i poštovalac ovog lijepog sela.

Nemam nikakve dileme da Brskut svojom prošlošću i mogućnostima u oblasti razvoja ima izvanredne uslove, da postane zelena i turistička oaza važna ne samo za Podgoricu, već i šire - za Crnu Goru.

Zašto je do sada od željenog malo ili ništa nije urađeno, nije moje da u ovom trenutku govorim o tome. Dug je vremenski hod propadanja crnogorskog sela i imenik onih koji su to propadanje mirno gledali širok, pa u tom kontekstu gledam na stanje u Brskutu.

Takođe, nemam nikakve dileme da je u tranzicionom vremenu u Brskutu prisutno loše upravlanje ovim mjesnim područjem. Zašto se sada pokušavaju blatiti i negirati oni koji zagovaraju da se pogledamo u ogledalu?

Čitav život se zalažem da razvoj Brskuta počiva na principu „jedinstva u različitostima“. Uz prethodno, životno je važno nj e g o v a nj e održivih rješenja, koja će počivati na sjećanju na prethodne generacije i njihovo neizbrisivo djelo, i poštovanju interesa sadašnjih i budućih generacija. Brskutu treba da je strana svaka vrsta nacionalističkih nadgornjavanja sa pretenzijama da neka nacionalnost drži primat nad drugima. U Brskutu treba da se osjeća slobodno i komotno svako ko želi da živi u njemu ili da ga posjećuje.

Brskut je odvajkada imao svoju tradicionalnu kulturu življenja, koju je njegovao i u selu i na planinskom katunu, a gostoprimstvo njegovih žitelja bilo je nadaleko čuveno. Mislim da se i danas treba držati nekih tradicionalnih vrijednosti koje je ovjekovječio Milovan Janičin Dedić Vujošević iz Brskuta, koji je kada su ga pitali kako je to on mogao pobijediti svakog čojka na megdanu, rekao: Boremi lasno, on se naijedi na mene i svašta mi reče, a ja ćutim. Sjutri dan kada se sretnemo u nekom brskutskom puteljku on pokisao sagnuo glavu a ja uspravna čela tamo kuda sam naumio“. Kučki vojvoda Marko Mijanov Popović je na mudrosti Milovana Janičina Dedića napravio neprolazno književno djelo „Primjeri čojstva i junaštva“ čije etičke vrijednosti nijesu prevaziđene od Aristotela do danas. Pa to je naš oltar, orijentir za čitav život!

No, valja se vratiti sadašnjem životu i pored toga što nas je prošlost naših svijetlih predaka malo čemu naučila?

Tako je na portalu Vijesti prije par dana isplivala na površinu izjava ranijeg ministra za prostorno planiranje i ekologiju, kako je skretnica sa autoputa od Krkora ka Nožici (2,5 km ?) bila projektantski promašaj, te da se kao takva neće graditi. Naspram ovakve izjave bivšeg ministra, stoji i nedavna izjava predstavnika Uprave za puteve pri Vladi Crne Gore, da je pomenuta skretnica u fazi projektovanja te da je sudbina o njenoj gradnji u rukama glavnog grada.

Bilo kako bilo, privremena skretnica o kojoj je riječ sada funkcioniše veoma otežano, krivudavim puteljkom ili uskom seoskom saobraćajnicom sa puno krivina i opasnom za javni saobraćaj i skoro neupotrebljivom u vrijeme kiša i snjegova.

Bilo bi krajnje korektno prema građanima Lijeve Rijeke, Jablana, Nožice i Brskuta i šire da nadležni saopšte što je ovdje istina?

U nekom ranijem i relaksiranijem vremenu vojska ranije Jugoslavije, a kasnije Vojska Crne Gore, probile su saobraćajnicu na relaciji Stravče (Potrk)-Brskut (8.0 km). Sada je ta saobraćajnica zapuštena i teško prohodna za kamione i terenska vozila, a o putničkim da i ne govorimo. Plan je bio na početku njene izgradnje da se uspostavi regionalna autobuska prigradska linija na relaciji Podgorica-Ubli-Stravče-Brskut, sa povratkom u Podgoricu preko Lijeve Rijeke i Bratonožića, i o b r a t n o. Naravno, nikada niko nije dovodio u pitanje asfaltiranje ove saobraćajnice i rekonstrukciju puta Brskut-Nožica. Bilo je mnogo obećanja i sa nivoa opštine Podgorica i Vlade Crne Gore, ali sve je ostalo mrtvo slovo na papiru! Izgradnjom auto-puta okolnosti su se promijenile, a ljudi su zbunjeni?!

Nadam se da nije sporno podsjećanje da u kapitalnoj mjeri planovi razvoja Brskuta i pomenutih područja umnogome zavise od tog kakva će biti njihova buduća sudbina u pogledu saobraćajne infrastrukture?

I kao bitno, kada se uspostavi funkcionalno upravljanje Brskutom, nameće se pitanje koje su to strukture (organi) glavnog grada i države koji će biti kompetentni sagovornici sa upravom Brskuta u vezi realizacije projekata za kojima vapi ovaj kraj i šire?

Svako seljenje ovih pitanja na teren politike i njenih višedecenijskih dešavanja bilo bi kontraproduktivno.

Poštovana gospođo gradonačelnice Podgorice, bilo bi veoma dobro da svojim autoritetom utičete kako bi se pitanja o kojima je riječ r a s p e t lj a l a i kako bi se pokrenule neke aktivnosti koje će u sinergiji građana Brskuta i glavnog grada, otvoriti teški put ka novom početku razvoja Brskuta i šireg okruženja, za što vjerujem da je interes i grada kojim upravljate.

( Čedomir Marović )