TikTok egzodus: Kako je ispražnjen jedan albanski grad

U malom gradu na sjeveroistoku Albanije 32-godišnji Besmir Bila bori se protiv nevidljivog neprijatelja. Bila od rođena živi u Kukešu, jednom od najsiromašnijih mjesta u Evropi. Kao mladić je odolijevao želji da nađe posao negdje drugo jer je želio da ostane blizu porodice. Uvijek se nadao da će njegovi nećaci, koji su mu kao sinovi, donijeti istu odluku. Trudi se da ih obrazuje o njihovoj kulturi, ukazujući na ljepotu okolnih planina i učeći ih da sviraju ćifteliju, tradicionalni albanski žičani instrument. Ali Bila osjeća da ih gubi.

Snage s kojima se bori su mutnije i hirovitije od međunarodnog tržišta rada: TikTok algoritmi. Njegovi nećaci su navučeni na aplikaciju društvenih mreža, koja Albancima servira niz video snimaka u kojima ih poziva da se presele u Britaniju i obogate se. Ovi klipovi “uništavaju društvo”, rekao je Bila kada sam ga upoznao ranije ove godine. “To nije pravi život, to je iluzija. Da se dobiju lajkovi i pažnja.”

Da bih vidio o čemu priča, u TikTok-ov pretraživač sam ukucao Angli - albanski za “Engleska”. Jedan od prvih rezultata bio je snimak koji nudi ilegalan ulazak u Britaniju (mjesto na malom brodu od Kalea do Dovera košta oko 3.000 funti). Pronašao sam i snimak ljudi u jaknama kako prelaze Engleski kanal u jutarnjoj magli po snijegu. Snimak je praćen stihovima Vinza, albanskog gangsterskog repera. Svi snimci su podsticali Albance da dođu u London. Predstavnici TikTok-a su rekli da kompanija trajno zabranjuje naloge koji promovišu trgovinu ljudima i da je angažovala moderatore koji govore albanski da ih pronađu. Kada sam prijavio ove video snimke šverca, oni su uklonjeni, ali su se ubrzo ponovo pojavili.

Emigracija iz Albanije nije ništa novo. Komunistička diktatura koja je preuzela vlast pred kraj Drugog svjetskog rata zabranila je ljudima da odlaze. Kada je propala početkom 1990-ih, mnogi Albanci su iskoristili priliku da pobjegnu: od tada je otišlo oko trećina stanovništva.

Jedan od faktora koji je naveo ljude da traže bolje plaćene poslove u inostranstvu su troškovi zdravstvene zaštite. U teoriji, država ih snosi, ali bolnice nemaju dovoljno novca i osoblje stalno odlazi u druge zemlje. Mnogi Albanci smatraju da moraju da plate liječenje, a kratak boravak u bolnici može da uništi siromašnu porodicu.

Međutim, prošle godine je stalni tok migracija u Britaniju naglo porastao. Zakonski, Albanci mogu da uđu u Britaniju preko zvaničnih ulaznih tačaka uz vizu za posjetioce, ali moraju da prođu kroz težak proces apliciranja koji uključuje dokaz da imaju “dovoljno sredstava” da se izdržavaju tokom boravka. Mnogi su vjerovali da je jedini realan način da se stigne u Britaniju tako što će platiti krijumčarima. A šverceri su 2022. bili veoma aktivni. Najviše ljudi koji su te godine stizali na britansku obalu malim čamcima bilo je iz Albanije (Avganistan pod vlašću talibana bio je na dalekom drugom mjestu). Samo tokom ljetnjeg perioda, oko 12.000 Albanaca je prešlo opasni morski prelaz.

Udio Albanaca u dolascima malim čamcima je od tada opao, iako je i dalje među najvećim. Moguće je da su se vratili na starije metode, kao što je skrivanje u kamionima, sada kada su prelazi preko kanala pod lupom. Ali njihova čežnja da budu u Britaniji i dalje je velika, i čini se da je barem djelimično podstaknuta TikTok objavama.

Barovi u Kukešu su uglavnom prazni. U jednoj školi, tinejdžerke su mi rekle da nema ko da ih vodi na maturu jer su im svi drugovi iz razreda u Britaniji. “Kao da su dječaci izumrli”, rekla je djevojka u obližnjem selu. U gradu jedva da je ostalo mehaničara, rekao je Bila - sve morate sami da popravite.

