Čovjek od povjerenja nosi poruku Vučića

Imenovanje bivšeg šefa Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) Nebojše Rodića za ambasadora Srbije u Crnoj Gori, nije bez presedana u diplomatiji jer se to dešavalo u bivšoj Jugoslaviji, Sjedinjenim Američkim Državama, Rusiji... a posljednjih godina često u Srbiji.

I Crna Gora je svog bezbjednjaka slala u diplomatiju. Bivši ministar odbrane Agencije za nacionalnu bezbjednost Boro Vučinić bio je ambasador u Zagrebu.

Za Rodića, koji još nije dobio agreman Crne Gore, važno je, kako je rekao bivši ambasador Srećko Đukić to što je čovjek od najvećeg povjerenja predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji odlično poznaje kako funkcioniše država i pripada “tvrdom krilu srpske politike”.

Nekadašnji crnogorski diplomata i doskorašnji šef Odbora za međunarodne odnose Skupštine Miodrag Lekić nije se izjašnjavao konkretno o Rodiću, ali kaže da koliko god je u karijeri imao otklon prema onima koji dolaze iz obavještajnih službi, nekad se ispostavilo da mogu biti dobre diplomate.

Diplomata u penziji i bivši ambasador Srbije u Bjelorusiji i Bugarskoj, Srećko Đukić kaže za “Vijesti” kako je “očito da Vučić šalje čovjeka od svog najvećeg povjerenja, imajući u vidu njegov bekgraund i dužnosti koje je zauzimao - od ministra odbrane do šefa BIA, šefa kabineta predsjednika republike...”

“Čovjeka krajnje upućenog u državne poslove, do toga da je to njemu treći u kontinuitetu ambasadorski term, posle Azerbejdžana, Austrije, šalje ga u Crnu Goru”, kazao je on odgovarajući na pitanje kakvu poruku šalje Vučić, slanjem bivšeg šefa BIA za ambasadora.

U Rodićevoj biografiji piše da je skoro cio radni vijek proveo u organima državne uprave. Radio je i na poslovima pomoćnika ministra za informisanje, potom državnog podsekretara. Navodi se da je u Narodnoj skupštini Srbije radio na poslovima zamjenika sekretara Skupštine i šefa kabineta predsjednika Skupštine, kao i predsjednika Republike.

Dodaje se i da je obavljao dužnost Generalnog sekretara predsjednika Srbije, da je do 2013. godine bio direktor Bezbjednosno-informativne agencije, kao i da je bio član Vlade Srbije i ministar odbrane do aprila 2014.

Đukić je ocijenio da sve te činjenice upućuju na jasno usmjerenje da Vučiću treba čovjek koji dobro poznaje državu, sve njene strukture, ali i diplomatski kor: “Iako Rodić nije profesionalni diplomata, mada se tako predstavlja, ipak je za osam godina u ambasadorskom statusu, van zemlje, upoznao dobro diplomatski kor, odnosno, kako on funkcioniše, šta se u njemu dešava, kako se u njemu radi...Tako da je to profil koji je on očito tražio”.

Đukić kaže da je Rodić izvorno potekao iz redova Socijalista, odnosno JUL-a, odakle je prešao u Sprsku naprednu stranku:

“I sa tog stanovišta je takođe stekao nepodijeljeno povjerenje vrha i onda je to bilo kao smišljeno mjesto za njega”.

On je rekao da Rodić pripada izrazito tvrdom krilu srpske politike: “Krajnje tvrdom, mogu reći. Još od vremena Slobodana Miloševića i Mire Marković. Bio je jedan od najžešćih protivnika DOS-a i 5. oktobra, koji su ga tada izbacili iz Ministarstva spoljnih poslova. Njega je to strahovito pogodilo”, kazao je Đukić.

Rodić nije prvi šef BIA koji je dobio ambasadorsko mjesto. Do nedavno, ambasador Srbije u Bosni i Hercegovini bio je nekadašnji šef BIA Aleksandar Đorđević. Njega će, prema pisanju medija, na toj poziciji zamijeniti Ivan Todorov, koji je bio zamjenik direktora BIA.

I bivši ambasador Srbije u Ukrajini Rade Bulatović je takođe, od 2004. do 2008, tokom dvije vlade Vojislava Koštunice, bio na čelu BIA. On je u avgustu 2019. godine opozvan sa mjesta ambasadora Srbije u Ukrajini, na koje je bio postavljen 2013. Tokom službovanja u Kijevu bio je i ambasador u Gruziji, na nerezidencijalnoj osnovi.

“U Srbiji bezbjednjaci, odnosno, ljudi koji rade u strukturama bezbjednosti, jako daleko dosežu. Nekako im te strukture postanu odskočna daska za dalju karijeru”, ocijenio je Đukić.

Odgovarajući na pitanje šta bi mogao biti Rodićev prvi zadatak po dolasku u Crnu Goru, Đukić pojašnjava da se ambasador prije odlaska na funkciju, susreće sa nizom ljudi u državi, a da posljednje instrukcije dobija od onoga koji mu je potpisao ukaz o postavljenju – šefa države.

“U našem slučaju posebno, jer on (Vučić) objektivno vrši svu vlast u Srbiji. Onda on dobije posljednje instrukcije. To koja će mu on uputstva dati, znaće samo njih dvojica”, kazao je Đukić.

On je istakao da kad Rodić bude crnogorskom predsjedniku Jakovu Milatoviću predavao akreditivna pisma, “u razgovoru u četiri oka”, može da prenese ono što mu je rekao Vučić, “ako mu je nešto rekao”.

“To je ta linija koja oduvijek postoji u komunikaciji između šefova država, preko ambasadora. Šta će mu (Rodiću) on staviti u zadatak, mogu samo da pretpostavljam. Ostavimo samo da to vrijeme pokaže”, kazao je Đukić.

Raniji ambasador Srbije i Crnoj Gori bio je Vladimir Božović koji je proglašen nepoželjnom osobom zbog kršenja diplomatskih pravila i on je kadar Srpske napredne stranke. Prije njega je to bio Zoran Bingulac, koga je delegirao Miloševićev SPS - čiji je bio funkcioner.

Lekić: Spoj diplomatije i obavještajaca nije nepoznat, ali nije poželjan obrazac

“Koliko god da sam u svojoj karijeri bio daleko, čak imao i određenu i ne slučajnu averziju prema kadrovskim profilima, pa u diplomatiji, koji dolaze iz obavještajnih službi, to ne znači da oni ne mogu biti solidne diplomate. Posebno ako imaju i druge osobine - kultura, poznavanje diplomatske prakse, od sadržine do forme,” rekao je Miodrag Lekić.

U istoriji ima, dodao je, eklatantnih primjera veze diplomatije i tajnih službi:

”Buš stariji je bio direktor CIA, a zatim ambasador u Kini. Kasnije i šef države. Slično kod druge super sile iz perioda Hladnog rata - Jurij Andropov je bio između ostalog šef KGB i ambasador SSSR u Mađarskoj... Veljko Mićunović, jedan od najuspješnijih jugoslovenskih diplomata je ušao u diplomatiju direktno iz policije kao visoki funkcioner obavještajnih službi. Ali to su bila druga vremena, koja ipak u savremenim uslovima ne treba da budu poželjan obrazac. Diplomatija jeste dijelom djelatnost 'iza kulisa' pa taj spoj o kojem govorimo, nije nepoznat - pokazuju istorijska iskustva,” kaže Lekić za “Vijesti”.

( Željka Vučinić )