FOTO Ljepota isprepletanosti matematike i slikarstva

Od davnina su veliki stvaraoci i mislioci shvatili važnost matematike za svako polje umjetnosti, ali uprkos tome i dalje djeluje prilično kompleksno u slikarstvo unijeti matematiku, pogotovo ukoliko djela naginju impresionizmu, nadrealizmu ili apstrakciji. No, uz sve istorijske primjere, i prof. dr matematike Đoko Marković svojim slikama to najbolje dokazuje i komponuje nevjerovatnu simbiozu ovih, naizgled suprotstavljenih sfera.

Izložba njegovih slika, objedinjena nazivom “Umjetnost i matematika - poliformnost u slikarstvu”, otvorena je u utorak veče u Podgorici, u galeriji “Most”. Bogatog spektra boja, izložena djela obiluju različitim simbolima, a uz geometrijske oblike i pažljivo koncipiranu kompoziciju prikazuju svu raskoš i kompleksnost matematike, ali na slikarskom platnu.

Sami naslov izložbe djeluje kao kakva stručna/naučna teza, čime Marković zapravo i upućuje na to koliko je matematika primjenjiva u likovnoj umjetnosti za nju važna, ali i koliko je sama za sebe, iako formalna i egzaktna nauka, matematika zapravo umjetnost.

“Matematika i slikarstvo izgledaju kao kontrastne sfere, ali su zapravo komplementarne, jako uvezane, skopčane. U umjetnosti često imate dva perioda - jedan do Sezana i onaj drugi, poslije Sezana. Sezan je, ipak, prvi koji u slikarstvo uvodi geomtriju, koji traži formu boja i formu bojom. Do njega svi crtaju. I Leonardo je prvo crtao, pa je onda kasnije slikao i dalje nastavio...”, priča Marković “Vijestima”.

Obilazeći postavku, bude se asocijacije, pojavljuju vizije, uzburkavaju emocije, a ukazuju se i Van Gogovi “Suncokreti”, Moneova ”Impresija, rađanje sunca” i druga velika djela... I sam to potvrđuje i smatra da njegov izraz jeste jedinstven.

“Malo se govori o geometrijskom poliformizmu i primjeni geometrije u slikarstvu, ali mogu da kažem da na Balkanu nema (ili ima vrlo malo) ljudi koji se na ovaj način bave geometrijom ili njenom primjenom u slikarstvu. To su mi govorili i ljudi od struke. Na osnovu toga bih rekao da je ovo što stvaram nešto što je zaista autentično i originalno”, rekao je on.

Predstavljajući postavku on kaže da je čitava izložba u cjelini zapravo jedna kompletna slika.

“Izložba je slika. Sve ove slike govore za sebe. One su integralne, u jednom trenutku govore sve, više nego hiljadu riječi... One su nam potrebne, (jer) stabilizuju naše unutrašnje predstave. Kada bi ljudi mogli slikama govoriti, onda bi bili mnogo rečitiji nego što inače jesu, dok pričaju riječima. No, to ne može i neće moći biti još dugo vremena”, smatra Marković.

Prof. dr Đoko Marković rođen je 1950. godine u Beogradu, a diplomirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu gdje je odbranio i doktorsku disertaciju. Kao samostalni umjetnik je imao veliki broj kolektivnih predstavljanja, dok mu je ovo 14. samostalna izložba slika. Objavio je veliki broj stručnih radova, monografija i univerzitetskih udžbenika i priručnika, kao i zbirku pjesama “Sjenima prosočenih mučenika”, 2001. godine u Nikšiću, a trenutno je u štampi zbirka “Prečicom preko blata”. I dok se prepliću putevi slikarstva i matematike, baviti se umjetnošću za Markovića je, kaže, beskonačna sloboda, ali i sigurno skrovište.