Oni koji ostanu gledaju putem telefona kako žive njihovi prijatelji u Londonu. Influenseri koji su otišli na TikTok postavljaju snimke kako prolaze pored Big Bena u skupim automobilima. Albanija je bila ekonomski najizolovanija od starih privreda istočnog bloka. Zapadni brendovi odjeće nisu bili dostupni, a običnim građanima nije bilo dozvoljeno čak ni da posjeduju automobile, što bi moglo objasniti njihov ogroman status u albanskoj kulturi danas. U spotu za Vinzovu odu životu bandi, “My Shqipez” (“Moji Albanci”), kamera se zadržava na oznakama automobila marke “rols-rojs”, “mercedes”, “meklaren”.

Jedna od najvećih zvijezda društvenih mreža u Kukešu je Aleks Višaj. Nije jasno kada je Višaj prvi put došao u Britaniju, ali je objavljeno da je deportovan 2021. On je nekako uspio da ponovo uđe u zemlju i sada objavljuje video snimke za 35.000 pratilaca, kako se vozi oko svijeta u crnom “ferariju”, zabavlja u noćnim klubovima i luksuznim hotelima. Proljetos ga je provozao ulicama Kukeša. Bilini nećaci, koji imaju sedam i 11 godina, bili su željni da ga upoznaju i naprave selfi, kao i svako drugo dijete u gradu. Ni jedni ni drugi nisu eksplicitno govorili o preseljenju u Britaniju, ali Bila se plaši da će doći i taj dan.

“Pokazuju mi kako žele zaista skup automobil, ili mi kažu da žele da budu influenseri na društvenim mrežama. Zaista ne znam šta da im kažem”, rekao je. Bila vozi oronuli “ford fokus” star više od 20 godina. Boji se da primjer koji daje ne može da se takmiči s onim koji promovišu video snimci na društvenim mrežama.

Svi u Kukešu se sjećaju kada je došlo do promjene. Krijumčari su naplaćivali 18.000 funti da bi prevezli Albance preko kanala kamionima i privatnim automobilima. U junu 2022. ljudi su primijetili da se na TikToku pojavljuju anonimni oglasi koji nude prevoz ljudi na malom brodu za samo 4.000 funti.

U jednoj školi tinejdžerke su rekle da nema ko da ih vodi na maturu jer su im svi drugovi iz razreda u Britaniji

Neki stručnjaci pripisuju niže cijene promjeni u britanskoj proizvodnji kanabisa. Taj narkotik se uzgaja pod lampama u napuštenim kućama i kancelarijama širom zemlje. Prije pandemije, vijetnamske bande su kontrolisale veći dio biznisa, ali je do 2020. godine albanska mafija preuzela kontrolu. Potražnja je rasla, a Albancima je bilo potrebno više radnika za zalivanje i tretiranje biljaka. TikTok je postao instrument za zapošljavanje. Video snimci su pozivali ljude da dođu prije nego što bude prekasno, stvarajući osjećaj hitnosti zbog sve oštrije imigracione politike.

Radnicima na farmama kanabisa nudi se 600-800 funti mjesečno, mada mnogi na kraju rade za džabe jer se vjeruje da iste bande kontrolišu i proizvodnju kanabisa i krijumčarske rute, a migrantima se govori da ovim grupama duguju novac jer su ih doveli u Britaniju. Uslovi na farmama su grozni. Radnici su ponekad mjesecima zatvoreni u zapuštenim zgradama sa zamandaljenim prozorima. Kada je 2020. godine požar zahvatio fabriku za proizvodnju kanabisa u blizini Birmingema, 43-godišnji Albanac je stradao jer nije mogao da otvori vrata. Bande govore radnicima da će nauditi njihovoj porodici u Albaniji ako pokušaju da pobjegnu.

Ova verzija života u Britaniji obično se ne pojavljuje na društvenim mrežama. Aktivisti kampanje protiv trgovine ljudima sumnjaju da vođe bandi naređuju radnicima na farmama kanabisa da objavljuju pozitivne priče o životu u Britaniji. Neki, međutim, to rade dobrovoljno, jer žele da pokažu ljudima kod kuće da su uspjeli. U Kukešu sam upoznao 19-godišnju djevojku čija prijateljica radi na britanskoj farmi kanabisa. U privatnim porukama joj govori koliko joj je život težak, ali na TikTok-u objavljuje gomile britanskih novčanica, znamenitosti Londona i brze automobile.

