Zijevanje umjesto aplauza: Zašto su govori zvaničnika EU tako dosadni?

Kada bi političari u briselskom "balonu" bili zaista iskreni, većinu govora počinjali bi sa "poštovani članovi, cijenjene zainteresovane strane... spremite se da zaspite".

U danu kada je šefica Evropske komisije (EK) Ursula fon der Lajen držala svoj posljednji govor u mandatu o stanju EU u Evropskom parlamentu, briselski portal Politiko postavlja pitanje zašto visoki zvaničnici EU umjesto aplauza izazivaju zijevanje.

Kako navodi, prvi izazov za svakog pisca govora u EU je kako da zainteresuje publiku za politike koje ona ne osjeća bliskim.

Na drugi izazov nazvan "posrednici" ukazao je Dan Sobovic koji je pet godina pisao govore za evropskog komesara Maroša Šefčoviča.

"Evropski političari nikada neće moći da postignu prisnost jer na nacionalnom nivou postoje drugi posrednici, poput novinara ili influensera, koji će tumačiti Brisel", rekao je taj mađarsko-švajcarsko-izraelski stručnjak za komunikacije.

Prema njegovim riječima, lijek za to je pričati ličnu priču, "mješavinu političke linije i ličnosti" govornika.

Rene Brukmelen koja je četvrt vijeka pisala govore za holandske političare i izvršne direktore, opisala je govorništvo u "balonu" EU kao uspavljujuće dodajući da je "pričanje priče" način da se veoma apstraktna tema učini konkretnijom, dopadljivijom.

Ona je rekla i da je suprostavljanje populističkoj retorici moguće samo ako je jasno šta EU zapravo radi za ljude.

Govoreći o obraćanju Fon der Lajen, bivši pisac govora za bivšeg predsjednika Komisije Žozea Manuela Baroza, Vinsent Stuer ukazao je na koncept naracije koji koristi i šefica Evropske komisije.

Stuer, koji sada radi za grupu Obnovimo Evropu u Evropskom parlamentu, kaže za Politko da je pored izazova kako zainteresovati publiku za politike koje joj nisu bliske, izazov i pitanje čija je priča - govornika ili pisca govora.

"Manje je više", rekao je on i objasnio da se, kada se direktoratima Komisije omogući da daju doprinose govoru, "konačni proizvod pretvori u 'novogodišnju jelku".

Helene Baner, koja je 2019. pisala govore za dva predsjednika Komisije (Žana-Kloda) Junkera i Uruslu fon der Lajen, kaže da je važno dobro poznavati govornika za koga se piše - kako razmišlja, šta čita, u čemu uživa.

Jedan od ometajućih faktora je i to što se svaki govor prevodi na 24 zvanična jezika EU i dio publike uvijek će nešto pogrešno razumjeti.

Pored mogućih gubitaka u prevodu, svaki govor mora da bude i dovoljno fleksibilan da uđe u odvojene nacionalne političke kontekste 27 članica.

"Umjetnost je biti ličan, biti vođen misijom, biti u vezi", rekla je Baner koja predaje političke komunikacije na Koledžu Evropa u Brižu.

"I imati hrabrost da se kaže manje", kazala je.

Kada je riječ o Ursuli fon der Lajen, Brukmelen smatra da joj je u govorima potrebno "malo više emocija, malo više strasti". "Ali, ona je Njemica, pa je to teško", dodala je.

( BETA )