Fali para i opreme za bolju zaštitu lovišta
Treba obezbijediti dronove i kamere, pomoću kojih bi kontrola terena bila kvalitetnija i detaljnija, ističe predsjednik Lovačkog društva Rovca Miličko Bulatović
Lovačka društva (LD) često nijesu u prilici da potpuno kontrolišu teritoriju lovišta za koju su zadužena, ili to rade uz velike napore i volonterizam. Razloga za to je više, a najkrupniji izazov je nedovoljno novca za sve aktivnosti koje podrazumijeva gazdovanje lovištem, ali i nedostatak adekvatne opreme. To je za “Vijesti” kazao predsjednik LD Rovca Miličko Bulatović, komentarišući snagu svojih kolega da stanu na kraj krivolovu.
Prema Pravilniku, službu čuvanja lovišta obavljaju lovočuvari, odnosno upravnik lovišta i druga stručna lica koja za to ovlasti korisnik lovišta. Propisima je precizirano i da korisnik lovišta treba da obezbijedi najmanje jednog lovočuvara za lovište ukupne površine do 10.000 hektara. Broj lovočuvara se povećava srazmjerno površini lovišta. Organizovanje, odnosno finansijska sredstva za službu čuvanja, kao i nepristupačan teren, mnogim korisnicima lovišta stvaraju prilično velike teškoće.
“Prihod LD je od članarine i donacija. Od toga treba obezbijediti pare za lovočuvare, upravnika, zakup lovišta... Za lične dohotke je potrebno najmanje 20.000 eura godišnje, bez troškova goriva i svega ostalog što podrazumijeva odlazak na teren. Pored toga, mnoga lovišta su dijelom na jako nepristupačnom terenu, do kojeg krivolovci stižu ne birajući sredstva. Uz velike napore, predan rad, volonterizam i poneku donaciju, obezbjeđujemo gazdovanje svojim lovištem. Računam da je to slučaj i kod drugih kolega”, kaže Bulatović za “Vijesti”.
Osvrćući se na slučaj kada su 11. septembra krivolovci ubili pet divokoza na dijelu lovišta kojim gazduje LD Manastir Morača, u okolini Kapetanovog jezera, rekao je da do mjesta smaknuća te divljači lovočuvari moraju satima da pješače.
Bulatović kaže da bez aktivnijeg uključivanja policije nema ni uspješnog sprečavanja krivolova. Prema njegovim riječima, saradnja LD sa policijom u toj oblasti nije uvijek besprekorna. Kao načine da se lovišta bolje štite, Bulatović vidi i unapređenje pomoćne opreme, koja bi obezbijedila “bolji nadzor nad terenom”.
“Treba obezbijediti dronove i kamere, pomoću kojih bi kontrola terena bila kvalitetnija i detaljnija. Kao jedan od načina za spečavanje krivlova, odnosno uspješniju zaštitu divljači, vidim i model koji je započet u Rovcima - uspostavljanje zaštićenog područja, tamo gdje ima uslova. Tada bi rendžeri, anagažovani od upravljača tog područja, bili pomoć lovočuvarima, odnosno onima koji gazduju lovištima”, objašnjava predsjednik LD Rovca.
Bulatović kaže da slučajevi krivolova u lovištima najviše štete lovcima i onima koji, tvrdi, daju sve od sebe da zaštite divljač od nesavjesnog odnosa.
Dragićević: Stanje je poražavajuće
Građanski i ekološki aktivista Aleksandar Dragićević, međutim, tvrdi da su rijetka LD u Crnoj Gori koja se istinski brinu o lovištima. Prema njegovim riječima, već decenijama ne postoji volja “da se riješe više nego očigledni problemi u lovstvu”.
“Iz Lovačkog saveza konstatntno se pretvaraju da je sve u redu, brane svoje pozicije, a brojni slučajevi ih demantuju. Lovištima se, u većini slučajeva, ne upravlja na adekvatan način. Postoji nekoliko društava koja se istinski i u skladu sa lovačkom etikom staraju o lovištima, ali u većini drugih stanje je poražavajuće. Da takvo stanje nije, ne bismo imali brojne slučajeve, kao što je posljednji, kad su ubijene divokoze”, kaže Dragićević.
On ističe da “postoje restorani u Crnoj Gori u kojima se služi meso divljači i za njih javnost zna”, ali “niko ne čini ništa povodom toga”.
Pod hitno bi, tvrdi Dragićević, trebalo izmijeniti strategiju i viziju kako lovstvo treba da izgleda. Prema njegovim riječima, potrebno je više osuđujućih presuda, bolje upravljanje lovištima, ali i da se “konačno popiše sva divljač u njima”. Za sada, kaže Dragićević, broj divljači utvrđuju lovci “odokativno”.
Moratorijum ili ne
Iz LD Manastir Morača na čijoj teritoriji su, kako su rekli, masakrirane divokoze, kažu da su minulih godina činili sve da unaprijede stanje u lovištu. Kako je rekao upravnik lovišta Rajko Medenica, “popravljeno je stanje što se tiče srna, divokoza, zečeva, medvjeda, divljih svinja...”.
On objašnjava da je prije 15 godina s tog terena bila skoro istrijebljena divljač.
U februaru 2021. godine 27 nevladinih organizacija iniciralo je i podržalo peticiju za uvođenje petogodišnjeg moratorijuma na lov u Crnoj Gori, nakon nekoliko slučajeva odstrjela zaštićenih vrsta divljači. Incijativu su obrazložili alarmantnim stanjem u lovstvu, kao i široko rasprostranjenim krivolovom...
Nakon vijesti o odstrjelu divokoza na području lovišta kojim gazduje LD Manastir Morača, dio javnosti je ponovo aktuelizovao potrebu moratorijuma na lov.
Lovci, međutim, tvrde da se ne smije izjednačavati neodgovorno ponašanje pojedinaca sa lovom koji je “legalna i regulisana djelatnost i koja obezbjeđuje značajne društvene, kulturne, ekonomske i ekološke dobiti”.
( Dragana Šćepanović )