Ukrajinski program likvidacije izdajnika

Operacija je pripremana mjesec dana. Jevhen Junakov, gradonačelnik grada Veljki Burluk u Harkovskoj oblasti, identifikovan je kao saradnik Rusa. “Kavkaz”, komandant specijalnih snaga i grupa lokalnih agenata dobili su zadatak. Njegovi ljudi su danima pomno pratili metu: dok je kupovao, kada i gdje se kretao; procjenjivali njegovo obezbjeđenje. Kada su daljinski detonirali bombu, sklonili su se u sigurne kuće unutar okupirane teritorije. Grupa se tek nekoliko nedjelja kasnije, nakon oslobođenja grada, vratila na teritoriju pod kontrolom Ukrajine. Tijelo Janukova nikada nije nađeno.

Tokom 18 mjeseci rata, desetine ljudi poput Janukova bili su mete sofisticiranih operacija širom okupirane Ukrajine i unutar same Rusije. Upucani su, ubijani eksplozivnim napravama, obješeni, pa čak i otrovani. Ukrajina ćuti o njenoj umiješanosti u atentate. Međutim, rijetko ko sumnja da oni nose sve prepoznatljiviji potpis njenih bezbjednosnih službi. Same službe su dale određene nagovještaje.

“Svaka osoba koja izda Ukrajinu, puca na Ukrajince ili ispali rakete na Ukrajince, treba da shvati da je pod budnim okom i da će se suočiti s pravdom”, kazao je Andrij Černijak, oficir HUR-a, ukrajinske vojne obavještajne službe. U intervjuu u julu njegov šef, general Kirilo Budanov, otišao je još dalje: “Ako pitate o stvaranju jedne verzije Mosada... Nema potrebe. Već postoji.”

Ukrajinci, očajnički želeći pravdu, reaguju i na sam pomen izraelske špijunske agencije. Međutim, porijeklo političkih ubistava je malo bliže njihovom domu. Mosad je veliki dio zanata ispekao od sovjetske tajne policije i njenog osnivača, Pavela Sudoplatova, koji je rođen u Melitopolju, u sada okupiranoj južnoj Ukrajini. U čudnom obrtu istorije, Sudoplatov je 1930. godine proveo infiltrirajući se u ukrajinske nacionalističke grupe i lično je ubio jednog od njihovih lidera detonirajući bombu sakrivenu u kutiji čokolade. (Takođe je organizovao ubistvo Lava Trockog 1940).

U modernoj Ukrajini, atentati datiraju do najmanje 2015, kada je njena domaća bezbjednosna služba (SBU) osnovala novo tijelo nakon što je Rusija zauzela Krim i istočni region Donbas.

Elitni Peti direktorat za kontraobavještajne aktivnosti počeo je kao snaga za sabotaže u okviru odgovora na invaziju. Kasnije se fokusirao na ono što se eufemistički naziva “mokri poslovi”.

Valentin Nalivajčenko, koji je tada bio na čelu SBU, kazao je da je do promjene došlo kada su tadašnji lideri Ukrajine odlučili da politika hapšenja i zatvaranja kolaboracionista nije dovoljna. Zatvori su bili pretrpani, a to nije nikoga pokolebalo. “Nevoljno smo došli do zaključka da treba da eliminišemo ljude”, kazao je on. Jedan bivši oficir direktorata opisuje to na sličan način. “Bilo je neophodno da donesemo rat kod njih.”

Direktorat je 2015. i 2016. povezivan sa ubistvima ključnih proruskih komandanata u Donbasu; Mihail Tolstik, poznat kao “Givi” koji je ubijen u raketnom napadu; Arsen Pavlov, poznat kao “Motorola” koji je raznijet u liftu; Aleksander Zaharčenko, koji je stradao u eksploziji u restoranu.

Izvori bliski obavještajnim službama kažu da Peti direktorat SBU ima ključnu ulogu u antiruskim operacijama.

Razmjeri i budžet SBU - pet puta veći od budžeta HUR-a - ukazuju da je ta služba najsposobnija da sprovede sofistificirane operacije, na primjer bombardovanje Kerč mosta koji povezuje Rusiju sa Krimom u oktobru 2022. Drugi, međutim, naglašavaju ulogu HUR-a sa njihovim podzemnim vježbama i većim ratnim iskustvom. “Mi smo većinom činovnici”, insistira jedan izvor iz SBU.

