Broj poginulih u zemljotresu u Maroku porastao na 2.901, stanovnici jednog sela preživjeli zahvaljujući svadbi

Mnogi preživjeli u zemljotresu u Maroku i dalje su na otvorenom u improvizovanim skloništima, dok su mještani sela u devastiranim planinskim oblastima izrazili frustraciju što nisu dobili pomoć od vlasti.

Broj poginulih u zemljotresu magnitude 6,8 koji je kasno 8. septembra pogodio planine Visokog Atlasa porastao je na 2.901, a broj povrijeđenih udvostručio se na 5.530, javila je državna televizija, prenosi agencija Rojters.

To je bio najsnažniji zemljotres u Maroku u više od jednog vijeka i s najvećim brojem žrtava od 1960. godine.

Spasioci iz Španije, Velike Britanije i Katara pomažu marokanskim timovima u potrazi, dok su Italija, Belgija, Francuska i Njemačka saopštile da njihove ponude pomoći tek treba da budu odobrene.

Situacija je bila najteža za ljude u udaljenim oblastima koje su odsječene klizištima izazvanim zemljotresom koja su blokirala pristupne puteve.

Na lokacijama kojima se može pristupiti pojačani su napori za pružanje pomoći šatorskim kampovima i distribucijom hrane i vode.

Mehdi Ait Bujali (24) spava na otvorenom duž puta Tizi n'Test, koji povezuje udaljene doline s gradom Marakešom, s još nekoliko preživjelih koji su takođe pobjegli iz svojih uništenih sela.

On je rekao da su dobili hranu i ćebad od ljudi koji su prolazili, ali ništa od države.

"Sela u dolini su zaboravljena", rekao je on. "Potrebna nam je bilo kakva pomoć. Potrebni su nam šatori".

Hamid Ait Buiali (40) koji je takođe našao utočište pored puta, rekao je da se "vlasti fokusiraju na veće zajednice, a ne na udaljena sela koja su najviše pogođena".

"Ima nekih sela u kojima su mrtvi još uvijek zakopani pod ruševinama", rekao je on.

Nade da će se pronaći preživjeli blijede, pogotovo zato što su mnoge tradicionalne kuće od cigle od blata, koje su uobičajene u Visokom Atlasu, sravnjene sa zemljom i bez rupa s vazduhom.

Od zemljotresa su mnogi stanovnici sela bez struje ili telefonskih linija i morali su bez ikakve pomoći da spasavaju voljene i izvlače leševe zakopane ispod njihovih smrvljenih domova.

Pomagali su i obični građani, poput Brahima Daldalija (36) iz Marakeša, koji je na motoru dijelio hranu, vodu, odjeću i ćebad koje su donirali prijatelji i stranci.

"Nemaju ništa, a ljudi gladuju", rekao je on.

Stanovnici sela, Ketu, koje je srušio zemljotres, na svu sreću, svi su preživjeli zahvaljujući svadbenoj proslavi za koju su napustili svoje kamene i zidane domove kako bi uživali u tradicionalnoj muzici u otvorenom dvorištu.

Pomoć ponuđena, ali nije prihvaćena

Maroko je prihvatio ponude pomoći Španije, Velike Britanije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara, ali nije prihvatio ponude pomoći Italije, Belgije, Francuske i Njemačke.

Njemačka je u ponedjeljak saopštila da ne misli da je to politička odluka, dok je italijanski ministar spoljnih poslova Antonio Tajani za radio stanicu Rtl u utorak rekao da je Maroko odlučio da prima pomoć samo od zemalja s kojima ima bliske odnose.

Karolin Holt, globalna direktorka operacija u Međunarodnoj federaciji društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca (IFRC), koja je u utorak pokrenula hitan apel za žrtve zemljotresa, branila je odluke Maroka.

"Znamo da je ovo izuzetno složeno, pristup tim teško dostupnim oblastima. Potrebe se i dalje razvijaju", rekla je ona. "Mislim da marokanska vlada preduzima pažljive korake u pogledu otvaranja, prihvatajući bilateralne ponude podrške".

Drugi su izrazili frustraciju što im nije dozvoljeno da pomognu.

Arno Fres iz francuske nevladine organizacije Secouristes Sans Frontieres (Spasioci bez granica) rekao je da je ponudio marokanskoj ambasadi u Parizu tim od devet ljudi koji su bili spremni da odu, ali da iz Rabata nije stigao nikakav odgovor.

"Sada, četiri dana kasnije, kasno je da krenemo jer smo ovdje da hitno radimo, da spasavamo ljude pod ruševinama, a ne da otkrivamo leševe", rekao je on. "Ovo nam slama srca."

( Ne.V. )