Britanska vlada kaže da će njen novi zakon o imigraciji pomoći da se stane na kraj krijumčarenju preko kanala. Zakon, koji su osudile UN, daje vladi moć da deportuje svakoga ko stigne ilegalno - čak i ako je žrtva trgovine ljudima ili modernog ropstva. Britanija takođe direktno sarađuje s Albanijom da ubrza povratak njenih državljana. Koliko ove mjere zapravo odvraćaju ljude, ostaje da se vidi.

Radnicima na farmama kanabisa nudi se 600-800 funti mjesečno, mada mnogi na kraju rade za džabe jer se vjeruje da iste bande kontrolišu i proizvodnju kanabisa i krijumčarske rute

TikTok je odgovorio na porast oglašavanja albanskih krijumčara ljudi na svom sajtu, uvodeći automatizovani alat koji pretražuje relevantne termine u novim objavama, a zatim one koje pronađe upućuje moderatorima. Ali čini se da bande popunjavaju sajt oglasima brže nego što ih TikTok može ukloniti. Neki su napisani s namjernim greškama u kucanju, vjerovatno da bi se izbjegle TikTok kontrole. Posljednjih nedjelja je bilo manje oglasa za prevoz malim čamcima, a više za mjesta u kamionima. Bande su takođe pronašle novi proizvod za reklamiranje: prevoz gliserom od Belgije do Kenta, koji košta oko 10.000 funti.

U posljednjih nekoliko godina arhitektura Kukeša u sovjetskom stilu prošarana je potpuno novim kućama, od kojih su mnoge prazne. Stanovnici kažu da ih grade ljudi koji žive u inostranstvu i žele da se kod kuće pohvale da su uspjeli. Barem se nekima selidba isplati.

Znaci povezanosti ovog regiona sa Britanijom su svuda. Jedan grad se može pohvaliti replikom crvene telefonske govornice ispred svog bara sa britanskom tematikom. Kao da paralelni svijet postoji uporedo sa svakodnevnim životom u sjeveroistočnoj Albaniji. “Moje srce, moj um je u Engleskoj”, rekla je Albiona Tači, 33-godišnja žena čiji je muž prokrijumčaren u Britaniju nekoliko mjeseci ranije u malom čamcu. Sjeća se nekoliko užasnih dana tokom njegovog prelaska kada nije mogla da ga dobije je mu je telefon pao u more.

Svi muškarci iz njenog stambenog bloka su otišli. Njihove supruge i djevojke pretvorile su zgradu u neku vrstu zajedničkog prostora, i bez kucanja ulaze jedni kod drugih.

Tači se nada da će ona i njene ćerke moći legalno da se nastane u Britaniji. Albancima je veoma teško da steknu pravo da se nasele i rade u Britaniji, ali mogu da dobiju vize koje im omogućavaju da tamo borave do 180 dana (vlada je odobrila dvije trećine od oko 30.000 zahtjeva koje je primila prošle godine). Ljudi s kojima sam razgovarao rekli su da su zastrašeni procesom dobijanja viza za posjetioce. U Kukešu sam sreo “agenta” koji je ponudio da pomogne ljudima da je dobiju za 25.000 funti, koje mogu vratiti, s kamatom, kad stignu u Britaniju.

U jednom selu malo dalje u planini od Kukeša, posjetio sam kuću u kojoj je šest žena živjelo zajedno u dvije susjedne zgrade. Kada sam svratio, petoro njih je opčinjeno gledalo snimak na Jutjubu na kojem desetine muškaraca iz sela izvode tradicionalni albanski ples na jednom vjenčanju u Londonu. Šestu članicu grupe, Adeli Molu (22), sreo sam kod bunara u blizini seoske džamije. “Ovo selo se prazni”, rekla je. “Ovdje su samo stari ljudi. Možda poslije pet godina ovdje više nikoga neće biti. Svi će biti u Londonu.”

Besmir Bila je ove godine pokušao nešto novo kako bi zadržao svoje nećake u Kukešu. Otvorio je TikTok nalog na kojem prikazuje prirodne ljepote regiona - snimke njegovih prijatelja koji šetaju zelenim planinama, beru cvijeće i maze divlje konje. “Ideja mi je bila da izrazim nešto vrijedno. Mislim da je to nešto što ljudima zaista treba”, rekao je Billa.

