Nova nada i stara obmana

Kao i svaka dobra laž, tako i priča o novoj, o stabilnoj Vladi Crne Gore u sebi sadrži zrno istine!

Naime, istaknuto je da će zadaća buduće 44 vlade biti ostvarivanje uslova za naše članstvo u Evropskoj uniji i nastavak borbe protiv svih vidova korupcije, kao i organizovanog kriminala koji ima međunarodne krake. Kao njena polazna tačka za nesmetani rad istaknuta je nužnost postojanja podrške od 49 poslanika!

Ako krenemo sa tanjeg kraja priče o budućoj vladi i pokušamo izanalizirati zabrinutost zbog teško dostižne kvalifikovane većine za željeni izbor novog Sudskog savjeta, vrhovnog državnog tužioca i preostalih sudija Ustavnog suda, onda jasno moramo uočiti da među političkim subjektima postoje oni koji ne podržavaju članstvo Crne Gore u EU ili žele da vladaju bez dijaloga sa opozicijom, što je opet antievropski i nedemokratski manir. Ovo dobija na tačnosti ako znamo kako su nedavno izabrane sudije Ustavnog suda i kako u našim dnevnopolitičkim aktivnostima očevidno mentorišu ambasadori zemalja Kvinte. Dostižna je i moguća kvalifikovana većina u Skuštini Crne Gore ako svoju stranačku agendu ne zasnivate isključivo na animozitetu prema DPS-u ili nekom drugom, već kada stremite demokratskom razvoju svog društva i kada ste u potpunosti posvećeni strateškom opredjeljenju da Crna Gora treba da postane prva, nova članica Evropske unije. Svakako, ostaje otvoreno pitanje - zašto prethodni skupštinski saziv i dvije vlade nijesu reformisali pregovaračku strukturu o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji? Vjerovatno odgovor na ovo pitanje neodoljivo sliči propalom pokušaju reformisanja izbornog zakonodavstva.

Po ovom, prosto morate zapaziti i kako se sve parlamentarne stranke nemušto izjašnjavaju ili pak ćute o veoma sadržajnom i eksplicitnom projektu Centra za demokratsku tranziciju pod nazivom: „Kako zaustaviti propadanje demokratije - 35 preporuka za izbornu reformu“.

Ipak priča o našem dugom putovanju u Evropu često proklizava sa kolosijeka nužnih institucionalnih reformi ka pustopoljini političke retorike. Jadikovke balkanskih političara i njihovi geopolitički aspekti bezbjednosti često kod građanstva imaju dobru prođu, jer i sami briselski zvaničnici nemaju jasnu viziju o evropskoj perspektivi Zapadnog Balkana. O ovome najbolje svjedoči nedavna izjava evropskog komesara za proširenje Olivera Varhelija i njegovo licitiranje u vezi vremenskog okvira za dalje proširenje EU. S druge strane, u istoj izjavi ovaj eurodužnosnik jasno naznačava da će Brisel, u predstojećem periodu, zemljama u procesu pristupanja saopštiti „značajne prijedloge“. Prosto uzevši, ako želimo da ostanemo u ovoj priči moramo državnu aparaturu učiniti jeftinijom, profesionalnijom i efikasnijom! Nažalost, veoma mali broj naših građana uočava da nam formalno članstvo u EU neće samo po sebi donijeti egzistencijalne benefite. Svima su poznata iskustva Bugarske i Rumunije.

Naravno, iduće godine biće održani izbori za Evropski parlament, biće imenovani novi lideri evropskih institucija, poput predsjednika i članova Evropske komisije, predsjednika Evropskog savjeta i Evropskog parlamenta, a među njima i novi visoki predstavnik EU za zajedničku spoljnu politiku i bezbjednost. Jedna od glavnih rasprava tokom ovih izbora vodiće se oko reforme i načina funkcionisanja same EU. Pored ovog, određujući činilac za dalju budućnost evropske naddržavnosti biće i željno očekivani mirovni sporazuma između Ukrajine i Rusije.

U nastavku priče o prioritetima nove vlade primjećujemo da će nova/stara borba protiv korupcije biti jedna od najdominantnijih tema, ali već sada primjećujemo da će stranački apetiti oko raspodjele resora igrati značajnu ulogu i da će time, po prirodi stvari, biti nastavljeno sa praksom političkog i nestručnog kadriranja u organima upravljanja i javnim preduzećima. Možda je i zbog ovoga, čak i od strane predsjednika države i budućeg mandatara vlade, frenetično tražena kvalifikovana podrška u parlamentu da bi se partijski uticaj od stranaka koje bi činile željno iščekivanu vladu moguće prenio i u sferu pravosuđa, pa bi time, kao u nesrećna DrPS vremena, ponovno bila izbrisana podjela između grana vlasti. Pri ovoj opaski valja istaći da u osnovnim sudovima postoji čak 35 upražnjenih sudijskih mjesta i da od 15 osnovnih sudova u Crnoj Gori, njih 14 funkcioniše sa smanjenim kapacitetom. Čeka se novi saziv Sudskog savjeta...

Shodno ovoj okolnosti, i nizu sličnih, mora se (iznova) postaviti temelj za predstojeću javnu diskusiju i otvorenu kritiku zbog potencijalnog koruptivnog ponašanja u najavi. Najcitiranije definicije o pojmu korupcije odredile su Svjetska banka i organizacija Transparency International i one nedvosmisleno ukazuju da ona predstavlja „zloupotrebu javne vlasti, odnosno povjerenih ovlašćenja radi sticanja privatne koristi“. U ovom pojmovnom određenju jasno uočavamo da svim državnim službenicima, funkcionerima, birokratama i političarima treba nametnuti jasno određenje da njihovi privatni i partijski interesi ne mogu biti ostvarivani putem njihovih angažmana u javnom sektoru. Po ovom pitanju, posebnu pažnju treba posvetiti ograničavanju diskrecionog prava funkcionera da odlučuju o načinu i svrsi zbog koje se troše javna sredstva. Možda konačno izpopulisani građani shvate zašto čekamo (i još ćemo čekati) Zakon o Vladi Crne Gore i njegovu dalju podzakonsku razradu, kao i promjene upravljačkih akata za privredne subjekte u kojima država ima vlasničkog udjela.

Na kraju nam ostaje ono zrno istine sa početka ovog teksta! To je ono isto gorko osjećanje, odnosno podsjećanje na sve (slične) događaje, skorije i davnašnje, koji su našu Crnu Goru doveli do društvenog haotizma, vrijednosne anomije i osjećaja beznađa.

( Neđeljko Necko Đurović )