Ljudima trebaju ljudi

Dvadeset je godina od kada se, na inicijativu Međunarodne organizacije za prevenciju suicida i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), 10. septembar obilježava kao Svjetski dan prevencije samoubistava, što ima za cilj podizanje svijesti o potrebi i obavezi djelovanja na prevenciju samoubistava na globalnom nivou. Prema podacima SZO, godišnje oko 800.000 ljudi u svijetu izvrši samoubistvo, što znači da svakih 40 sekundi neko sebi oduzme život, dok je broj pokušaja samoubistva oko 25 puta veći. Napominjem da od 2019. godine nijesu objavljeni novi podaci, osim pretpostavki da se, u vrijeme trajanja i nakon pandemije korona virusa, broj samoubistava povećao. Inače, rezultati izostaju, jer samo 38 država u svijetu ima strategiju za prevenciju suicida!

Prema podacima SZO iz iste godine, Crna Gora, po broju izvršenih samoubistava, zauzima 14. mjesto u svijetu, a uvijek je među deset prvih u Evropi. Mediji su objavili podatak da je, u prethodne četiri godine, 455 osoba oduzelo sebi život. U 2022. godini u Crnoj Gori je izvršeno 126 samoubistava, što predstavlja veoma visoku stopu od 20,4 samoubistva na 100.000 stanovnika. U 2023. godini podaci su objavljeni samo za prva četiri mjeseca - ukupno 36 samoubistava. Postoji vjerovatnoća da je broj tih smrti veći, jer se svako samoubistvo ne prijavi policiji. Kao što SZO ne žuri sa novim podacima, tako i kod nas u Crnoj Gori ne postoji dovoljno interesovanja institucija i javnosti za ovaj alarmantni problem.

Samoubistvo je zastupljeno u svim starosnim grupama, a u populaciji uzrasta od 15 do 29 godina, predstavlja drugi uzrok smrti, poslije saobraćajnih nesreća. Stopa samoubistava je znatno veća među muškarcima nego među ženama. Koliko god da taj čin djeluje usamljenički, on utiče na djecu, roditelje, supružnike, prijatelje i kolege žrtava. U jednoj američkoj studiji, objavljenoj 2018. godine se, čak, tvrdi da jedno samoubistvo može da ima domino efekat na 135 drugih ljudi. Dr Džuli Serel sa Univerziteta u Kentakiju kaže da je psihološki uticaj na osobe, koje su poznavale žrtvu, veći što su bili bliskije, bez obzira da li su bile u srodstvu (BBC).

Oko 2/3 osoba, koje sebi oduzmu život, u to vrijeme nije bilo pod kontrolom psihijatra ili psihologa, a stručnjaci smatraju da samoubistvo, uglavnom, izvrše osobe sa mentalnim oboljenjima. Kao društvo veoma malo smo posvećeni prevenciji mentalnih oboljenja. Ako su stope siromaštva, nezaposlenosti, svih vrsta nasilja, kriminala, alkoholizma, narkomanije... i sve druge devijacije u društvu, u stalnom porastu, a zdravstveni sistem u stanju “raspadanja”, onda se stvaraju svi preduslovi za hronično propadanje zdravlja građana. Naprijed navedeni uslovi življenja neminovno dovode do gubljenja volje za životom, koji inače, nije život dostojan čovjeka. Porodice nijesu homogene, briga za starije osobe je postala teret, čak i za direktne potomke, ljudi nijesu spremni na žrtvovanje, o empatiji se više priča nego što ona stvarno postoji, mnogo je “usamljenih”, uglavnom starih, samaca, nezbrinutih i zaboravljenih teških bolesnika, invalida... itd. a stigma, nemoć i priroda oboljenja, osobito mentalnog, ljude u nevolji sprečavaju da se nekome obrate za pomoć. SMS donacije spašavaju ili produže mnoge živote, ali se takav vid pomoći “na neviđeno” ne može primijeniti na pacijente sa mentalnim tegobama, kojima su potrebni ljudsko razumijevanje, riječi utjehe i savjeti. Ljudima trebaju ljudi!

Neki psihijatri su mišljenja da “osobe koje imaju samoubilačke ideje nemaju svijest o tome da će zauvijek napustiti ovaj svijet. One samo žele da, narodski rečeno, “prekinu muke” koje ih more i da veliki bol, koji osjećaju, prestane,” (eklinika.telegraf.rs). Ipak, ne mali broj žrtava suicida svjesno donesu odluku da napuste ovaj svijet, dok mnogi, zbog svoje fizičke nemoći, ne uspiju da ostvare svoj kobni naum. Broj samoubistava je moguće smanjiti, ako kao društvo reagujemo pravovremeno. U crnogorskom zdravstvu najviše su zapostavljeni psihijatrijski pacijenti. Psihijatara, vele, imamo, ali zdravstvenih ustanova veoma malo. Strategija ne postoji! Klinika za mentalne bolesti KCCG je tek u izgradnji, Odjeljenje za psihijatriju u OB Nikšić je malog kapaciteta i pretrpano, a JZU Specijalna bolnica za psihijatriju “Dobrota” u Kotoru, koja je sagrađena prije 70 godina, zbrinjava više pacijenata nego što su njene kadrovske i prostorne mogućnosti. Od ukupnog broja psihijatrijskih pacijenata (svih dijagnoza), oko trećinu čine sudski pacijenti i “otpušteni” nevoljnici, koji nemaju gdje da odu, što oslikava stanje u našoj psihijatriji.

Mnogi pacijenti psihijatra ili psihologa posjećuju privatno, jer samo psihoterapija, uz medikamente, daje rezultate, a liječenje se obavlja u diskreciji. Siromašnima je ovaj vid liječenja nedostupan!

Za izgradnju zdravog, pravednijeg i srećnijeg društva Crnoj Gori fale neimari!

( Milojka P. Perović )