Upozorenje pred konačnu katastrofu

Na neviđenu ekološku krizu i opasnost po Zemlju i čovječanstvo upozorava predstava “Gaja” izvedena druge večeri Festivala internacionalnog alternativnog teatra FIAT 2023.

Ovo je najmračniji čas. Čovječanstvo se nalazi u krizi bez presedana. U toku je šesto masovno izumiranje... Idemo ka katastrofi. Svake godine novi rekord. Novac se ne može jesti. Trčimo, trčimo ali kuda idemo. Šta ostavljamo našoj djeci? Nova razorna oružja? Svake godine novi rekord! Vlade - ne shvataju, moraju da slušaju, moraju se mijenjati, moraju da prestanu da lažu... Moramo da se probudimo...

Samo su neke od snažnih poruka kojima predstava pokušava da prodrma uspavanu masu, a na osnovu reakcija publike u Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović”, reklo bi se i da uspijeva, što je primijetila i kokreatorka komada Agata Tomšić, glumica, dramaturškinja, sccenaristkinja i korediteljka predstave “Gaja” koja je na sceni dala glas upravo Gaji - Zemlji, kao organizmu.

“Veoma sam zadovoljna kako je publika reagovala, osjećala sam kao da je aktivni učesnik našeg djela. U jednom segmentu su nam aplauzom pružali ritam, kao i kasnije pred kraj”, rekla je Tomšić nakon izvedbe.

Predstava je podijeljena u tri etape, ere života na Zemlji: kosmogonija, antropocen i postapokalisa. Polazeći od haosa koji je bio prvi, rađa se “Gaja, iskonska boginja neiscrpne snage stvaraoca, božanske sile Zemlje i porijekla samoga života”. Gaja je i protagonistkinja i naratorka ovog putovanja kroz vrijeme, a Tomšič svojim zvonkim, oštrim i zavodljivim italijanskim jezikom daje joj glas koji se savršeno uklapa u kompletnu vizuelno-muzičku ideju.

“Prikazujemo tri ere Gaje, boginje Zemlje. U prvom dijelu smo razmišljali o stvaranju univerzuma i planete Zemlje, života na planeti i u tu prikazujem potragu, razne načine traženja unutrašnjeg glasa, onoga duboko u sebi, u Zemlji”, objašnjava Tomčić.

A kada se iz tame, magle, ništavila i katastrofe rodio život, stigao je i čovjek, sa svime onim što nosi u sebi i što otkriva - i dobro i loše, sve više sebično i koristoljubivo, proždrljivo, nego li skladno, armonično i altruistično. Sve to praćeno je fantastičnim vizuelnim i zvučnim efektima koji igraju važnu ulogu u dramaturgiji.

Ulaskom u doba vladavine čovjeka Gaja više nije sama, pa tako ni na sceni. Interesantno je da ostatak ekipe koja se pridružuje glumici Tomšič ovoga puta dolazi iz Crne Gore, nakon petodnevnih radionica tokom kojih je kreatorski tim radio sa mladima i uveo ih u tematiku i komad. S obzirom na to da im je ovo bilo drugo igranje, prvo van Italije, tako je bilo i odličan pokazatelj autorima kako njihova zamisao funkcioniše u praksi i realnosti.

“U originalnoj verziji predstava se izvodi na italijanskom i engleskom jeziku. Specifično je to što svuda gdje igramo, mi prilagođavamo predstavu i samu radnju putem radionica koje organizujemo sa mladim glumcima i glumicama, studentima i studentkinjama, aktivistima i aktivistkinjama, pa i sa djecom iz zajednice u koju dolazimo. Tako je bilo i u Crnoj Gori. Zbog toga je predstava uvijek na neki način različita i drugačija. Sami sadržaj i suštinu svega takođe prilagođavamo lokalitetu, po dogovoru sa ljudima sa kojima radimo i sa kojima dijelim scenu. To je veoma interesantno zbog toga što vam pomaže da shvatite kako ljudi iz društva u kojem igrate percipiraju i razumiju ovu tematiku, na prvom mjestu klimatske promjene”, objašnjava Tomšič i dodaje:

“Uvijek je komplikovano izvesti performans sa tehničke tačke gledišta, ali takođe i jer volimo da kreiramo neke vrste refrena, a u to su uključena i svjetla, video, tekst, performans glumaca koji se pridružuju a nijesu profesionalni članovi tima već su uigrani ovdje tokom tih pet dana uoči izvedbe predstave, što je posebno interesantno. I sve je veoma precizno, uz punu koncentraciju i fokus koji je neprekidan”.

Publiku su oduševile i tri najmlađe članice formiranog ansambla koje joj daju poseban šarm i koje su vidno očarale publiku. Pored njih tri, tu je i mlada glumačka ekipa koja poput antičkog hora, pritom u direktnom obraćanju publici, šalje važne poruke, upozorava na haos i direktno poziva na buđenje, na promjenu, a tome jačinu daju i zastrašujući statistički podaci, istiniti i realni, iz 2021. godine a koji se tiču stanja u kojem se Zemlja nalazi i crne rupe, katastrofe ka kojoj je ubrzano vode klimatske promjene, odnosno način života čovjeka, ekonomija, konzumerizam, eksploatacija svih i svega...

“Kada sam pisala tekst počela sam da istražujem i bilježim sve naučne podatke, činjenice, razne statistike... Ono što me je iznenadilo jeste to da je realnost čak mnogo gora nego ijedna distopija koju mogu da zamislim ili izmislim za potrebe predstave. U jednom trenutku smo shvatili da je sadašnjost već dovoljno zastrašujuća, uzimajući u obzir pandemiju virusa korona, rat u Ukrajini, prirodne katastrofe i slične pojave. Nažalost, ljudi su se navikli na takve stvari i prihvataju ih normalno. Ovim performansom želimo da podstaknemo ljude da možda svi pojedinačno nešto urade kako bi promijenili način života koji je takav da nas sve vodi ka kraju postojanja ljudske vrste na planeti... Realnost je mnogo snažnija i strašnija nego ono što možemo izmisliti”, naglasila je Tomšič.

U više navrata predstava je podsjećala na neophodni školski čas, buntovno predavanje na fakultetu koje su mnogi propustili, najčešće donosioci odluka, političari, biznismeni... Na pitanje može li ovakav komad nešto promijeniti, Tomšič kaže da promjena mora krenuti od pojedinca, preko društva, do onih koji na globalnom nivou donose odluke, vlasnike konglomerata, koji u najvećoj mjeri ugrožavaju opstanak ljudske vrste.

“Cilj naše predstave je da podstakne ljude da se zapitaju na ove teme. Svjesni smo da ovi problemi imaju različita značenja u različitim zemljama i da su oni od zemlje do zemlje drugačiji, pa tako i suočavanje sa njima, ali mislim da je važno da se ljudi poistovjećuju, šire ove prouke, da se na njih odrazi stanje kakvo je, jer je to naša realnost, sadašnjost”, konstatuje Tomšič.

Projekat su razvili Agata Tomšič i Davide Sacco, u produkciji Ravenna festivala i teatarske kuće ErosAntEros koji od 2010. godine razvija estetsko-političko pozorište koje manipuliše različitim izvorima i ekspresivnim jezicima, navodi se u opisu njihvog rada, a sve sa ciljem da poveže pozorište sa životom i učini od mašte sredstvo za transformaciju stvarnosti.

“Na nama je da odlučimo da li ćemo reagovati ili nastaviti da ga ignorišemo do sledeće vanredne situacije. O ovoj pobuni govori i naš nastup. Svako od nas mora da djeluje. Ovo nam je poslednja prilika da nešto uradimo. Naša posljednja šansa da spasimo svijet kakav poznajemo. Nemamo rezervnu planetu. Ovo nije vježba”, poručuju svi oni zajedno.

( Jelena Kontić )