"Zlatno“ veče zatvorilo osmi Bedem fest
„Ljudi su uglavnom pogani. Ali preskočiš to i ideš dalje. Namjestiš neki kiseli osmjeh i kažeš – 'nije ni njemu lako sa tom pameću i gledanjem na stvari'", kazala je Bisera Veletanlić
Pobjednički bend hrvatskog demo rok festivala, Lika Kolorado, otvorio je treće završno veče osmog Bedem festa. Nakon njih nastupila je grupa „Beograd“ kojoj je koncert na Bedem festu prvi nastup na jednom festivalu. Grupa koja je nastala početkom '80-ih godina prošlog vijeka i objavila album „Remek depo“ napravila je pauzu dugu 30 godina i albumom „Pola, pola“ koji je izašao 2015. ponovo se vratila na scenu.
Nastup na Bedem festu pokazao je da „Beograđani“ imaju još dosta toga da ponude publici.
Zatim se na bini pojavila „zlatna“ Bisera Veletanlić u pratnji benda Vasila Hadžimanova i zajedno sa publikom napravila veče za pamćenje. „Jedno leto kasno“, „Milo moje“. „Zlatni dan“, „Nikad više“, pjevali su horski Bisera i publika koja je legendu jugoslovenske muzike dva puta vratila na bis.
„Publika je fenomenalna, nadahnuje te. Oni te razumiju, čitaju skroz. Publika je bila genijalna, a moram da pohvalim i tonca, ali prije svega orkestar Vasila Hadžimanova. Da nije takav kakav jeste ne bi moglo sve tako skupa da zvuči. Zaista sam impresionirana i beskrajno dirnuta ovim festivalom. Opet bih sjutra pjevala“, kazala je Bisera nakon nastupa.
Tada je mogla sebe da „časti“ i cigaretom i čašom šardonea jer, kako je rekla, zbog nastupa na Bedemu dva mjeseca nije pušila. „Čuvala“ je glas, a publika se uvjerila da i dalje ima „zlatni“ glas.
„Zaista uglavnom više ne pjevam. Prestala sam, ali Petar Šundić me od oktobra 'juri' pa sam morala pristati jer ovakvom čovjeku treba doći. Čuvajte Petra. To zaista mislim. To što on radi i kako ga radi bojim se da neće skoro neko takav da se rodi“, kazala je Bisera.
Nema savjet za mlade jer, kako je kazala, svako treba da sluša sebe i vjeruje u ono što radi.
„Ne bih više od 50 godina bila tu gdje jesam da nijesam takva kakva sam. Bilo je godina kada sam ćutala, kada se nije ni znalo da sam u Beogradu. Pošto nije bilo nikakvih ljudskih povoda ili poziva onda sam rekla bolje da ćutim. Ili radim ili ne radim, ili se predam ili me nema. Meni je muzika krv, moj život. Služim muzici kao što muzika služi meni. I to mi je jedino važno“, poručila je ona.
Da može da vrati vrijeme unazad u svojoj dugoj i bogatoj karijeri mijenjala bi, kako je rekla, dosta toga, ali prije svega ljude.
„Ljudi su uglavnom pogani. Ali preskočiš to i ideš dalje. Namjestiš neki kiseli osmjeh i kažeš – 'nije ni njemu lako sa tom pameću i gledanjem na stvari'. Ti mu ne možeš pomoći, ali ne može ti nauditi koliko god se trudio. Tako to vidim“, kazala je Bisera.
Nakon nje scenu je „osvojio“ Dado Topić koji za sebe reče da živi rokenrol. Poklonio je publici snažnu energičnu svirku i puno emocija. Umjesto „skidanja“ na sceni, kako je tražila jedna dama a prihvatio dio publike, Dado im je ponudio kompromis – baladu „Da li znaš da te volim“, što su oni prihvatili.
„Ovo je jedan lijep događaj. Vidio sam šta je bilo u programu ove tri večeri. To je jedna vrlo ozbiljna organizacija sa željom da se što više različitih žanrova muzike prikaže publici i interesantno je da nikšićka publika to posjećuje. To je jedan viši nivo razumijevanja muzike kao takvog segmenta kulture, ali i jedne harmonije i ljepote. Hvala bogu da je to još uvijek tako jer često neki ljudi koji na malo drugačiji način gledaju na muziku kažu da je cijeli svijet digitalizovan i da više muzika nije ono što je nekada bila. Volio bih da vjerujem da će muzika uvijek biti umjetnost i da je uvijek potrebna ljudima kao i sve lijepo što ih okružuje. Ja to što živim i radim živim za to da ljudima kažem kako je kroz muziku život lijep“, kazao je Topić nakon nastupa.
