Zakon o zastavi

Ovaj put nije bila riječ o nekakvoj sumnjivoj zastavi podložnoj kojekakvom tumačenju i svakonakvom interpretiranju, nezgrapnom nekom hrvatskom grbu bez onog Tuđmanovog zoološkog vrta ili pak kakvoj pseudopovijesnoj šahovnici s početnim bijelim poljem: ovaj put bila je to vrlo točna i precizna službena zastava Nezavisne Države Hrvatske, slavna trobojka s tamno modrim slovom U uokvirenim tropletnom viticom u lijevom gornjem kutu, sve po članku 2. Zakonske odredbe o državnom grbu i državnoj zastavi kakvu je 28. travnja 1941. vlastoručno potpisao poglavnik Ante Pavelić.

Takvu je, dakle nacističku zastavu netko, eto, unio na europsku kvalifikacijsku utakmicu između Hrvatske i Latvije na riječkoj Rujevici, pa ponosno njome mahao cijelo prvo poluvrijeme - dovoljno vremena da promatrač FARE-a na tribinama sve to lijepo vidi i dokumentira, Uefa pokrene disciplinski postupak protiv Hrvatskog nogometnog saveza, a hrvatski selektor Zlatko Dalić u pravednu gnjevu ocijeni kako je, očito, “sve bilo namješteno”.

“To je po meni sve bilo namješteno, jer kako drugačije objasniti da se pojavi jedna zastava među stotinama zastava i baš ta da se uslika, i baš to se u tim momentima pojavi i netko ju uslika?”, sipao je Dalić žuč pred kamerama Nove TV. “Na kraju nas prijave one organizacije koje se time bave, koje od toga žive i traže kaznu protiv Hrvatske. To je po meni glupost i nastavak traženja nekakvih načina da se hrvatska reprezentacija zaustavi na bilo koji način.”

“Slažem se s izbornikom Dalićem da je namješteno. Ne znam tko stoji iza toga, ali to nije slučajno da se četiri ili pet puta istakne ta zastava baš da se vidi za predstavnika FARE-a, da vidi ustaški znak na šezdeset ili sedamdeset metara. Nije to slučajno”, dodao je pak predsjednik nogometnog saveza Marijan Kustić, nakon čega su se za slučaj, jasno, zainteresirali i detektivi iz hrvatskih medija. Portal

Dnevnik.hr otkrio je tako da trojica navijača koji su na Rujevici razvili ustaški barjak dolaze iz Trnovca Bartolovečkog, dok delegat FARE-a koji ih je snimio i prijavio dolazi, zanimljivo, iz - Čakovca. Vama to možda ništa ne govori, ali govori istraživačima Dnevnik.hr-a: Trnovec Bartolovečki je, naime, kraj Varaždina, a Varaždin je - sad se i vi lupate po čelu - kraj Čakovca. “Nametnulo se, stoga, pitanje samo po sebi”, završavaju vrijedni Dnevnikovi istražitelji, “radi li se tu o sabotaži i poznaje li se društvo uključeno u ovu priču?”

“Cijela priča postaje još čudnija”, velikim naslovom uključit će se uskoro i slavne Sportske novosti. “Naime, delegat koji je izvršio prijavu Uefi bio je i na utakmici Hrvatska - Wales odigranoj u ožujku u Splitu, i tada je također prijavio HNS jer je navodno na sjevernoj tribini Poljuda vidio ustašku zastavu s natpisom ‘Za dom spremni’. Međutim, tada nije predočio odgovarajuće dokaze pa je Uefa njegovu prijavu odbacila. Sada je kod ovog slučaja iz Rijeke kao dokaze dostavio videosnimke i fotografije.” Slučajno? Ako ste mislili da je “zanimljivo” samo to što je delegat FARE-a iz Čakovca, evo još izvanrednih zanimljivosti: “Zanimljivo je da je u Rijeci imao ulaznicu za VIP ložu, koju mu je osigurala Uefa. Međutim, on nije sjedio u VIP loži, već u sektoru Z7 koji se nalazi dvadesetak metara dalje na zapadnoj tribini, točno nasuprot sektoru I4 na istočnoj tribini, na kojem je razvijena ustaška zastava!”

Polomili su se, ukratko, hrvatski izbornik, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza i istraživački timovi hrvatskih medija da razmrse slučajnosti i zanimljivosti: otkud zastava Nezavisne Države Hrvatske na utakmici hrvatske nogometne reprezentacije točno pred okom strogog delegata FARE-a?

Stvarno? Otkud zastava NDH na utakmici hrvatske nogometne reprezentacije?!

Za nekoga tko proteklih tridesetak godina nije proveo skriven u škrapi na morskom dnu negdje oko Palagruže, ili u nekom slijepom rukavcu kilometar i pol duboke Lukine jame na Velebitu, ili u uredu predsjednika Vlade na Markovu trgu na hladnom sjeveru Zagreba - za nekoga dakle tko je u stvarnoj državi Hrvatskoj uopće ikad bio duže od petnaest sekundi - slučaj je ipak nešto lakši. Zastava NDH na utakmici hrvatske reprezentacije?! Koja druga, zaboga?

