Loši zakoni su dobri kad ste vlast - zašto se zaboravilo na obećanja o izbornoj reformi

Reforme izbornog zakonodavstva nema godinama zbog raznih političkih interesa, a to što ni nove vlasti nisu uradile ništa tim povodom, iako su obećavale, znak je da nekim njihovim akterima odgovaraju manjkavosti tih akata.

Tako sagovornici Vijesti tumače to što skoro deceniju (od 2014. godine) nema promjene izbornih zakona i što su nasljednici Demokratske partije socijalista (DPS) na vlasti zaboravili dugogodišnja obećanja o tome.

Oni su godinama upozoravali javnost na izborne malverzacije te stranke i razotkrivali ih, ali po dolasku na funkcije nisu uspjeli da nešto promijene, a jedva i da su pokušali. Međutim, odgovornost za to nije samo na njima, jer se većina izbornih akata može mijenjati isključivo kvalifikovanom većinom, što znači da im je za to potrebna podrška opozicije.

U međuvremenu, zbog slabosti tih zakona i nerada državnih organa desilo se nekoliko slučajeva koji pokazuju zašto su reforme nužne. Najupečatljiviji je primjer lokalnih izbora u Šavniku, koji nisu okončani iako su počeli prije gotovo godinu. Razlog za to je što članovi biračkih odbora iz tamošnje opozicije ne dozvoljavaju novoupisanim biračima da glasaju jer su, tvrde, prepisani da bi podržali šavničku vlast.

Najsvježiji slučaj zabilježen je u Andrijevici, gdje “grupa građana” već mjesec i po onemogućava održavanje sjednice tamošnjeg parlamenta, na kojoj treba da se raspravlja o razrješenju prvog čovjeka te opštine.

Član Državne izborne komisije (DIK) i saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Damir Suljević, ocjenjuje za Vijesti da je glasno zalaganje nekadašnjih opozicionih partija za izbornu reformu, nestalo kad su sjeli na pozicije vlasti.

On kaže da se čini da nedostaci izbornog zakonodavstva zapravo odgovaraju ključnim političkim igračima, jer u njima pronalaze neke svoje interese. Objašnjava da veliki problemi s izbornim zakonima nisu nikakava novost, iako su, podsjeća, posljednji izborni ciklusi ogolili dodatne mogućnosti za zloupotrebe i apostrofirali potrebu da se pristupi sistemskim promjenama.

“Zloupotrebe u izbornim procesima bile su karakteristika DPS režima, o čemu svjedoči niz afera... Ipak, da želja za zloupotrebom pozicije moći u izborne svrhe nije bila samo karakteristika DPS-a, pokazala je i promjena vlasti i činjenica da su manire DPS-a preuzele i nove strukture... Izborna reforma predstavlja dug, osjetljiv i politički rizičan proces u smislu da ukoliko se postavi kako treba ne može biti profitabilna onima koji su navikli ‘loviti u mutnom’, pa onda postaje jasnije zašto se ovo pitanje nije ni našlo na skupštinskoj agendi”, istakao je Suljević.

Osim primjera Šavnika i Andrijevice, vrijedi pomenuti i slučaj Podgorice, odnosno to što predsjednik Izborne komisije (IK) Glavnog grada pet mjeseci (do sredine marta) nije dozvoljavao da to tijelo proglasi konačne rezultate izbora. Takođe, ne treba zaboraviti ni aferu kojoj je kumovao DIK, kad je u februaru, iako mu to nije u nadležnosti, zatražio od kolega iz Srbije da saopšte da li potencijalni predsjednički kandidati, imaju prebivalište u toj državi. Informacija koju je DIK dobio ubrzo je poslužila za diskvalifikaciju jednog kandidata.

Izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić, rekla je Vijestima da do reforme izbornog zakonodavstva nije došlo isključivo krivicom parlamentaraca koji, prema njenim riječima, nisu shvatili važnost i značaj toga.

Reforma je, podsjeća, pokušana, ali kaže da izmjene nisu bile moguće zbog raznih političkih intreresa, “osim da skrenu ka nezakonitosti i neustavnosti”.

“Nužno je bilo valjano izmijeniti Zakon o izboru odbornika i poslanika, Zakon o lokalnoj samoupravi, Zakon o strancima, kao i Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. O profesionalizaciji rada DIK-a, CEGAS je više puta govorio, kao i o mehanizmu vraćanja rezidencijalnog uslova ili razmatranja da svi lokalni izbori budu u jednom danu. Otvorene izborne liste i razvoj neposredne demokratije takođe su nešto na čemu ćemo nastaviti da insistiramo”, poručuje ona.

