„Rusija nije naučila lekciju iz prošlog rata”

Konstantin Dobrovolski je posljednjih 33 godine dobar dio vremena proveo u šumi opremljen mapama, lopatama i starim detektorom za metal. Pretraživao bi nepristupačnu teritoriju dalekog sjevera Rusije u potrazi za davno zaboravljenim ostacima sovjetskih vojnika iz Drugog svjetskog rata.

“Baš danas smo pronašli ostatke pet vojnika, nekoliko kostiju i stare medalje, kazao je on za “Gardijan” tokom istraživačkog putovanja izvan arktičkog grada Murmanska. “Moramo požuriti prije nego što se tlo ponovo smrzne”, kazao je.

Zajedno s malim timom posvećenih dobrovoljaca, Dobrovolski (70) je posvetio svoj život pronalaženju, identifikaciji i ponovnoj sahrani posmrtnih ostataka više od 100.000 sovjetskih vojnika za koje se vjeruje da su poginuli na krajnjem sjeveru sovjetske odbrambene linije.

“Kada smo počeli sa radom ranih 80-ih, bilo je više tijela nego pečurki. Pronašli smo posmrtne ostatke 20.000 vojnika”, kazao je Dobrovolski.

Međutim, ovih dana on više nego ikada ranije razmišlja o smrti.

“Svaki dan se suočavam sa sumornim posljedicama rata. Ali izgleda da naša nacija nije naučila pravu lekciju iz istorije”, rekao je dok se razgovor brzo okrenuo ratu u Ukrajini.

Sovjetska pobjeda nad nacističkom Njemačkom postepeno je postala okosnica koncepta ruskog identiteta tokom dvije decenije na vlasti Vladimira Putina. Gotovo svaka porodica je na neki način povezana sa ratom, u kojem je sovjetska žrtva bila nezamislivo velika.

Kada je Rusija napala Ukrajinu, Putin je iskoristio sjećanje, jezik i prizore prošlog rata kako bi opravdao napad, govoreći svom narodu da se ljudi “bore za istu stvar kao i njihovi očevi i djedovi” predstavljajući Ukrajinu kao nasljednicu nacističke Njemačke.

“Apsolutna glupost”, rekao je Dobrovolski odgovarajući na pitanje o sličnostima između dva sukoba.

“Ova dva rata su potpuno različita. Naši očevi i djedovi su herojski branili našu zemlju, a ne osvajali drugu”, rekao je on.

“Naše granice su iscrtane 1991. Šta dođavola radimo u Ukrajini? To je ludilo i treba da prestane”, dodao je.

Ubrzo nakon što je invazija počela prošle godine, na ulicama Moskve pojavio se slogan kako bi se pojačala podrška ratu u Ukrajini: “Ne ostavljamo svoje iza sebe.”

“Gledam oko sebe i vidim sva ova tijela, a onda vidim ove pseudopatriote kako vrište da niko nije ostavljen. Treba da provedu jedan dan sa mnom ovdje na terenu i vide ove zaboravljene vojnike, kazao je Dobrovolski. “Kako mogu da pričaju o patriotizmu kada mi svoje branioce nijesmo ni sahranili kako treba?”

Dobrovolski je rekao da ga je šokirala, ali ne i i potpuno iznenadila očigledna podrška invaziji među njegovim sunarodnicima. “Dugo su nas uvjeravali da su rat i smrt plemenita, lijepa stvar. U društvu postoji mnogo mržnje”, rekao je on.

Godinama je nevoljno posmatrao kako Kremlj transformiše proslavu Dana pobjede 9. maja u bombastičnu predstavu moderne vojne moći. Ukazujući na zlokobni slogan “možemo to ponovo”, koji je posljednjih godina postao popularan na Dan pobjede, on je rekao da njegova zemlja “izgleda da je zaboravila da je rat tragedija, i njegovu bol i patnju”.

Za Dobrovolskog rat u Ukrajini je takođe i ličan. Nakon što je pronašao posmrtne ostatke hiljada sovjetskih vojnika, prošlog proljeća morao je sahraniti vlastitog sina koji je poginuo boreći se kod Bakhmuta kao član ozloglašene grupe Vagner.

Sergej je potpisao ugovor sa Vagnerom iz zatvora, gdje mu je obećana sloboda u zamjenu za šestomjesečni boravak u Ukrajini.

“Pokušao sam da učinim sve kako bih ga spriječio da ode, rekao sam mu ‘šta radiš sine, to je karta u jednom pravcu’. Ali nijesam uspio”, ispričao je on.

Nije imao priliku da se oprosti od Sergeja, ali je rekao da je prepoznao svog sina na snimcima iz drona koje je ukrajinska vojska objavila na društvenim mrežama nekoliko dana prije nego što je proglašen mrtvim.

“Ne znam da li je ubijao Ukrajince ili ne. Kao otac, dužnost mi je da ga sahranim, ali osuđujem njegovu odluku”, kazao je on vidno potresen. Kada se borbe završe, ja ću lično otputovati u Bakhmut, kleknuti i izviniti se ukrajinskom narodu.”

U zemlji u kojoj je i najmanje neslaganje kažnjivo zakonom, Dobrovolski je rijedak glas koji se suprotstavlja državnom narativu koji povezuje dva rata.

“Ne plašim se, ne”, kazao je on prkosno. “Moja savjest je čista i to mi je najvažnije”.

Za sada, planira da nastavi sa radom. U oktobru će njegov tim dobrovoljaca pokopati posmrtne ostatke vojnika koje su ove godine iskopali u Dolini slave, vojnom groblju u blizini Murmanska, koje je među vojnicima poznato i kao “Dolina smrti”.

“Nećemo moći da sahranimo sve, prošlo je previše vremena, a neki ostaci su zauvijek uništeni”, kazao je. “Nažalost, biće još dosta sahranjivanja za generacije koje dolaze.”

Prevod: N. B.

( “Gardijan” )