„Cijeli život čekam priliku da u Nikšiću pjevam rokenrol“ poručio je Dado publici. Na zadovoljstvo publike tu priliku je dobio i dobro je iskoristio. Priznao je da „srcu paše“ što njegove pjesme znaju i klinci koji nijesu bili ni rođeni kada je on, sa gitaro u ruci, krenuo da „osvaja“ Jugoslaviju.
„To je taj jedan, da ga uslovno nazovemo, estradni detalj ili neka matrica koja se ponavlja na svim koncertima i koja je simpatična. Možemo mi svirati najdivnije na svijetu ali ako publika to ne osjeti i ne prihvati tu neku vibraciju onda ništa nema smisla. Žao mi je što svi ljudi ne mogu da dođu na Bedem i vide kakvo je to uživanje – puno zvuka, puno energije, čisto zadovoljstvo“, kazao je Dado i izrazio zadovoljstvo što u gradu pod Trebjesom postoje ljudi koji su uspjeli da sačuvaju identitet Nikšića kao grada rokenrola.
„Važno je da se održi taj neki kontinuitet, generacijski da se povežu stvari, a to ne može bez ljudi. Ako u nekom prostoru ne žive ljudi koji to vole i razumiju i koji to svoje razumijevanje ne mogu prenijeti na ostale ljude onda se stvari prepuste zaboravu i onda smo izgubili nešto što je bilo lijepo i dobro. Sreća da se to nije dogodilo u Nikšiću“, kazao je pjevač koga je publika vratila na bis a on se sa njima pozdravio uz „Makedoniju“.
Nikšićki DST je još jednom „protutnjao“ Bedemom i „eksplozivnim“ nastupom pokazao zašto 25 godina traju. Zavjesu na Bedem fest spustio je mladi DJ IRON, a s njim je za klavijaturom nastupio Petar Šundić.
Petrov „zlatni“ dan
„Živio sam za trenutak, da nastupi Bisera uz čije note sam rastao, uživao. Moja Vanja i ja smo uvijek uz 'Zlatni dan' plesali, voljeli se, čuvali naše zajedničke stvari, dočekali 15.godina braka. Ponosan sam na Bedem fest i na ovo osam godina. Bilo je tu raznih situacija – i vjere i nevjere, i povjerenja i nepovjerenja, ali vjerovati sebi, svom osjećaju je ono što me pokreće. Sva tri dana su bila nešto posebno“, sumirao je Šundić utiske nakon festivala koji je gotovo nezamisliv bez bakljade i vrijednih volontera.
Tako je bilo sve tri večeri, a Šundić je treće večeri pozvao volontere da izađu na binu da bi im se javno zahvalio na podršci.
Trgovački mentalitet
„Najezdu“ folk zvuka, smatra Topić, moramo prihvatiti kao jednu vrstu populizma.
„Treba to shvatiti kao baštinu jednog vremena koje ima svoj kontinuitet. Mentalni sklop ljudi sa Balkana je takav da vole ono izvorno, narodno. E sad koliko to izvorno, narodno, autori zloupotrebljavaju na način da prave muziku kakvu narod želi je druga stvar. Postoji jedan trgovački mentalitet – napravićemo ono što ćemo sigurno nekome prodati. Ta muzika nije više u svojoj suštini jedna ljepota koja se nudi, već jedan proizvod koji se prodaje. To je naša stvarnost. Tako je u cijelom svijetu i s time se treba pomiriti. Ali na ovoj margini ipak postoji puno mladih bendova koji imaju jednu drugu viziju na koji način se jedan afirmativan tekst sa muzikom može približiti malo većem broju ljudi i ta neka poruka nove generacije uvijek dođe do onih kojima je namijenjena. Tako generacija radi za generaciju i to je svrha muzike o kojoj ja govorim“, kazao je Topić uz opasku da se muzika ne može izmišljati, već da se događa srećnicima.
( Svetlana Mandić )