Skupštinski Odbor za izbornu reformu formiran je krajem 2020. godine, nekoliko mjeseci nakon smjene vlasti DPS-a, a počeo je s radom tek u aprilu 2021. Održao je samo šest sjednica, da bi početkom prošle godine, zbog prekompozicije u vlasti, prestao s radom. Njegovo funkcionisanje obilježili su politički sukobi vlasti i opozicije, nesuglasice o imenovanju predstavnika NVO sektora, opozicioni bojkot rada tog tijela... Sličnu sudbinu doživio je i prethodni Odbor, koji je formiran 2018, a kojim je upravljao DPS. Tadašnja opozicija takođe je bojkotovala rad, koji je stopiran uoči donošenja famoznog Zakona o slobodi vjeroispovijesti krajem 2019.

Popović Kalezić ocjenjuje da su posljedice toga što nema izborne reforme velike, i da je slučaj Šavnika pokazao više manjkavosti u sistemu.

“Da smo imali sistem jasnog utvrđivanja prebivališta, a onda i uređene biračke spiskove, ne bismo građane po ko zna po koji put bacali u pravnu neizvjesnost i ne bi bilo nepovjerenja u izborni sistem”, naglašava ona, upozoravajući da se primjer Šavnika može ponoviti i u ostalim opštinama.

Damir Suljević navodi da najveću odgovornost za to što nije bilo reforme ima većina, koja, kaže, posjeduje više mogućnosti od opozicije. Međutim, dodaje da ovo pitanje zahtijeva kvalifikovanu podršku u parlamentu i dijalog vlasti i opozicije.

“Ipak, šire gledano, odgovornost bi trebalo da snose svi oni koji to pitanje ne otvaraju, i tu je primjetna i inertnost opozicije. Stvoren je ambijent prećutne saglasnosti, koji sve više može štetiti regularnosti i demokratičnosti izbornih procesa, opterećujući legitimitet svih izabranih, ali partije imaju moć da to drže tako i one će to raditi dok neki pritisak koji im prijeti da ugrozi pozicije, ne bude jači od te percipirane koristi da održe status kvo”, poručuje sagovornik.

Na izbornu reformu godinama pozivaju i domaće i međunarodne organizacije. Kad je riječ o domaćim, Centar za demokratsku tranziciju (CDT) u avgustu je predstavio 35 preporuka, među kojima su uvođenje otvorenih lista, ažuriranje registra prebivališta, preciziranje zakonskih odredbi o izbornoj tišini, implementiranje novog sistema potvrđivanja kandidature na izborima...

S druge strane, međunarodne organizacije koje prate crnogorske izbore, prvenstveno OEBS, poslije svakog izlaska građana na birališta daju preporuke. Konačni izvještaj o junskim parlamentarnim izborima nije završen, a u izvještaju o prethodnim državnim izborima, održanim 2020, navodi se da OEBS predlaže da bi odredbe o osporavanju i poništavanju izbornih rezultata utvrđenih od biračkih odbora trebalo da budu revidirane, da bi trebalo da se razmotre dodatne mjere za postizanje balansirane zastupljenosti žena i muškaraca, da bi zakone trebalo izmijeniti tako da propisuju efikasne, proporcionalne i odvraćajuće sankcije i da obezbjeđuje izričitu obavezu nadzornog organa da identifikuje i objavi informacije o nepravilnostima, uključujući neprijavljene prihode i izdatke...

Partije ne misle da su odgovorne

Većina crnogorskih partija nije Vijestima odgovorila na pitanja osjećaju li se odgovornim za izostanak promjene izbornih zakona. Oni koji su se oglasili, ne vide odgovornost svojih stranaka.

Funkcionerka Pokreta za promjene (PzP) i bivša članica Odbora za izboru reformu Branka Bošnjak, kazala je Vijestima da osjeća objektivnu odgovornost kao, jedno vrijeme, dio parlamentarne većine, ali ne i ličnu i partijsku.

“Jer sam više puta na Kolegijumu predsjednice Skupštine insistirala da intenziviramo započeti proces izborne reforme, ali, nažalost, nije bilo volje. Tražio se široki kosenzus, iako su neki važni zakoni zahtijevali samo apsolutnu većinu od 41 poslanika. Takođe sam sigurna da je bilo volje, našao bi se i način, ali nije”, navodi ona.

