Bluz romantičnog ludila sjećanja pretvara u stvarnost

Nikšić. Kiš. Fudbal. Glumci.

Stari, građanski, gospodski Nikšić. Rijetki i jedinstveni majstor pera poput Danila Kiša. Najvažnija sporedna stvar na svijetu, neopisiva strast i uzbuđenje koje budi fudbal. Glumci i glumice, kao kreatori raznih svjetova i univerzuma...

U tim slojevima nalaze se inspiracija, temelj, srž, duh, ali i impuls rada Boža Koprivice, autentične ličnosti u svakom pogledu, konstatovao je Balša Brković na promociji knjige “Bluz dva prijatelja u 54 tjedna” čiji je koatuor sa Koprivicom i pjesnik Miodrag Raičević. Knjiga je predstavljena u srijedu veče u Podgorici, u okviru književnog programa Festivala internacionalnog alternativnog teatra FIAT, u fantastičnoj atmosferi u dvorištu Kuslevove kuće.

“Božo je uvijek briljantan kada je u svojim opsesivnim temama. On je tu klasični Kišov učenik. Njegove opsesivne teme su nekoliko krugova koji uvijek iz njega izvuku najljepše pripovjedačke momente. Jedan od tih krugova je stari Nikšić, onaj Nikšić njegovog djetinjstva. Nikšić sa osjećajem za jednu građansku dimenziju. Nikšić koji je imao nešto od one građanske supstance koja je kasnije tako lako iščiljela u Crnoj Gori. U svakoj Božovoj priči imate trag tog njegovog građanskog Nikšića, drugačijeg od svih naših stereotipa”, priča Brković...

“Drugi krug koji iz njega uvijek izvuče najbolje je Danilo Kiš. Briljantna kratka priča ‘Kiš šuti’ je pravo remek-djelo. Sve priče o Kišu, bilo da su motivi izvedeni iz njegovih knjiga, priča prigodna određenom povodu, ali Kiš uvijek iz njega izvuče najbolje u pripovjedačkom smislu”, dodaje on, baš nakon što je brojna publika imala priliku da čuje spomenutu priču.

Znajući Koprivicu, sport je posebna ljubav, a tu se izdvaja fudbal unutar kojeg i, nepotrebno je naglašavati ali i nemoguće zaobići - Partizan.

“Da je neko rekao da je moguće od Garinče napraviti kratku priču dostojnu Borhesovih egzibicija - ne biste vjerovali, ali moguće je. Da je moguće od zaboravljenih fudbalera napraviti priče o epohama i vremenima, jeste, upravo u ovoj knjizi, u mnogima od ove 54 bluz kompozicije koje su razmijenila dva prijatelja”, navodi Brković i zaokružuje sa glumcima.

“Mislim da Boža niko ne obožava kao glumci i da o njima niko ne piše lijepo kao on. Suština toga je njegovo duboko poznavanje pozorišta, duha teatra, pozorišne kreacije i avanture. On je za to znalac. Sve njegove priče o glumcima zato su mnogo kompleksnije, daleko od onog uobičajenog i pomalo površnog pristupa toj profesiji”, naglasio je on.

A dvije glumice uveličale su ovo (književno) veče - Julija Milačić Petrović Njegoš i Ana Vujošević. Obje su čitale djelove iz knjige, ali i govorile o njoj koja je, između svega navedenog, i jedna oda prijateljstvu.

“Pored prijateljstva Boža i Miodraga, povezani smo i sa brojnim drugim prijateljstvima putem ove knjige. Ona je svjedočanstvo jednog vremena i jedan kulturološki miks čiji su akteri umjetnici, književnici, sportisti, obični smrtnici, gradovi, pločnici, ugostiteljski objekti, česme... Božo i Miodrag džemuju, svaki iz svog svijeta, a na kraju se negdje spoje u tu fantastičnu muzičku harmoniju ili disharmoniju koja ne smeta magnetisanom čitaocu”, priča Milačić Petrović Njegoš.

Koprivica je kazao da je Mijo Raičević imao nezgodu zbog koje je posljednjih godina nepokretan, ali to herojski podnosi, naglašava i dodaje da je u pitanju pjesnik koji je na jugoslovenskom nivou zaslužio vrhunsko mjesto.

Autentično viteško osjećanje prijateljstva jedna je od posebnosti knjige, kaže Brković.

“Riječ je o jednoj paraboli o prijateljstvu, a Božo je vrlo precizan i osjetljiv u tim stvarima. Nevolja njegovog prijatelja, sjajnog pjesnika Mija Raičevića, osnovni je impuls iz kojeg nastaje ova knjiga. A Mijo Raičević je pomalo nepravedno zaboravljen u njegovoj Podgorici”, rekao je on.

