Otkazi u podgoričkoj "Čistoći" zapeli između suda i tužioca

ODT u Podgorici više puta odbacilo krivičnu prijavu bivšeg izvršnog direktora podgoričkog komunalnog preduzeća protiv sedmorice zaposlenih. Osnovni i Viši sud, sa druge strane, presuđuju na njihovu štetu, zbog čega je podnijet zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu

21398 pregleda8 komentar(a)
Najstariji od zaposlenih koji se spore sa bivšim poslodavcem, u “Čistoći” je radio preko 40 godina, Foto: SAVO PRELEVIC

Sedam bivših zaposlenih u podgoričkoj “Čistoći” tri godine su u sporu sa tim komunalnim preduzećem i čekaju da li će biti vraćeni na posao nakon što im je prekinut radni odnos, zbog sumnji da su tokom aprila i maja 2020. godine neovlašteno istakali gorivo iz službenih vozila.

O njihovom slučaju drugačije su odluke donosili tužilaštva i sudovi - Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici, kojem je krivičnu prijavu protiv njih podnosio bivši izvršni direktor “Čistoće” Andrija Čađenović, prijavu je odbacilo više puta.

Postupak pred Osnovnim, potom i Višim sudom u Podgorici, vodio se na osnovu tužbe bivših zaposlenika, koji su tvrdili da su dobili otkaz nezakonito.

Velimir Božović, Marko Stanjević, Dragan Bauković, Selman Smajović, Srđan Stojanović, Nenad Đurišić i Aleksandar Drakić bili su zaposleni u podgoričkoj “Čistoći” na radnom mjestu vozača teretnog i specijalnog komunalnog vozila i svima je radni odnos prestao 25. novembra 2020. “nakon sprovedenih disciplinskih postupaka, koji su okončani utvrđenjem da su svi… počinili težu povredu radne obaveze - krađa, namjerno uništenje, oštećenje ili nezakonito raspolaganje sredstvima i opremom društva”.

Oni su Osnovnom sudu podnijeli tužbu i tražili da se kao nezakonite ponište odluke “Čistoće” o prestanku njihovog radnog odnosa.

Osnovni sud u Podgorici njihov je zahtjev 2020. godine odbio kao neosnovan, a tu presudu 2022. potvrdio je i podgorički Viši sud.

Na presude Osnovnog i Višeg suda početkom aprila podnijet je zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu, kojem je predloženo da usvoji reviziju tužilaca, preinači presude Višeg i Osnovnog suda u Podgorici i da usvoji tužbeni zahtjev ili ukine revizione presude i vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Vrhovni sud još nije odlučio o tom zahtjevu za reviziju.

O istom slučaju, ODT u Podgorici više puta odbacilo je krivičnu prijavu koju je bivši izvršni direktor “Čistoće” Andrija Čađenović 7. aprila 2021. godine podnio protiv sedmorice zaposlenih.

U prijavi, Čađenović, pored ostalog, daje tabelarni prikaz prema kojem je Božović navodno neovlašteno istočio 12, Stanjević 119, Bauković 51, Smajović 19, Stojanović 17, Đurišić 10 i Drakić četiri litra goriva.

ODT u Podgorici prijave Čađenovića odbacilo je u januaru i martu 2022, te potom i januaru ove godine, uz navode da “ne postoji osnovana sumnja da su ovi osumnjičeni izvršili prijavljeno krivično djelo, kao ni drugo krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti”.

Pored ostalog, kako se navodi u obrazloženju jednog od rješenja u koje su “Vijesti” imale uvid, iz izjava koje su dali “proizilazi da ovi prijavljeni odbacuju navode krivične prijave kao neistinite, te su naveli da su sa drugim kolegama zbog istih navoda, nakon disciplinskog postupka ostali bez posla, zbog čega su pokrenuli parnični postupak pred Osnovnim sudom u Podgorici”.

“Istakli su da se zbog protoka vremena ne mogu decidno izjasniti da su u vrijeme i mjesto koje je navedeno u prijavi bili prisutni na poslu, niti da su zadužili vozilo navedeno u prijavi, a da u radnim nalozima koji su provedeni kao dokaz u disciplinskom postupku nema njihovog potpisa, pri čemu su ukazali da vozači svakodnevno mijenjaju vozila, jer se posao radi u smjenama”, piše, pored ostalog, u obrazloženju jednog od rješenja podgoričkog ODT-a.

Bivši zaposleni su, kako se navodi, ukazali i da “nikad nije falila nijedna kap goriva u vozilu koje su zaduživali, a da samo istakanje nije fizički moguće, jer postoji katanac na rezervoaru koji se kontroliše od strane tehničke službe prije i poslije vožnje, a koja služba se bavi kontrolom goriva”.

