Opasni kalcifikati: Važan mineral nataložen na pogrešnim mjestima

Kalcijum je esencijalni mineral kojeg u našem tijelu ima u velikim količinama. Većinom se nalazi u kostima i zubima, otprilike 99 odsto kalcijuma u tijelu, što im daje potrebnu čvrstoću. Ali, nužan je i za pravilnu funkciju mišića, nerava i krvnih sudova pa se preostali jedan odsto nalazi u krvi, mišićima i drugim tjelesnim tkivima.

Kalcijum se prenosi krvotokom, a ima ga i u svakoj ćeliji pa do kalcifikacije, odnosno taloženja kalcijuma, može doći u gotovo svakom dijelu tijela. Kada se taloži u mekim tkivima, gdje ne bi trebao, govorimo o kalcifikaciji, a ona prouzrokuje stvrdnjavanje tih tkiva, što može uticati na njihovu pravilnu funkciju i izazvati razne probleme.

Šta je kalcifikacija?

Kalcifikacija je taloženje kalcijuma u nekom dijelu tijela, a takve naslage mogu nastati bilo gdje, uključujući meka tkiva, krvne sudove i organe. Kalcifikati obično nisu bolni, osim kad se razviju na mjestima gdje mogu vršiti pritisak ili ometati pokrete, poput zglobova i tetiva.

U određenom stepenu kalcifikacija je normalna pojava jer to, na primjer, može biti reakcija tijela na neku povredu ili upalu, na infekciju ili autoimune bolesti. Čak i tumori, kancerogeni i nekancerogeni, mogu za posljedicu imati kalcifikaciju unutar tumorskog tkiva. Ali, u nekim slučajevima i u određenim stanjima može doći do taloženja kalcijuma na mjestima gdje on ne bi trebao da se nalazi, na primjer u mozgu, bubrezima ili krvnim sudovima, pa takvi kalcifikati mogu izazvati probleme u radu tih organa, piše Gloria..

U svakom slučaju, kalcifikati postaju problem kad njihova položaj, oblik i veličina počinju da oštećuju tkivo. Na primjer, kalcifikati mogu da učine krvne sudove krutim i neprohodnim - bilo u mozgu, srcu ili bubrezima. U starijem dobu može doći do zadebljanja i kalcifikacije na aortnim i mitralnim zaliscima, a to dovodi do smanjene sposobnosti srca da pumpa krv.

Nagomilani kalcijum može se razviti u cijelom tijelu, a među područjima u kojima češće dolazi do njihovog stvaranja su dojke, mišići, krvni sudovi, perikard ili srčana maramica, srčani zalisci, bubrezi, mokraćna bešika i žuč, zglobovi, tetive, mozak, zubi i gušterača.

Vrste kalcifikata i uzroci

U nastanku kalcifikata ulogu ima niz faktora, a neki od njih su infekcije, poremećaji metabolizma kalcijuma koji mogu dovesti do hiperkalcijemije (prevelike količine kalcijuma u krvi), genetske ili autoimune bolesti koje pogađaju koštani sistem i vezivna tkiva, kao i dugotrajno stanje upale.

Stručnjaci sa Univerziteta Harvard upozoravaju da je još uvijek vrlo raširena predrasuda da kalcifikate izaziva ishrana bogata kalcijumom, ali još nijedna studija nije otkrila povezanost između kalcijuma koji unosimo hranom i povećanog rizika za nastanak kalcifikata. To važi i za bubrežne kamence koji su sačinjeni od kalcijumovog oksalata. Osobe s takvim kamencima izlučuju u mokraću više kalcijuma od onih koji nemaju bubrežne kamence, a to se događa nezavisno od toga koliko kalcijuma unose u tijelo hranom.

Simptomi kalcifikacije

Kalcifikati često ne izazivaju nikakve simptome pa ih ljekari slučajno otkrivaju, recimo na rendgenskim snimcima ili mamografiji. Kompjuterizovana tomografija ili CT mogu otkriti kalcifikate u unutrašnjim organima, na primjer u srcu, krvnim sudovima, bubrezima, mozgu ili gušterači. Ponekad se može očekivati postojanje kalcifikata, ali čak i kalcifikacija koja je povezana s određenim bolestima i stanjima ne mora izazivati nikakve značajnije i uočljive simptome.