Marina Filipović je kazala da pjesme Miodraga Raičevića djeluju kao pisane za rukopis Boža Koprivice, ili obratno.

“To je jedna nevjerovatna priča o prijateljstvu, o raznim ljudima koji su se pojavljivali u Božovom životu i koji i dalje postoje... Svaka priča ima svoju antičku težinu, a ponegdje je prisutna i ta epska tragičnost koja nam je možda i suđena i pripisuje se nama sa ovih prostora. No, bez obzira na te neke tragične događaje iz Božovog života, postoji jedna velika dječačka radoznalost, radost, potreba za druženjem, potreba za upoznavanjem ljudi, što je takođe očaravajuće u ovoj knjizi”, kazala je ona.

Možda i najveće bogatstvo knjige jesu opisi momenta i trenutaka kojima Koprivica pruža čitaocu mogućnost da osjeti miris, temperaturu, vrijeme, upozna aktere, primijetila je Milačić Petrović Njegoš...

“A onda uleti sa drugom radnjom, atmosferom i dobijamo šamar koji nas otrježnjuje. Na kraju, Božo je prijatelj, Božo je šaman. Božo je i ludak... Izvinite na tome, ali ja sam imala i lapsus da sam govorila ‘Bluz dva ludaka u 54 tjedna’... A njih dvojica, Mijo i Božo, tako su usaglašeni kako to mogu biti samo ljudi koji uživaju u benefitima romantičnog ludila”, rekla je Milačić Petrović Njegoš i dodala da je knjiga od velikog značaja i za neke nove, mlade generacije kojima može poslužiti kao štivo iz opšte kulture.

Brković je rado prihvatio njene riječi.

“Boža je nemoguće definisati, naći jednu riječ za njega je nemoguće, ali je Julija našla pravu riječ - šaman. Njegova književnost takođe jeste jedna šamanska rabota, i to na mnogo nivoa. U nekoj dimenziji on svoga prijatelja spašava, i to na šamanski način”, rekao je Brković, a Ana Vujošević dodala da je Božo Koprivica zapravo žanr za sebe.

“I zato je nevjerovatno važan za sve nas i za književnost Jugoslavije. Magično je koliko mu vjerujemo i kako nas to njegovo raskošno pripovijedanje, spajanje pozorišta, fudbala, proze, poezije, umjetnosti, umjetnika, sportista, filma, raznih drugih junaka, vodi u stvaran svijet koji prestaje biti sjećanje, jer to za njega i jeste, a za nas postaje stvarnost i sadašnji trenutak”, primijetila je ona.

Veče puno snažne energije završeno je čitanjem djela “Bluz, hazarder” Boža Koprivice i pjesme “Bluz za Mojsilović Dragojlu” Miodraga Raičevića. I kao što Koprivica reče - boljeg kraja nema.

Antologija poezije kao dodatna vrijednost knjige

Balša Brković je primijetio i da pored svih tematskih krugova o kojima je govorio, knjiga “Bluz dva prijatelja u 54 tjedna” može da se čita i kao jedna sjajna antologija poezije.

“I to ne samo poezije Mija Raičevića čija je pjesma u svakom od zapisa. Tu su i mnoge druge pjesme. Čini mi se da je ta antologija poezije koju dobijate ovom knjigom dodatna vrijednost... Kao da pored knjige ‘Bluz dva prijatelja’ dobijate i jedan nevjerovatan, moćan, ekskluzivan pogled na savremenu poeziju. Božovo osjećanje za poeziju je nevjerovatno. Taj momenat je važan ne samo zbog toga što je drugi u knjizi pjesnik, već zato što je danas poezija na neki način posljednje utočište smisla”, rekao je on.

Gradovi, jezik i žal za nečim čega više nema

Marina Filipović rekla je i da se u knjizi govori o tri vrlo važna grada za autora: Nikšić, Titograd, Beograd i u tragovima, ali vrlo značajan, Dubrovnik.

"Njome provejava sjeta i žal za nečim čega, bojim se, više nema. Božo to na jedan vrlo specifičan način približava svima nama i koji ne znamo mnogo. I sama sam naučila mnogo stvari o Nikšiću, nekadašnjem gradu i životu u njemu", kazala je i iznijela da je interesantan i jezik kojim Koprivica piše, a koji govori mnogo.

"Ono što me je takođe dojmilo jeste i prelaženje sa jezika na jezik bivših republika naše zajedničke zemlje, što doprinosi osjećaju novog jezika koji svi znamo, koji osjećamo i koji nam možda malo i fali".

Da je neko rekao da je moguće od Garinče napraviti kratku priču dostojnu Borhesovih egzibicija - ne biste vjerovali, ali moguće je. Da je moguće od zaboravljenih fudbalera napraviti priče o epohama i vremenima, jeste, upravo u ovoj knjizi", rekao je Brković

( Jelena Kontić )