“Dalje su u izjavama naveli da je navodni nedostatak goriva utvrđen na osnovu mjerenja sondi i GPS uređaja sumnjivog porijekla i ugradnje bez validne deklaracije, redovnih servisa i atesta, pri čemu su ukazali da je očitavanje rezultata sondi vršeno u Beogradu, nakon čega su izvještaji slati u Podgoricu, na osnovu kojih je vještak dao svoj nalaz”, navodi se u obrazloženju jednog od rješenja kojim je ODT u Podgorici odbacio krivičnu prijavu protiv sedmorice bivših radnika “Čistoće”.

Tužilac je naveo i da u postupku provjere navoda krivične prijave nije prikupljen nijedan materijalni niti personalni dokaz koji bi ukazao da su upravo oni preduzimali radnje koje su opisane krivičnom prijavom, “odnosno radnju otuđenja goriva iz kamiona koji su im povjereni u službi, a u cilju pribavljanja sebi protivpravne imovinske koristi”.

“Naime, osim činjenice da je gorivo nedostajalo iz navedenih kamiona i činjenice na koji način je utvrđen taj nedostatak, ovaj tužilac ne može da zaključi na koji način je navedeno gorivo nestalo”, piše u rješenju koje potpisuje državni tužilac Siniša Milić.

Isti tužilac odbacio je krivičnu prijavu Čađenovića i mjesec i po kasnije, 10. marta 2022. Njegov kolega Nikola Boričić istog je mišljenja bio kad je odbacio istu prijavu 11. januara 2023.

Čađenović je svaki put podnio pritužbu Višem državnom tužilaštvu. Nakon prve od 04.02.2022. godine, državna tužiteljka Olivera Ražnatović “Čistoću”, odnosno Čađenovića, obavijestila je 12 dana kasnije, navodeći u obavještenju da je “utvrdila da pravna kvalifikacija prijavljenog krivičnog djela nije u skladu sa zakonom, te da je predmetno rješenje preuranjeno i zasnovano na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju...”.

“Radi čega je naloženo ODT u Podgorici da u potpunosti utvrdi činjenično stanje, a potom donese pravičnu i zakonitu odluku sa pravnom kvalifikacijom prijavljenog krivičnog djela u skladu sa zakonom”.

Drugu pritužbu Čađenović je Višem tužilaštvu podnio 23.03.2022, a odgovor tužioca Željka Tomkovića dobio je već sedam dana kasnije. Njegov je odgovor sličan onom koji je uputila Ražnatović.

Treći put Čađenović je pritužbu uputio 2. februara ove godine, odgovor je ponovo uslijedio sedam dana kasnije, sa potpisom istog tužioca, Tomkovića, koji je ponovio ranije navode.

Čađenović je pritužbu uputio i 4. aprila.

Najstariji od zaposlenih koji se spore sa bivšim poslodavcem, Velimir Božović, u komunalnom preduzeću koje je danas “Čistoća” i “Čistoći” radio je 40 godina i pet mjeseci.

Sudija kod Dašića nije vidio težu povredu radne obaveze

Viši sud u Podgorici u martu prošle godine potvrdio je presudu Osnovnog, kojom je usvojen tužbeni zahtjev zaposlenog Saše Dašića i, kao nezakonito, poništeno rješenje o otkazu ugovora o radu, a poslodavac, podgorička “Čistoća”, obavezao da Dašića vrati na posao.

Protiv Dašića je disciplinski postupak pokrenut i na teret mu stavljena povreda radne obaveze utvrđena Kolektivnim ugovorom preduzeća, zbog nezakonitog raspolaganja sredstvima i opremom društva. U zahtjevu za pokretanje disciplinskog postupka navodi se da je Dašić dobio nalog od poslovođe da u vozilo dolije ulje, da je doliveno 10 litara, a da je 10, koje je trebalo da vrati u magacin, Dašić odnio u prostorije radionice.

Prema tada važećem Kolektivnom ugovoru, kako se navodi u presudi, u članu 63 regulisano je šta je teža, a šta lakša povreda radne obaveze, da je kod teže propisano da se zaposlenom može izreći mjera prestanka radnog odnosa, (3) ako je nezakonito raspolagao povjerenim sredstvima, (8) ako je u pitanju krađa, namjerno uništenje ili nezakonito raspolaganje sredstvima ili opremom društva.

“U konkretnom slučaju, tužilac je zaduženu količinu ulja za mašine od 20 litara iskoristio na način što je 10 litara sipao u kamion u skladu sa nalogom poslodavca, dok preostalih 10 nije upotrijebio... ali nema ni dokaza da ih je iznio iz prostorija tuženog. Po ocjeni i ovog suda u ovakvoj situaciji ne može se govoriti o nezakonitom postupanju sa zaduženim sredstvima kao što je teža povreda opisano u članu 63 tačka 3 i 8 Kolektivnog ugovora... već se jedino može raditi o nemarnom odnosu prema povjerenim sredstvima za rad i materijalu, ako se time poslodavcu ne nanosi veća šteta, koje je kao lakša povreda radne obaveze propisana u članu 62 tačka 12 Kolektivnog ugovora”, piše u obrazloženju presude kojom Viši sud potvrđuje presudu Osnovnog.