“Umjetnost je put slobode. U ovom vremenu otuđenosti, od kojeg se ne možete kao pred nevremenom sklanjati, jedini zaštitnik je kuća vaša draga, vaš topli dom, ili pak neki hobi koji možete naći sebi i u kojem ste ostvareni. Od kiše se možete skloniti ispod neke strehe, a od vremena ne možete. Vidite i sami kakva su vremena za nama, ali i u kakvim vremenima mi živimo. Jedina zaštita je neki hobi. Ja sam svoju zaštitu našao u ovom svom hobiju u kojem uživam i koji je moja sloboda. Zato, ponavljam, put umjetnosti je put slobode”, ispričao je Marković “Vijestima”, a o značaju i snazi likovne umjetnosti, prvenstveno slikarstva, dodao:

“Kad vam pred slikom zastane dah - onda je to najveća oda i priznanje i umjetniku i tom nekom djelu. Da li vam se ikada desilo da pred slikom zanijemite? Kao nijema himna da zazvoni u vama, boja, forma, linija, harmonija, kompozicija... Kada vam se to dogodi, kupite tu sliku, to je vaša slika”, poručuje Marković.

Uzvišenost matematike, slikarstva i filozofije, njihovu nedosežnost, moć, veličanstvo i prefinjenost, savršeno kombinuje i prikazuje ova izložba, a njihova sinergija bila je prisutna i na otvaranju izložbe. Na ceremoniji otvaranja, o djelu Đoka Markovića, govorio je profesor filozofije, mr Esko Muratović koji je kazao da mu je posebno zadovoljstvo što je baš njemu pripala ta čast.

Iako ne pripada sferi likovnih kritičara, istakao je, Muratović je iz svoje vizure, iz ugla estetike predstavio sopstvene refleksije o slikarstvu Đoka Markovića. Muratović u svom zapisu o slikarskom izrazu Đoka G. Markovića, kojem je nadjenuo naslov “Metafizičko životvorenje poliformnosti za kosmos duše svijeta” piše da je Marković u svojoj potrazi za slobodom stvorio neobičnu snagu duhovne čulnosti.

“Iz imaginarija sopstvene estetičko-poetske svjetonazornosti, Marković će bez oholosti projekta i angažmana, sabiranja i razabiranja, razumijevanja i konsenzusa, već duži niz godina graditi stvaralački kontinuitet umjetničke moći vlastito utemeljnog i nadaleko prepoznatljivog stila poliformnosti. Taj princip prirode on pretakajuće transcendira u neponovljive igrokaze boja i njihovih kontrasta, u oblikotvorenje geometrijskih figura i formi za apstraktne kompozicije u dinamici za suptilno repercipirane doživljaje tajanstva metafizike življenja i iznovnog uranjanja u mimesis duše prirode i svijeta, a što je u stvari stvaraočeva težnja ka iznovnom kosmocentričnom udubljivanju u esencijalnosti ljudskog svijeta života, sa njegovim ovaploćivanjem metaforike estetskog habitovanja u njegove čudesene slike”, kazao je Muratović.

Ovom postavkom krenula je i nova sezona u “Mostu”, ali i otpočeo program obilježavanja tri decenije rada i postojanja ove, u Crnoj Gori jedinstvene, privatne galerije, a njen osnivač i vlasnik Branko Kovačević poželio je dobrodošlicu prisutnima. Marković se na otvaranju zahvalio svima koji su taj događaj uveličali i podsjetio na značaj galerije.

“Ovo je prva privatna galerija u Crnoj Gori, a ova moja izložba u njoj nije slučajna. Slučajno sam, pak, sreo vlasnika galerije jednoga dana koji je, kada je došao kod mene kući, rekao da te slike predstavljaju novi život, za novu sezonu i u susret 30-godišnjici bitisanja galerije ‘Most’. Te slike su sada pred vama, ostaje vam da ih (po)gledate, moje riječi o njima sada postaju suvišne”, rekao je Marković.

( Jelena Kontić )