Potpredsjednica Građanskog porketa (GP) URA Milena Vuković Sekulović, rekla je listu da svaka partija ima dio odgovornosti, ali da treba imati u vidu da je GP URA “dao veliki doprinos rješavanju mnogih pitanja”.

“Poput izbora sudija Ustavnog suda i članova Sudskog savjeta. Ali s tri poslanika koliko smo imali u prethodnom sazivu, nismo mogli presudno da utičemo na ostale klubove poslanika da ovo pitanje shvatimo ozbiljno i da radimo na njemu”, tvrdi ona.

Poslanik Socijaldemokrata (SD) Nikola Zirojević, saopštio je Vijestima da SD ne osjeća nikakvu odgovornost, i da odgovor na pitanje zašto nema reforme treba tražiti prvenstveno kod onih koji su prije 30. avgusta 2020. bili opozicija.

“Do promjene vlasti, tadašnja opozicija je uglavnom bojkotovala rad odbora koji se bavio ovom tematikom, vršeći razne opstrukcije... A da ne govorimo o tome da su, nakon preuzimanja vlasti, krenuli da opstruiraju rad onih NVO koje su trebale da budu dio Odbora...”, kaže on.

Suljević: Uvesti sankcije za neodgovorne pojedince i partije

Damir Suljević kaže da su šavnički i drugi slučajevi pokazali slabost sistema koji je morao raditi na tome da se biračima omogući da slobodno izraze izbornu volju. Iz tih razloga, navodi, izborna reforma mora donijeti depolitizaciju izborne administracije i uvođenje sankcija za neodgovorne pojedince i partije.

"Potrebno je razmotriti i uspostavljanje šire kontrolne uloge DIK-a, unapređenje transparentnosti rada izbornih organa, ali i popuniti pravne praznine i nedorečenosti zakonskih tekstova koje su izazvale probleme u posljednje vrijeme. DIK je u prethodnom periodu radio na izmjeni podzakonskih akata kako bi se unaprijedio položaj osoba sa invaliditetom i osigurali bolji uslovi za ostvarivanje njihovog prava glasa, pa je takve odredbe potrebno integrisati i u sam zakonski tekst, a kako bi se obezbijedila bolja primjena", naglašava Suljević.

Bošnjak: Svi priželjkuju DPS matricu kontrole

Branka Bošnjak ocjenjuje da nakon promjene vlasti očigledno da nije postojalo, niti postoji, dovoljno političke volje kod nove većine da se istinski uđe u proces reforme izbornih zakona. Postalo je, prema njenim riječima, očigledno da je crnogorsko društvo "duboko oboljelo od partitokratije koja podriva temelje države".

"Rukovodstva partija očigledno da žele da i dalje kontrolišu sve procese, pa čak i one ekonomske, i to bez ikakve odgovornosti. Partije su postale preduzeća. Drugačija mišljanje u partijama se doživljavaju kao udar na rukovodstvo, kao izdaja, a poltroni, klimoglavci, ljudi bez stava bivaju poželjni, profitiraju, a ljudi od struke i digniteta počinju da zaziru od politike. Čini se, manje ili više, da svi priželjkuju onu DPS matricu kontrole", konstatuje ona.

Bošnjak kaže da se "bježi od otvorenih lista" jer se većina političkih lidera i politički eksponiranih ličnosti plaši "direktnog suočavanja sa sudom naroda". Dodaje da je rast broja apstinenata na posljednjim izborima - "alarm koji upozorava da je došlo do zasićenja".

Poručuje da se izborni zakoni moraju temeljno mijenjati kako bi, kaže, ozdravili političku scenu, uveli odgovornost, transparentnost, ograničili mandate, "jer partitokratija je postala opasna bolest - kancer crnogorskog društva".

"Nama neostvareni i nekompetentni ljudi, bez gotovo ikakvog radnog iskustva, sa sumnjivim diplomama, vode najvažnije resore i državna preduzeća, direktno odlučuju o najvrednijim državnim resursima. Iskusni i stručni ljudi, koji znaju ali pričaju gorku istinu u ovim suludim vremenima, gube bitku pred populistima, neznalicama i diletantima, koji nude 'šarene laže'. Zbog toga smo u velikom problemu, a ovih dana svjedoci smo da su partijske trgovine i partikularni interesi velika smetnja kompromisu i javnom dobru. Potpuna reforma i uvođenje otvorenih lista su jedini način na koji bi došlo do katarze crnogorske političke scene", zaključuje ona.

( Nikola Dragaš )