Albanija je u martu imala nacionalni proljećni festival, kada ljudi uzimaju slobodan dan da bi se zabavili na ulicama. Bila je na svom TikTok nalogu postavio snimak na kojem se vidi kako mladi ljudi u Kukešu daju cvijeće starim ljudima. U početku, njegovi nećaci “nisu bili impresionirani”. Ali onda je stariji dječak provjerio gledanost snimka proljećnog festivala. Više od 40 hiljada pregleda. Za sada, Bila uspijeva da privuče pažnju svojih nećaka.

Kraj putovanja: zarobljen na farmi kanabisa

Blesar je pobjegao iz Albanije kopnenim putem: kamionom u Belgiju, pa Kale, pa London. Njega i njegove saputnike to je koštalo po 14.000 funti. Preko prijatelja se povezao sa švercerima. Mislio je da je spreman da radi bilo kakav posao - samo ne ono gdje je na kraju završio.

U početku je pokušavao da otplati dug pranjem automobila i sličnim poslovima koji se slabo plaćaju, ali su posrednici švercera stalno dolazili da traže novac. Bio je uplašen.

Poslije tri mjeseca, šverceri su mu ponudili izlaz. Blesar (nije njegovo pravo ime) nije znao koji posao je u pitanju dok nije stigao na novo radno mjesto. “To je bila samo normalna engleska kuća”, rekao je. Od sedam soba, dvije su bile prazne a ostale do vrha pune biljkama kanabisa. Izgledalo je kao zatvorena džungla.

Muškarci su mu pokazali kako da njeguje biljke, rekli su mu da ne pravi nevolje, da ne privlači pažnju, da nikada ne izlazi. “Ako policija dođe ovamo, mrtav si”, rekli su. Zatim su Blesara ostavili na miru.

Blesar nikada ranije ništa nije uzgajao, ali je brzo naučio. Radio je dan-noć. Morao je da obrezuje, zaliva, prska pesticide, bori se protiv insekata, presađuje biljke. Prozori i zavjese su morali da budu stalno zatvoreni. Zimi je bilo prijatno od toplote od lampi, a ljeti nepodnošljivo. Od isparenja biljaka ga je boljela glava.

Svakih nekoliko nedjelja biljke bi cvjetale, kada bi ih odnijela grupa mladića, drugačijih od predstavnika krijumčara sa kojima je ranije imao posla. Bili su Albanci, ali Blesar se nije usuđivao da razgovara sa njima ili postavlja pitanja. Mladići nisu razgovarali sa njim, osim što su ga upozorili da ne izlazi iz kuće. Niko nije vjerovao nikome, svi su se plašili.

Jedini drugi ljudi koje je vidio bili su emisari švercera. Donijeli su mu brzu hranu i ohrabrili Blesara da kaže prijateljima i porodici u Albaniji da je Britanija “raj”. Nisu ga provjeravali pa to nije ni učinio, ali ni svojoj porodici nije rekao da je zatočenik koji svake noći spava u neudobnoj fotelji.

Kad god bi vidio predstavnike švercera, Blesar bi ih pitao da li je dug plaćen. “Govorili su “ne još, ne još, nisi zaradio novac”. Maštao je o bjekstvu. Da je policija došla, rado bi tražio zaštitu. Ali nije se usudio da pozove 999.

Nakon osam mjeseci, banda je rekla da je dug plaćen i da može da ide. Ali Blesar nije imao novca, pa je ostao još dva mjeseca da zaradi dovoljno da se preživi nekoliko sedmica. Nekoliko dana prije nego što je otišao, upoznao je svoju zamjenu - jednog tinejdžera. To je bilo prošle godine, otprilike u vrijeme kada je počeo bum TikTok-a. Nisu razgovarali i Blesar mu je samo pokazao šta da radi. “Nisam mogao da mu vjerujem, nisam znao ko je.”

Ispričao je da ne zna šta se desilo dječaku. Blesar je izašao iz kuće, na prvo prirodno svjetlo koje je vidio skoro godinu dana. Našao je stanicu i otišao vozom, što dalje. “Mrzim sebe”, rekao je. “I mrzim njih.”

Priredila: A. Šofranac

( Ekonomist )