Mogući simptomi kalcifikacije u različitim područjima tijela tako mogu biti:

• bol u kostima,
• izbočina na kosti koja ponekad može biti vidljiva kao kvržica ispod kože,
• kvržica u dojci,
• suvoća ili svrab oka ili oslabljen vid,
• poremećaj rasta,
• učestali prelomi kostiju,
• grčevi ili slabost mišića,
• zubni kamenac,
• sve izrazitija opšta slabost,
• promjene u koštanim strukturama (na primjer savijanje kičme ili noge).

Ko je izloženiji riziku

Postoje određeni faktori koji mogu povećati rizik za razvoj kalcifikata, ali to ne znači da će ih razviti sve osobe koje imaju rizične faktore. Rizični faktori su poznije godine, autoimune bolesti, genetska istorija poremećaja metabolizma kalcijuma i povrede unutrašnjih tkiva koje izazivaju upalne reakcije.

U dojkama

Kalcifikati su uobičajeni u dojkama i često se otkrivaju mamografskim snimcima, a mogu ih prouzrokovati povrede dojki, sekrecija iz ćelija, infekcije i upale.

Postoje dva glavna tipa kalcifikata u dojkama, a to su mikrokalcifikati i makrokalcifikati. Mikrokalcifikati na momagrafskim snimcima obično izgledaju kao sitne bijele mrlje i često su grupisane. Većina tumora dojke počinje kao mikrokalcifikat, ali to ne znači da su svi mikrokalcifikati kancerozni. Obično se rade dodatna ispitivanja, poput biopsije, odnosno uzimanja uzorka tkiva koje se potom analizira u laboratoriji kako bi se utvrdilo je li nagomilani kalcijum povezan s tumorom ili nije. Makrokalcifikati počinju kao mikrokalcifikati i potom prerastaju u velike, okrugle naslage kalcijuma.

Ovaj tip kalcifikata obično je dobroćudan i najčešće se javlja kod žena starijih od 50 godina, a često je izazvan upalom, ranijim povredama ili promjenama u krvnim sudovima dojki povezanim sa starošću. Najvažnije je naglasiti da redovni odlazak na preventivnu mamografiju može da pomogne u otkrivanju kalcifikata u dojkama, a što se bilo kakve promjene u dojkama ranije otkriju, to će ishod biti pozitivniji i sigurniji.

U krvnim sudovima

Nakupljeni kalcijum može se oformiti u krvnim sudovima bilo gdje u tijelu, uključujući i srce. Mogu se razviti i u zaliscima između srčanih komora. Kalcifikati u arterijama često se javljaju kao dio prirodnog procesa starenja (naslage kalcijuma u koronarnim arterijama prisutne su kod 90 posto muškaraca i 67 posto žena starijih od 70 godina), a takve naslage u krvnim sudovima mogu povećati rizik za nastanak drugih bolesti kao što su dijabetes, hronične bolesti bubrega i ateroskleroza ili taloženje plaka u krvnim sudovima.

Kalcifikacija u krvnim sudovima može dovesti i do stenoze srčanih zalistaka. To znači da može doći do zadebljanja zaliska - može postati krut ili sasvim zatvoren. Posljedica je da srce mora više da radi kako bi se kiseonik dopremio u ostatak tijela, a to može dovesti do razvoja drugih srčanih bolesti. U nekim slučajevima oštećene zaliske treba hirurškim postupkom zamijeniti ili otvoriti.

U bubrezima

Naslage kalcijuma u bubrezima prouzrokuju stanje koje se naziva nefrokalcinoza. To je relativno rijetko stanje koje obično pogađa oba bubrega istodobno. Tačan uzrok kalcifikacije bubrega nije poznat, ali pokazalo se da visok nivo kalcijuma u mokraći, što se naziva hiperkalciurija, može biti faktor rizika.

Postoji i vrsta bubrežnih kamenaca sačinjena od kalcijuma koji mogu izazvati vrlo neprijatne simptome, poput nepodnošljivog bola, povišene tjelesne temperature, a može se pojaviti i krv u mokraći, ali ponekad bubrežni kamenci ne moraju izazivati nikakve simptome.

