Gospoda negledljivi

Njegoš je donio bilijar u Crnu Goru, a zgradu smo krstili u Biljardu. Istina, Njegoš ga je naručio, ali teglili su drugi. Važno je da je bilijar stigao. Karambol je dinamična vrsta igre, na istim osnovama bilijara, sa znatno drugačijim pravilima. U toj igri poenta je u putanji, odnosno da predvidite kuda će lopta da ode dalje, kako će da se odbije, u tome je suština. Kad početnici igraju, ta igra djeluje kao obično sudaranje, ništa nema smisla i čini se dosadno. Nekad izgleda suviše lako, prije nego počnete da igrate. Kad igraju majstori, tad loptice plešu po stolu i uživanje je gledati.

Milan Knežević poziva se na poligraf, vjerovatno jer zna koliko nevjerovatno zvuče neke priče o pregovorima oko nove Vlade. Neko izmišlja, ZBCG ili PES, neko govori istinu, ali možda je jedino poligraf sredstvo koje može narodu otvoriti oči. Bilo bi spektakularno organizovati uživo sastanak aktera pregovora, sve ih staviti na poligraf i ispitivati. Kad već sve liči na šou program, da idemo do kraja!

Potpuno su oprečni stavovi, potpuno se drugačije opisuju sa dvije strane događaji. Narod ne samo da je zbunjen, već je i sluđen. U kojoj mjeri se ljudima gade sva silna saopštenja kojih ima na desetine u toku samo jednog dana, vidjećemo na sledećim izborima. Može se pretpostaviti da će izlaznost na izborima biti znatno manja čak i u odnosu na prethodne izbore gdje je zabilježena mala izlaznost. Dakle, biće još manja kako se situacija na političkoj sceni sve više bude komplikovala. Izgleda da će tek da se zakomplikuje.

Ko trlja ruke dok se sve dešava? DPS! Partije i lideri ništa nisu naučili iz sukoba između URA i Demokrata. Dok su se prepucavali na društvenim mrežama, dok su žuč cijedili svakih pola sata i sikćali jedni na druge, popularnost im je padala. Posle su se opet zavoljeli, kad su vidjeli što su napravili.

Ako pogledamo partijska saopštenja iz prethodne nedelje, niko ne može da poveže na što se asocira i poziva koje saopštenje. “Ko koga tu i zbog čega vara?!”. Sve je između redova i sve je upućeno liderima drugih partija. Dakle, opet ista greška, partije zaboravljaju ko uvijek mora da im je u fokusu. Ciljna grupa partija nisu druge partije i lideri, ciljna grupa svake partije su glasači. Nije važno da isprosipaš suparnike i ostale partije, važno je da osvojiš naklonost glasača. Jer, na kraju, u glasačkoj kabini, moć je u rukama onog ko drži hemijsku i gleda u papir. Te ljude partije su zanemarile, otpočeli su rat saopštenjima.

Zato se kao u karambolu sudaraju ideje, ljudi, partije i lideri. Samo bezglavo jure i niko od njih nema pojma kako će se ova igra završiti. Svi se prave da znaju što rade, a rezultata nema. Možda je do odijela, jer pakovanje čini da ljudi djeluju ozbiljno.

Ali bez obzira na odijela, vidjeli smo razobličavanje jednog karaktera u emisiji Reflektor. Gost je bio ministar koji ne samo da neće da odgovori na pitanje, već sa gnušanjem odbacuje pitanje. Svakako da ima pravo da ne odgovori, ili da ako ima klikera, vješto se izvuče i izbjegne pitanje. Ali onakav odgovor, proglasiti pitanje za “besmislicu”, to je crveni karton, ispadanje iz krivine, nepoštovanje voditeljke koja je gosta pozvala i dala mu priliku da ga čuju. Faux pas!

Valjalo bi zaista kad bi političari u Crnoj Gori imali više takta, ili kad ga već nemaju da ne misle da su rođeni za sve, već da uče, istražuju, da vježbaju ili se sa nekim konsultuju, ako ikad povjeruju da postoji neko ko zna više od njih. Ne samo da mogu biti bolji, već moraju biti bolji. Ako nešto ne preduzmu, na sledećim izborima, mnogi će biti bivši političari.

Nagledali smo se afera, naslušali smo se laži i opštužbi, zaista bi bilo vrijeme da se primijeni neka druga taktika i strategija. Postali su negledljivi.

( Đuro Radosavović )