Drugi veoma važan igrač u okupiranoj Ukrajini su Snage za specijalne operacije (SSO). To je relativno nova grupa koja koordinira Pokret otpora, ukrajinske partizane. Primjera radi, operacija u Harkovu je bila djelo SSO-a. Denis Jaroslavski, oficir u SSO, kaže da služba sada traži veća ovlašćenja kako bi se sprovodila operacija unutar same Rusije. To ne pozdravljaju svi u ukrajinskoj obavještajnoj zajednici.

Podrazumijeva se da ukrajinski predsjednik odobrava najkontroverznije operacije, mada se druge odluke delegiraju.

Visoki izvor iz vlade odbio je da priča o detaljima: “Važno je da se takve operacije ne komentarišu. “Međutim, on je kazao da je Volodimir Zelenski izdao jasnu naredbu da se izbjegne kolateralna šteta među civilima. “Predsjednik zvanično komunicira ovu instrukciju ljudima, a povremeno vičući na njih.” Izvor dodaje da je Ukrajina morala pažljivo birati svoje mete i da u tome možda “nije uvijek” uspijevala.

Ukrajinsko rukovodstvo se naročito našlo u fokusu u oktobru, kada je “Njujork tajms” objavio da ih američka vlada okrivljuje za eksploziju automobila u kojoj je poginula Darja Dugina, kćerka Aleksandra Dugina, nacionalističkog filozofa. To je potpirilo ionako užarenu debatu unutar ukrajinske obavještajne službe. Nejasno je da li je meta bila Dugina; u pojedinim izvještajima navodi se da je ona zamijenila automobil sa svojim ocem.

Međutim, niz operacija koje su uslijedile, usmjerenih na propagandiste srednjeg ranga, pokazao je trend koji malo ko od ljudi intervjuisanih za ovaj članak podržava. “To su marginalne ličnosti”, kaže jedan izvor iz SBU-ove kontraobavještajne službe. “Nelagodno mi je zbog toga”. Bivši oficir petog direktorata SBU-a sugeriše da su operacije bile osmišljene da impresioniraju predsjednika umjesto da se približe pobjedi. “Klovnovi, prostitutke i pajaci su konstanta u okolini ruske vlade”, kaže on. “Ubijete jednog od njih, i drugi će se pojaviti na njihovom mjestu.”

Ovaj bivši špijun kaže da ga brine to što ukrajinsku kampanju atentata podstiče više impulsivnost nego logika. Pojedina ubistva imaju korisnu psihološku ulogu u cilju podizanja cijene ratnih zločina i morala običnih Ukrajinaca, kazao je on. To je “svakako” bio slučaj sa Stanislavom Rzickijem, bivšim komandantom podmornice za kojeg se vjeruje da je ispalio raketu koja je ubila 38 Ukrajinaca u Vinicji u julu 2022. Ubijen je godinu dana kasnije dok je džogirao u parku Krasnodar u Rusiji. Međutim, druge operacije ukazuju na odsustvo strategije. Rizikovale su razotkrivanje izvora, metoda i razmjera ukrajinske infiltracije u Rusiji: “Naše bezbjednosne službe ne treba da rade nešto samo zato što mogu”.

Andrij Jusov, portparol vojne obavještajne službe, insistira da Ukrajina izbjegava ono što je nazvao “slijepim terorom”. Cilj “nije uplašiti neprijatelja”, kazao je on, već ga “istjerati iz okupirane ukrajinske zemlje”. Ali ukrajinski špijuni bi nastavili da “prepoznaju i koriste rusku psihologiju i ranjivosti” gdjegod je to moguće.

Naravno, to važi i za drugu stranu. Infiltracija ruskih agenta u ukrajinske bezbjednosne službe i dalje predstavlja veliki problem. Prema procjeni upućenih izvora, to je najveća pojedinačna prepreka svakom pokušaju stvaranja ukrajinskog Mosada.

Bivši šef za unutrašnju bezbjednost SBU pobjegao je iz Ukrajine pod velom sumnje i u odsustvu je protiv njega pokrenuta istraga zbog izdaje. Povjerenje ostaje problem u službi, a većina operacija sprovodi se u malim grupama. “Ljudi su uvijek naša najslabija karika”, kazao je jedan izvor iz SBU. “Oni su daleko najklizaviji dio naših proračuna.”

Prevod: N. Bogetić

( “Ekonomist” )