U zglobovima i tetivama

Kad se kalcijum nataloži u zglobovima i tetivama, nastaje stanje koje se naziva kalcificirajući tendinitis. To stanje često zahvata tetive rotatorne manžete, a jedan je od glavnih uzroka bolova u ramenu. Kalcificirajući tendinitis najčešće pogađa osobe između 30 i 50 godina i češći je kod žena nego kod muškaraca. Uzrok još nije potpuno razjašnjen, ali smatra se da bi rizični faktori mogli da budu neka druga medicinska stanja poput gihta, dijabetesa, endokrinih bolesti, smrznutog ramena ili puknuća rotatorne manžete. Kalcifikati u ramenima mogu izazvati bol i neprijatnost pri pokretima ramena te dovesti do smanjenja opsega pokreta, ali ponekad ne izazivaju nikakve simptome, već se otkrivaju slučajno na rendgenskim snimcima rađenim zbog nekog drugog problema.

Liječenje

Liječenje kalcifikata zavisi od niza faktora, recimo gdje se nalaze naslage, izazivaju li bol ili izazvati neke druge zdravstvene probleme. Na primjer, kalcifikati u dojkama koji nisu kancerozni obično ne zahtijevaju liječenje. Neke druge kalcifikate, poput onih na zubima, lako je ukloniti: dovoljno je stručno duboko čišćenje u stomatološkoj ordinaciji.

Kad je riječ o arterijskim kalcifikatima, ne postoji djelotvorno liječenje. Ali, s obzirom na to da taj tip kalcifikata može dovesti do razvoja problema sa srcem, čak i fatalnih događaja kao što su srčani ili moždani udar, ljekar vam može prepisati određene ljekove ili savjetovati neke promjene u načinu života koje mogu pomoći u držanju krvnog pritiska i nivoa holesterola pod kontrolom.

Kod kalcifikacija u unutrašnjim organima liječenje je fokusirano na spjrečavanje daljnjih oštećenja organa i liječenje drugih bolesti koje mogu dovesti do dodatnih kalcifikacija, kao što su hronične upale. To može uključivati neke promjene navika, poput povećanja unosa tečnosti i uzimanje lijekova kako bi se smanjila upala.

Kod bubrežnih kamenaca liječenje može i ne mora biti potrebno. Na primjer, manji kamenci mogu se izmokriti pa u tom slučaju nije potrebno liječenje, dok veliki kamenci izazivaju snažan bol, a mogu se i zaglaviti pri izlasku iz tijela.

Kalcifikati u zglobovima i tetivama mogu izazvati upalu i tada su potrebni protivupalni ljekovi i kućno liječenje koje uključuje stavljanje hladnih obloga kako bi se smanjili simptomi u akutnoj fazi. Ponekad, dođe li do pojave hroničnog bola izazvanog naslagama kalcijuma, može biti potreban i hirurški zahvat.

Prevencija je ono što svima najteže pada - zdrave životne navike

Nažalost, ne postoji dokazani način na koji se može spriječiti stvaranje kalcifikata u tijelu. Ali, zdrav način života može da pomogne u smanjenju rizika za razne bolesti i poremećaje izazvane naslagama kalcijuma. Ono što možete da preduzmete kako biste smanjili rizik za nastanak kalcifikata, a što će vam koristiti i za zdravlje uopšte, jeste da:

• prestanete da pušite,
• konzumaciju alkohola svedete na minimum,
• održavate zdravu tjelesnu težinu,
• ograničite unos prerađene hrane,
• obezbijedite dovoljno kvalitetnog noćnog sna,
• primjenjujete metode nošenja sa stresom
• redovno upražnjavate neku tjelesnu aktivnost.

Ali, postoje još neke mjere koje možete preduzeti kako biste, ako ništa drugo, na vrijeme otkrili kalcifikate i držali ih pod kontrolom. Ako imate više od 65 godina, redovno obavljajte ispitivanje krvi kako biste provjerili nivo kalcijuma u krvi.

Ako imate manje od 65 godina i rođeni ste sa srčanom manom ili nekom bolešću bubrega, imate veći rizik za stvaranje kalcifikata nego ostalih vaši vršnjaci pa bi u tom slučaju bilo dobro da se sa svojim ljekarom dogovorite za redovna ispitivanja kojima se provjerava nivo kalcijuma u krvi. Ponekad i ljekovi mogu uticati na nivo kalcijuma u tijelu, na primjer oni za snižavanje holesterola i za hipertenziju i hormonska terapija. Ako uzimate takve ljekove, takođe biste povremeno, u dogovoru sa svojim ljekarom, trebali da provjerite nivo kalcijuma u krvi.

( Vijesti online )