Čolić: Poezija je mali pojas za spasavanje
“Svako ima svog stranca, ja sam bio stranac po jeziku. Borba za jezik je borba za vertikalnost čovjeka", rekao je autor “Emigrantske mantre”
“Emigrantska mantra” autora Velibora Čolića, prošlogodišnjeg dobitnika nagrade “Risto Ratković” promovisana je u kući Rista Ratkovića, trećeg dana manifestacije Ratkovićeve večeri poezije u Bijelom Polju.
Autor je istakao da je knjiga posvećena njegovom bratu i da se bavi pitanjem identiteta.
"Mi stariji se sjećamo nečega što neki zovu bivša država, neki Jugoslavija, neki dobronamjeni kažu tamnica naroda, a ja to zovem naš prostor, moj prostor. Alber Kami je rekao da je granica Francuske - francuski jezik, a granica moje Jugoslavije je tamo gdje me ljudi razumiju. U Francuskoj sam bio nevidljivi stranac jer sam imao sreću što sam bijelac, ali u onom momentu kada počinjem pričati postaje jasno da sam stranac”, kazao je on, dodajući da je imao ideju da prvo postane Francuz, a onda francuski književnik.
Ključ uspjeha, odnosno neuspjeha stranca u tuđoj zemlji je u jeziku.
“Svako ima svog stranca, ja sam bio stranac po jeziku. Borba za jezik je borba za vertikalnost čovjeka. Mogao sam se samo uspraviti i pronaći izgubljenu čovječnost kroz jezik i francusku književnost. Neki lud čovjek vjeruje da se ta praznina koja je ostala u njemu, u kućama, u životima u Sarajevu, bilo gdje u našim zemljama može kako-tako ispuniti pjesničkom riječju”, kazao je on, dodajući da je on taj koji je preživio, a da njegov brat nije, kao ni kuća, ni jezik.
Naveo je da je ostao bez jezika koji se pretvorio u četvoglavu aždaju.
“Kad pogledamo u kojem momentu su naše razlike postale važnije od naših sličnosti, u tom momentu je Danteov deveti krug postao moguć. Poezija jeste tu kao mali pojas za spasavanje. Ona čovjeku omogućava da se drži pri površini”, kazao je Čolić.
Razgovor sa njim je vodio Edin Smailović.
( Jadranka Ćetković )