Svih tih trideset godina, od prve utakmice te reprezentacije pa do dana današnjeg, zastava NDH na hrvatskim je stadionima svoja na svome, a skandiranje, pjevanje i salutiranje ustaškoj vojsci uobičajeni je navijački folklor. Evo, samo napamet iz moždanog plićaka, bez guglanja: 2006. na prijateljskoj utakmici s Italijom u Livornu hrvatski su navijači tijelima formirali kukasti križ; sljedeće godine na utakmici protiv Bosne i Hercegovine na Koševu formirali su pak slovo U; prije deset godina, na kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo protiv Srbije, cijeli Maksimir je grmio “Ubij Srbina!” i “Za dom spremni!”, a nakon pobjede nad Islandom Josip Joe Šimunić uzeo je službeni mikrofon i zajedno s tribinama poveo “Za dom spremni!”, za što je, osim Fifine kazne, dobio i posao pomoćnika selektora Ante Čačića; 2014. na prijateljskoj utakmici protiv Švicarske u St. Gallenu hrvatski su navijači skandirali “Za dom!” i “Ajmo ustaše!”, a 2016. HNS je kažnjen jer su navijači uz nacistički pozdrav skandirali “Za dom spremni!” i na utakmicama protiv Izraela i Mađarske.

Konačno, nije ustaški resentiment stran ni Dalićevoj generaciji: na masovnom dočeku srebrnih Vatrenih na Jelačića placu nakon svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. sami su reprezentativci na binu pozvali ustaškog šlager pjevača Marka Perkovića, pa zajedno s njim i stotinu hiljada ljudi pjevali „loša bila četres’ peta, rasula nas preko svijeta“, sve uz arijevski nacistički refren, “plave krvi, bijela lica, rađaju se nova dica“. Još prošle godine, recimo, broncu na Mundijalu u Kataru hrvatske su zvijezde Marcelo Brozović i Dejan Lovren u Brozovićevu kafiću u Velikoj Gorici slavili urlanjem “Za dom spremni!”, a jednako su za dom spremni bili i navijači okupljeni na dočeku izbornika Zlatka Dalića u njegovom rodnom Livnu.

I nakon svega, šok i nevjerica: ustaška zastava na Rujevici!

Trideset godina, eto, ta se zastava vije na hrvatskim tribinama, praćena nacističkim salutiranjem, mrzilačkim skandiranjem i zakletvom “Za dom spremni!” - osim još možda onog zatupljujućeg “u boj, u boj” ništa drugo se na utakmicama Hrvatske zapravo i ne viče - cijela se Dalićeva najslavnija generacija hrvatskog reprezentativnog nogometa jasno deklarirala kao ljubiteljica žanra, a izbornik i nogometni savez zajedno sa šokiranim novinarima istražuju otkud službena zastava NDH na utakmici hrvatske nogometne reprezentacije! Zbilja, otkud? Možda, sad napamet govorim, da provjere svlačionicu?

Hrvatski nogometni stadioni osamdesetak godina nakon Drugog svjetskog rata posljednji su uopće u potpunosti sačuvani džepovi Nezavisne Države Hrvatske, i ideja da bi nekakvi zli mastermindovi iz redova Uefe, Fife, FARE-a i domaćih izdajnika iz masonskih VIP loža za unošenja ustaške zastave na tribinu trebali organizirati paklenu zavjeru i isplanirati supertajnu operaciju nije samo duboko umobolna, nego i duboko uvredljiva za ustaški pokret u cjelini.

Naravno da je onda na koncu otkriveno kako je tip koji je “sabotirao” Vatrene ponosno zavijorivši zastavu NDH zapravo sin uspješnog poduzetnika i HDZ-ovca, člana Općinskog vijeća Trnovca Bartolovečkog i predsjednika Kluba vijećnika HDZ-a, koji je zajedno s ocem upravo na sudu zbog pijanog napada na policajce. Kakav šok i nevjerica! Da ste mi dali deset sekundi da razmislim, ja bih onako na prvu rekao da je zastavu - osim, jasno, ukoliko nije dio HNS-ovog protokola - vjerojatno unio bahati sin kakvog lokalnog šerifa i moćnog hadezeovca iz nekog, nemam pojma, Trnovca Bartolovečkog.

Priča je tako dobila savršen završetak, takorekuć savršetak. Još od slavnih devedesetih HDZ je od hrvatske reprezentacije napravio svoju stranačku nogometnu sekciju, davši joj ustaški smisao i ikonografiju, da bi se trideset godina kasnije od HDZ-ova nogometnog guvernera Marijana Kustića i HDZ-ove predizborne pudlice Zlatka Dalića zbog barjaka NDH na Rujevici više čudio još samo mladi hadezeovski mamlaz iz Trnovca Bartolovečkog, koji - kako čitamo - “nije imao pojma da je ustaška zastava u Hrvatskoj zabranjena”. I ja mu posve vjerujem. Tko je to mogao znati? Ja, recimo, prvi put čujem.

Ako se, naime, zaista - kako tvrdi Kustić - “četiri ili pet puta istakne ta zastava baš da se ustaški znak vidi na šezdeset ili sedamdeset metara”, naravno da “nije slučajno”: ta stvar s isticanjem državne zastave u svečanim prilikama uređena je još spomenutom Zakonskom odredbom o državnom grbu i državnoj zastavi od 28. travnja 1941.

Osim ukoliko se nešto u međuvremenu nije promijenilo. U kojem slučaju bi bilo lijepo da su nam iz HDZ-a javili o tome.

(N1)

( Boris Dežulović )